Ego je najveći san, a u isto vrijeme, egoizam je prirodan rast. Ali to ne znači da možete zauvijek ostati sa svojim egom. Ako se dijete rodi bez ega, ono će umrijeti. Nemoguće je da preživi. Jer ako ne osjeti glad, neće osjetiti da je gladno. A kad osjeti glad, počinje plakati i nastojati da bude nahranjeno. Dijete raste kroz rast svoga egoizma . Radi se o prirodnom rastu, a onda postoji i drugi korak, kad se ego mora napustiti. I to je prirodno. Ali taj drugi korak se može učiniti samo onda kad prvi dostigne svoj krešendo, svoj klimaks, kad prvi korak dostigne svoj najviši vrh. U egu ima ljepote, on ima svoju agoniju, svoju ekstazu. Ima svoj raj i pakao, oba postoje. Snovi su katkad lijepi, a katkad su moćne more, ali sve su to snovi.

Osoba koja je doista zrela ne prebacuje svoju odgovornost ni na koga drugoga. Ona je odgovorna za sebe.   Intelekt je površan, čovjek treba odrasti u sebi, inače je uvijek ljepljiv, uvijek sklon da postane žrtvom drugih ljudi. To se uvijek događa.

Takozvani poznati  veliki umovi veliki su samo na površini, u dubini njihovo postojanje je malo, narastao je samo njihov intelekt, oni nisu narasli. Um  takvih ljudi čeka da ga netko vodi. Um je uvijek logičan, a život je uvijek nelogičan, oni se nikad ne susreću. Na čovjeka se utječe izvana, njime se može vladati izvana. Morate odrasti tako da na vas ne utječe um, samo tada na vas neće moći utjecati nitko izvana. Samo takav čovjek je slobodan i neovisan. On nije ni Nijemac ni Indijac, ni Englez ni Amerikanac, on je jednostavno slobodan. Amerikanac, Indijac, Nijemac – to su samo imena vaših zatvora, to nije nebo vaše slobode. To nije nebo kojim se leti, to je zatvor u kojem živite.
Slobodan čovjek pripada sebi i nikomu drugom.
Slobodan čovjek je jednostavno energija bez imena, bez oblika, ona ne pripada nijednoj rasi, nijednoj naciji.  U jednom boljem svijetu neće biti ni Nijemaca ni Indijaca, neće biti hinduista ni kršćana – bit će samo čistih pojedinaca savršeno slobodnih, koji će živjeti na svoj način, koji neće smetati drugima, niti će ikom dopustiti da ometa njihov život. Inače, um je djetinjast a ipak lukav, . on sve racionalizira. On može jer je nesigurni u sebe, odmah   pasti žrtvom   kakvom ne-čovjeku.

Svi imaju ego, i skrivaju ga njegovom suprotnošću. Postaju ponizni na površini. Ta površna poniznost ne može svakoga prevariti. Može prevariti vas, ali nikoga drugog. Skrivanjem će se javiti hipokrizija Kroz rupe prljave odjeće proviruje vaš ego. On je uvijek ondje. To znači vezati samoga sebe i ništa drugo. Nitko drugi nije prevaren. To se događa ako počnete odbacivati nezreli ego. Ono što nas poučava, možda vam se čini kontradiktornim. Ali je istina. Kontradikcija postoji u životu.   I nemojte se boriti s nezrelim fenomenom. Pustite ga da sazrije, pomozite mu. Dovedite ga do najvišeg vrha. Ne bojte se – nemate se čega bojati. Tako ćete shvatiti agoniju ega.
Čuvajte se zamki uma. I što budniji postajete, bit ćete sposobniji da potpuno živite u trenutku, u djelovanju. Tada nema motivacije – vi nešto učinite jer u tom uživate. I zato je to najteži rad, izići iz uma je najteži posao. Ali to nije nastojanje, to je svijest, intenzivna budnost. Iziđete iz svoga sna svijesno. Dopustite stvarima da rastu, dopustite im da imaju svoje vrijeme, da se sve događa prirodno.

Ego će nestati, on može nestati sam od sebe. Ako mu jednostavno dopustite da raste i pomognete mu da raste, neće biti potrebno da ga napustite. To je vrlo duboko. Ako vi napustite ego, on ostaje u vama. Tko će ga napustiti? Ako mislite da ćete to vi učiniti, vi ste egoist – i zato, štogod učinite neće biti stvarno. Stvarnost će biti očuvana, a vi ćete odbaciti nešto drugo. A to je san, sve je bilo samo san, i to potreban san, zato ga ne osuđujte jer je to potreban dio rasta. U životu je sve potrebno. Ništa nije nepotrebno, ništa ne može biti nepotrebno. Štogod se dogodilo, moralo se dogoditi.

Što god se događa, događa se zbog nekoga drugog razloga. To vam je dano, sami ste to posijali i zato ostajete u zabludi. To je samo čahura koja vam pomaže da preživite. Ali nije potrebno zauvijek biti u čahuri. Kad ste spremni, raskinite čahuru, iziđite! Samo kroz patnju stižete do znanja. Ne možete ništa odbaciti samo logičnim argumentom. Nešto možete odbaciti samo kad to postane tako bolno da se dalje više ne može izdržati. Vi još ne patite tako zbog svoga ega. Zato ga podnosite. To je prirodno.  Ako se i osjetite nagovorenim da ga odbacite, vi ćete ga sakriti, a ništa nezrelo ne može se odbaciti.
Ego je ljuska jajeta, ona vas štiti.
Ali kad ste spremni, razbijte ljusku, iziđite iz jajeta. Ego je veo.   Dopustite vremenu da učini svoje i ne osuđujte ga jer tko će ga osuđivati?

Sve postoji za vas, samo da vam pomogne da budete ovdje. Budite središte i nemojte se bojati, jer budete li se bojali nikad nećete sazrjeti. Prihvatite to, to je dio rasta. Uživajte u tome i dovedite egoizam do njegova vrhunca. Kad se to dogodi, postat ćete iznenada svjesni da vi niste središte. Da je sve bila zabluda, djetinjasto ponašanje. Ali vi ste bili dijete i zato nema pogreške u tome. Sada ste postali zreli i vidite da niste središte. Zaista, kad to vidite opazit ćete da u postojanju nema središta, to jest da je središte posvuda. Ili da središta uopće nema, a postojanje postoji kao potpunost, kao cjelovitost bez ikakva središta, kao kontrolna točka, ili da je svaki pojedini atom središte.

Kad se probudite shvatit ćete da je cijeli svijet pun središta, da je svaki atom središte, da periferija uopće ne postoji. Svuda su samo središta. To su razne mogućnosti. Obje znače isto, samo su riječi različite i kontradiktorne. Ali najprije postanite  budni. Kad ego dođe do svoga vrhunca, neće vam biti potreban ni Buddha   da vam kažu kako je ego pravi pakao. Vi ćete to saznati jer vrhunac ega bit će vrhunac vašega  iskustva, on će postati noćna mora. A tada nema potrebe da vam netko kaže da napustite ego. Bit će vam teško nositi ga.

To izgleda ovako: Vi sanjate. Ako san dođe do svoga vrhunca, on će se prekinuti. Uvijek se tako događa,  kadgod san stigne do svoga vrhunca, on se prekida. A što je vrhunac sna? To je osjećaj da je san stvaran. Vi osjećate da je stvaran, da nije san i idete sve dalje i dalje prema sve višem vrhuncu. A san postaje gotovo stvaran. No on nikad ne postane doista stvaran, uvijek je gotovo stvaran.

On je tako blizu stvarnosti da sada više ne možete ići dalje jer, učinite li još jedan korak, san će postati stvaran, a to ne može biti, jer se ipak radi o snu. Kad se tako približi stvarnosti, san se prekine, rasprši se i vi se posve razbudite. Isto se događa sa svim vrstama zabluda.

Join the discussion 4 komentara

  • morun kaže:

    Moj um, baš ga fino pratim kako je prevrtljiv i kolebljiv, stalno trči. Što da radim??

  • girija kaže:

    Neka tvoj um trči, ali ti nemoj trčati za njim.
    Um je poput djeteta. Neka se um – dijete – igra gdje god želi. Vratit će ti se! Ali ako ti trčiš za njim, onda si posve izgubljen.

  • morun kaže:

    Um mi je zavisan, gospodari??

  • girija kaže:

    Um nije nezavisan. Ti si gospodar svoga uma, nije on tvoj gospodar. Um je samo instrument, ali ti si gospodar. O tebi ovisi hoćeš li ga kontrolirati. Umom se postiže oslobođenje, ali on vodi i u ropstvo.

Komentiraj

18 + fifteen =