Ostvareni yogi i učitelji za krajnje utrnuće uma, nas savjetuju da moramo transcendirati um. Moramo se uzdići iznad njega.
Pitamo se, je li to moguće učiniti? O čemu se tu radi?

“Da bi transcendirao um i uzdignuo se iznad njega, moraš ga najprije upoznati!”

Što je um?

Um nije ništa drugo nego svežanj misli. Kao što isprepletene niti čine tkaninu, tako isprepleteni svežanj misli čini um.

Kako da se uzdignem iznad uma?

Povuci sve misli, tada ćeš biti bez njih. Kad si bez misli, nema ni uma. Kad nema niti, nema ni tkanine.

Kako postojati bez misli? Kako biti bez njih?

Tako da usmjeriš um prema Bogu. Okreni i usmjeri svoj um prema Bogu. Tvoj um je sada usmjeren prema svijetu. Skreni ga! Preusmjeri ga! Ponovno ga usmjeri prema Bogu. Kad to učiniš, misli će nestati. Um je pun božanskosti, pun je Boga. Tada više nema misli, nema uma, ni akcije ni reakcije. To je put.
Oslobođenje se postiže kada um ni za čim niti čezne niti tuguje, kad ništa niti ne odbija niti prihvaća te kad ne osjeća ni sreću ni ljutnju.
Um poput hobotnice grabi svako iskustvo i zahtijeva još više. Budi sam sa sobom i moći ćeš negirati um. Iz tog se razloga jogini povlače u pećine. Um ima tendenciju lutanja još jaču u vrijeme sadhane. On postaje nestalan postaje sve više uznemiren. Ljudi misle da zato što ne mogu stabilizirati svoj um u sadhani nema svrhe daje rade i tako oni očajni napuštaju sadhanu.

Mi nismo ovaj um, nismo opažaji, osjeti, misli ili emocije koje ga karakteriziraju.

Tko smo onda?

Mi smo božanskost zatvorena u ljudski oblik. Mi smo djelić vječnosti zatočen u prolazni mrtvački pokrov svjetovne iluzije. Ljudski život je poput svijeće. Ako postoji vjera, svjetlost i toplina svijeće ljudskog života bit će sjajni i žarki. Ona će posredovati nastanak mudrosti i rađati nesebičnu ljubav. I dok se mi vrtimo oko naših iluzornih zaokupljenosti i svjetovnih vezanosti, čitav život može proći. Potrebno nam je znanje o našem identitetu. Trebamo svrhu u vlastitim životima. Ne možemo gubiti vrijeme promatrajući netrajne stvari, oblake što prolaze, kada nas vječna istina doziva iznutra.
Um ima četiri glavne sposobnosti: htjeti, osjećati, misliti i sabrati se.

Unutarnji organi uma imaju četiri gledišta ili funkcije

Prvi:Manas, misleća ili razmišljajuća sposobnost koja je obično gotovo potpuno neupotrebljiva zbog ne kontrole i neispravnog vođenja, predstavlja začuđujuću moć.
Drugi: Budi (Buddhi), volja (ponekad nazvan i intelektom).
Treći: Ahamkara, samosvjesni egoizam (od aham).
Četvrti: Chitta, supstancija u kojoj i putem koje djeluju sve sposobnosti, tlo uma onakvog kakav jest; ili more u kojem plivaju različite značajke. Yoga je znanost u kojoj zaustavljamo chittu od primanja ili preobrazbe u nekoliko osobitosti.

Kako je odraz Mjeseca na površini mora isprekidan i onemogućen valovima, jednako je tako odraz Atmana, istinske BITI ili BIĆA prekinut mentalnim valovima. Samo onda kada je more mimo poput ogledala, može se vidjeti odraz Mjeseca; samo onda kada je „umna tvar”, shitta, kontrolirana apsolutnim mirom, BIT se može prepoznati.
Pomoću osjetila um se okreće prema van (postaje ekstrovertan) i percipira/prepoznaje vanjski svijet, koji je zapravo njegova projekcija. Um ne živi sam od sebe, nego snagu/život crpi iz svog izvora – Kundalini Šakti. Tijelo posuđuje/upija svoju snagu od uma, a um dobiva svoje svijetlo od Kundalini tj. Božje moći. Bolje reci kretanje svijesti na neki od načina-svojstava,.ili svežanj misli, ili supstanca koja poprima razne oblike
Intelekt je aktivnost svijesti–kako se intelekt bavi razmišljanjem zove se budhi. kad se bavi tijelom i čulima zove se ego
Po tome energija duha emanira (proistječe) iz individualne Duše (purusa?)?
Puruša nije individualna duša to je važno znati–već transcendentalno–to je Sebstvo, ili jastvo Najbolje je reći Nematerijalni vid čovjeka To je ona čista svijest u čovjeku u prvobitnoj čistoj supstanci.
Morate razumjeti razliku između ega i atmana, Sebstva. Atman je otac ega, djed uma ili misli, pradjed govora (vàk). I tako su svi – àtman, ego, um i govor – članovi iste obitelji. Ego je član koji dolazi i odlazi, ali atman je uvijek nazočan. Obično se sanskrtska riječ ahamkara – prevodi riječju – ego – Obje te rijeci jednostavno označavaju samoljublje ili ponos rođen iz zablude o bogatstvu, učenosti ili sličnom. To je kriva uporaba tih riječi. Njihovo ispravno značenje jest – pogrešno poistovjećivanje čovjeka s tijelom.

Znaći stanje “bez uma” je stanje u kojem duh miruje- ne pokreće( ne vadi) umne sadržaje. Iz svega proizlazi da ono što mi nazivamo um je ustvari duh.

Komentiraj