Um po svojoj prirodi ima tendenciju (i uspjeva) nametnuti  se kao gospodar. Tada prevladava onaj dio naše svijesnosti iz koje nam dolaze impulzivne reakcije na vanjske impulse, utjecaje i nadražaje. U tom stanju svijesti emotivne reakcije koje dolaze iz nemirnog uma mogu kod nesabrane osobe biti jako negativno nabijene. Negativni psihički naboj je otrov. Prvenstveno truje nas a i druge. Trebalo bi sav taj otrov iz sebe izbaciti van, propustiti ga kroz svjesni um, osvijestiti ga i otpustiti od sebe razumijevanjem.

Kada je impulzivni um pun otrova ili neeksplodiranih bombi i bombica, tada samo čeka dobru priliku u okolini i oko sebe da se izvana aktivira i da plane te da izazove lom i kontaminaciju. Te impulzivne reakcije “na prvu”, trebalo bi koliko je god moguće više izbjegavati.
Naš reaktivni um mogli bi usporediti sa opasnim minskim poljem, po kojem su posijane neaktivirane mine i granate koje samo čekaju da budu aktivirane i da eksplodiraju. Ako netko stane na neku minu bit će
emotivne eksplozije. Dakle ako želimo izbjeći neželjene posljedice takvih eksplozija, trebamo znati kako deaktivirati te opasne mine i učiniti ih bezopasnima. Izljevi reakcija se događaju na svjesnom planu uma koji je sa otrovima i uvjetovanim impulsima u nemirnom, prevrtljivom umu spojen fitiljima. Fitilj koji počinje na svjesnom planu uma, završava u mini u reaktivnom umu. Kada netko ili nešto izvana zapali ili aktivira fitilj, samo je pitanje trenutka kada će se desiti eksplozija.

Kako deaktivirati te “emotivne mine” u takvom uvjetovanom umu. Jedan način uobičajen je aktiviranje, stim
uliranje tog neotpuštenog naboja, prepoznavanje i emotivno proživljavanje na svjesnom planu, prihvaćanje ili integracija u svijesti, te na kraju otpuštanje koje se događa samo po sebi kada jednom prihvatimo i dobro razumijemo potisnutu emociju (vasane). Rezultat bi trebao biti oslobađanje ili brisanje štetnog psihičkog naboja, ne sjećanja. Tada otpušteni naboj više ne stvara neugode kada se prisjećamo dotičnih uspomena.

Kada je naboj nadiđen,osviješten ostaje samo sjećanje ili uspomena koja nam ne stvara nikakve probleme, jer više ne gospodari voljom. Drugi je način da kroz meditaciju na božanske kvalitete ili Atma-principa , te molitvom, ili nekom sadhanom postepeno svoj nemiran um punimo pozitivnim impresijama, božanskim kvalitetama, te na taj način postepeno zamjenjujemo (istiskujemo, anuliramo ili rastapamo) negativne impresije pozitivnima. Na taj način isto tako brišemo negativne psihičke naboje pozitivnima, te se oslobađamo negativnih emotivnih reakcija, i ostvarujemo unutrašnji mir, jer pozitivni ili čisti naboji nam ne smetaj
u, ali ukoliko želimo biti potpuno slobodni tada se dižemo na božansku razinu, gdje više nema dualnosti i konflikta između pozitivnih i negativnih utisaka. U tom stanju svijesti jedinstva, svi utisci koje primamo izvana i koji prolaze kroz filter analitičkog uma dožive skidanje bilo kakvih psihičkih naboja i prije samog potonuća u sferu podsvjesnog i nesvjesnog plana uma.

Sama činjenica da smo svjesni procesa koji se u nama događa kada primamo vanjske impresije, nema više moći nad nama već će filtrirati te utiske od bilo kakvih, po nas, štetnih naboja. Jer svako misa-ono ubrzanje je taživčana reakcija, a potom nastupa poisto-vjećivanje s tom reakcijom, pa čovjek kaže: »Nadam se da će prestati i ubuduće to ne smijem osjećati.« Sve je to dio misaonoga ubrzanja.Ne zaboravimo činjenicu da su osobe koje nas okružuju, počevši od najbližih; roditelja, braće, sestara, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje po prvi puta susrećemo, samo naša ogledala ili instrumenti i kanali kroz koje primamo impulse, koji u nama aktiviraju našu svijest i osvještavaju našu sakrivenu osobnost, tada bi trebali biti zahvalni za svaku novu situaciju u kojoj dio naše neosviještene osobne prirode, biva isprovociran jer je svaka takova situacija nova šansa da se što više upoznamo i osvijestimo. Ujedno sve više osjećamo snagu sadašnjeg trenutka.

Isto tako i neurotičnost je plod ovisnosti. Kada čovjek razbije taj obrazac, što se događa? Postaje razborit! Mora u sebi imati takvu razboritost da bi otkrio što je istina. Ovisnost je u njemu postojala od djetinjstva, bila je čimbenik koji je služio za obranu od boli i pozljede, čimbenik koji je donosio utjehu, emocionalnu hranu i ohrabrenje – sve je to u čovjeku izgrađeno, čovjek je dio toga. Ovaj uvjetovani um nikada ne može otkriti što je istina

Svijet oko nas je upravo takav kakav je, niti bolji niti gori, a kako ga mi vidimo i doživljavamo ovisi prvenstveno o čistoći jasnog viđenja našeg uma i osjetila. Što smo svjesniji, dakle pročišćeniji, i naš subjektivni doživljaj svijeta bit će usklađen sa stupnjem naše svijesti. Cilj pročišćavanja uma je da naš subjektivni doživljaj sebe i svijeta oslobodimo reakcija.
Živjeti svjesno, je živjeti bez reakcija, živjeti potpunim unutrašnjim mirom koji ne mogu pomutiti bilo kakvi događaji izvan ili unutar nas. Htjeli, ne htjeli, život će nas sam po sebi dovoditi do sve većeg razumijevanja njegovih zakonitosti i mehanizama funkcioniranja uma. Kontrola uma je stoga uvjet bez kojega se ne može napredovati na tom putu.
Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas. Impulzivni um je u stvari skladište uma, tu se čuvaju pohranjene sve doživljene impresije i sklonosti iz eona i eona prošlih, i iz ovog sadašnjeg života, u uzročnoj formi.

Um neprekidno hranimo željama, mislima i emocijama te on tako preživljava.

Join the discussion 4 komentara

  • densing kaže:

    Nisam siguran da dobro shvaćam pojam “duh” i kako sve funkcionira…molim te da mi pojasniš…negdje sam spetljao sigurno… ovako sam si to objasnio….
    Um je fizička stvar(skladište) i da bi se pokrenuo potrebna mu je energija duha(duh).

    • girija kaže:

      Um ima puno definicija (na najvišoj ustvari ne postoji) Nije fizička stvar (mozak je fizički). Ono ključno za razumjevanje je da bi transcendirao um i uzdignuo se iznad njega, moraš ga najprije upoznati. Um nije ništa drugo nego svežanj misli, on je poput hobotnice grabi svako iskustvo i zahtijeva još više. Znaci da bi nešto došlo u svijest (kao ekran za misli) potrebna je energija duha.
      Ili kretanje svijesti (koju nazivamo duh samo kad se kreče), duh-aktivnost . Mi moramo postići ne kretenje duha–jer tada vise nije duh već stvarno stanje sama svijest-čista. Tako ovisno o čistoći (vibraciji) energije duha (duh) poprima jedno od obilježja (nemiran, jednousmjeren itd.). Čistoća ovisi o utjecajima svojstva ili kvaliteta ( guna).Kad si bez misli, nema ni uma. Um ne živi sam od sebe, nego snagu/život crpi iz svog izvora – Čiste Svijesti
      Znaci stanje “bez uma” je stanje u kojem duh miruje- ne pokreče (ne vadi) umne sadržaje. Iz svega proizlazi da ono što mi nazivamo um je ustvari duh?

  • Ivan kaže:

    Kad bi ljudi na ovoj planeti )barem velika večina njhih)znala gospodarit svojim umom ne bi bilo toliko ratova,konflikata,sukoba nego bi vladao mir,ljubav,razumijevanje no sve počinje od spoznaje tko smo to je temelj.Ja sam konstantno u stanju ne mišljenja i tako ću biti do kraja ovog zemaljskog života:-)

  • girija kaže:

    U svijet dimenziji oduvijek je kako je, stalno su ratovi, nerazumijevanje, diskriminacija, i otrovi uma poput pohlepe, ljubomore i svih ego poriva što nije odlika ljudskih bića. Pa dolazimo da činjenice da je za postojanje ljudskog bića u smislu te riječi (ljudi, čovjek) ipak potrebna kvaliteta i vrijednosti koje sadrže ljudske vrijednosti. Roditelji, škole, društvo nitko ne ući o tome (jer i sami ne znaju) što je ljudsko biće, što je um, ego. Nitko ne uči o dobroti, o poštenju, o životu, smrti o relativnom apsolutnom itd,. Pa imamo svijet-zemlju-čovječanstvo um-zatrovanost kao razinu na kojoj se stječu iskustva. Jer malo njih se upita; kako spoznati Sebe. Dokle god je neznanja, nesvjesnosti i ne ljudskih bića u formi čovjeka bit će i svijet kakav je i kakav je oduvijek bio. Zato je malo, mudraca svetaca i onih pojedinaca koji su prihvatili, osvijestili unutarnje vječno postojanje jedne supstance i mogu dok su u tijelu razumjeti vidljivo i nevidljivo i ovo utjelovljenje proživjeti svjesno.

Komentiraj