Postoje mnoge zablude, koje dovode do zbunjenosti (zamučenosti) na duhovnoj stazi prije nego što se dosegne cilj svog putovanja. Zbog toga su većina duhovnih tragalaca za istinom koju tumače mudraci pod utjecajem hirovitog uma.

Nevjerojatno je koliko je neznanja prisutno o samom sebi i svojoj svijesti, ljudi ne znaju što je to fizička svijest? Vrlo mali broj ljudi ima jasnu svijest, jer imaju samo pojam o svjesnosti tijela. Zato su samo svjesni svog tijela i okoline, kao i vidljivih objekata ovog univerzuma. U takvoj ovisnoj programiranoj svijesti, iako osoba osjeća djelovanja uma i njegovih funkcija, misli su i dalje ovisne o svim tim mentalnim vrtnjama i razlučivanje nije jasno. Za sve je potrebno znanje tako i o mentalnoj svijesti koja se može postići vježbanjem koncentracije, pažnje, meditacijom i introspekcijom.

Um je samo jedno oruđe.  Pogrešno je smatrati da je svijest jedna od modifikacija uma. Svijest nije dio uma, ona prolazi, teče kroz um, ali ona nije dio uma. Često za to imamo primjer sijalice kroz koju teče elektricitet, ali elektricitet nije dio žarulje. Ako razbijete žarulju, vi niste slomili elektricitet. Izražaj će biti zaustavljen, ali potencijal ostaje skriven, jer čim stavite novu žarulju (sijalicu), elektricitet počinje teći.
Kada je um transcendiran, svijest ostaje u sebi. Zbog toga svi koriste um, kao oruđe, medijum, tada um funkcionira. U tom smislu um je samo vozilo. Vi se krećete u bilo kojem vozilu, ali niste vozilo. I tijelo je također vozilo, oboje su vozila. Ono što treba jasno razumjeti, vi niste vozilo, vi ste gospodar skriven iza ovih vozila. Druga stvar je što se um ne koristi u njegovom totalnom kapacitetu. Um je instrument za svakoga i kod načina sadhane, ili puta samospoznaje koji je netko izabrao. Sve je složeno pogodno odgovarajućem nivoima nečije evolucije svijesti. Potreban je rad na disciplini nemirnih čula, kontrola nad umom, pročišćenje srca i postizanje unutrašnjeg mira i snage. To su načini stabilnog sigurnog dosega smisla života koji je univerzalnost bića, znanje i radost.

Česta su pitanja „Što se događa s umom prosvijetljenog čovjeka. Može li ga koristiti? Da li on jednostavno iščezava?”  Da, um iščezava kao gospodar, a ostaje kao rob. On ostaje kao pasivno oruđe. Ostvaren, budan, mudar  može da ga koristi kad želi i kad se obraća govorom on će morati da ga koristi, jer ne postoji mogućnost govora bez uma. Um se treba koristiti, i Buda ga je koristio.

Problem je što većina ljudi koristi svoj um za snove, maštanja, zamišljanja i obmane. Ako koristimo um u njegovom potpunom kapacitetu, to će postati ispravno znanje koje dovodi do mudrosti. I tu je bitno istaknuti i razumjeti da je to  također dio uma; to također jeste vozilo. Korisnik ostaje u pozadini; korisnik ne može biti korišten. Vi koristite to, vi ste svijest. A svi napori dok radite sadhanu, meditirate sredstvo su za upoznavanje ove svijesti u njenoj čistoći, bez ikakvog medijuma. Jednom kada ju znate  bez ikakvog alata, vi je možete znati! A ovo se može saznati samo kada je um prestao funkcionirati.

Kada um prestane funkcionirati (modificirati) – vi ćete postati svjesni da svjesnost postoji, vi ste ispunjeni s njom. Um je bio samo prolaz, vozilo. Sada, ako želite, možete koristiti um; ako ne želite, ne trebate ga koristiti. Ako ste zaboravljeni potpuno, vi ste postali vozilo. To je ono stanje koje nazivamo identifikacijom (poistovjećivanje). U Indiji to nazivaju tadatyma, postajanje jedno sa nečim što vi niste.
Sve pojave su samo pojave u svijesti. Sve što zaposjeda vaš um, sve bez čega ne možete funkcionirati, živjeti, to postaje opijanje. Dakle ako vi živite kroz opijate onda vaš centar pogrešnog znanja funkcionira, i što god da znate jeste lažno, neistinito. Tada vi živite u svijetu laži. Inače oba ova centra pripadaju umu. Kada um otpadne i meditacija dođe u svojoj potpunosti.

Kad se priča o meditaciji, samadiju treba znati da u  stanju samadhija ne postoji um. Nema ni znanja niti neznanja, postoji samo čisto postojanje. Samadhi znači savršena meditacija gdje čak i meditacija postaje nepotrebna, gdje čak i da se vrši meditacija postaje besmisleno.

Kada se um transcendira, kada se postigne nemanje uma, vi ste čisto bivanje, sat-chit-ananda. Nema događanja u vama. Niti djelovanje postoji niti saznavanje postoji. Inače je to teško za nas. Sveti spisi o tome kazuju da je  tada svaka dualnost transcendirana.

Znanje je također dio dualnosti neznanje – znanje. Tu je i dalje um vozilo tog nekog principa kao znanja i sa time se često identificirate. Iako se u mudrim temama ističe da  mudraci govore da je neki poznati svetac postao “znalac”. Onda mi prianjamo uz dualnost. Zbog toga sveci često šute i ne odgovaraju. Ništa se ne može reći o tome što se događa, jer što god može biti rečeno bit će rečeno kroz obojen um, vašim jezikom, a vaš jezik je u osnovi dualistički. Dakle što god da se kaže bit će neistinito. Zato je najbolji savjet: “Postani i znaj.”
Stanje obustavljenosti psihičkih funkcija nije, dakle, nipošto nekakvo, hipnotičko stanje sužene svjesnosti, nego upravo suprotno: njena prava i puna mjera. Aspekt ovoga je dublji uvid važan pažnje, u pitanju je gotovo  ono krajnje postignuće koje je toliko suptilno da svima izmiče. Ta razina nazivana raznim stanjima i kroz širenjem svijesti onog iza svega, je nivo  koji se  ostvaruje kao izlaz, rezultat ili, bolje reći, posljednji i najvažniji uvjet koji mora biti ispunjen da bi se taj rezultat (izlaz) mogao pojaviti u nečijem iskustvu.

Znači mora se obustaviti, utrnuti  zamućenost uma ili vrtlog ili „obrtaji“  u svijesti. Inače se vraćate nazad. Ne treba misliti da je tajna  ostvarenja  ovim otkrivena i da je dovoljno odlučiti se na zaustavljanje vlastitih misli, sjećanja, opažanja i da kroz nekoliko, ili čak i jako mnogo pokušaja i nastojanja, rezultat mora uslijediti. Ključno je zaustaviti (obustaviti partikularne obrte uma) da bi onaj  »onaj koji vidi« (promatrač subjekta viđenja)  bio u skladu sa svojom pravom prirodom.

Dakle, nasuprot ili unutar svekolike “materijalnosti” uma u kojoj od osnovnih svojih vidova, svojstva (guna) se nalazila, svijest, čijom se prepoznavanju definira konačno “oslobađanje”, pojavljuje se, moć jednog specifičnog čistog očitavanja. Ta svijest bi se razlikovala od uobičajene upravo odsustvom bilo kakvog učestvovanja, bilo kakvog pokreta, makar ovaj bio određen i kao najsuptilniji pokret učestvujuće duše. Za usporedbu u ovom slučaju možemo uzeti primjer slika ogledala koje se kreće i subjekta koji, iako stoji mirno, vidjevši sebe u ogledalu, iako ne opaža niti shvaća točno svoju istinsku situaciju, dobiva utisak i vjeruje da je u pitanju njegovo vlastito kretanje.

Treba znati da bez uma ne može biti prepoznavanja; bez uma ne može biti pamćenja. Međutim Ostvarenoj osobi je um  prolaz, vozilo, alat i tako koristi um prema potrebi, njemu je um pasivno oruđe; on se ne hvata za njega – a većina ljudi su korišteni od uma. U tom smislu Mudrac ili  Buddha ostaje kao ogledalo. Ako dođete ispred ogledala, ogledalo reflektira  (prikazuje) vas. Kada se premjestite, odražavanje nestaje;ogledalo ostaje prazno. Masa čovječanstva nije kao ogledalo, jer čim vide nekoga i taj ode  mišljenje se nastavlja, refleksija se nastavlja.  Nastavljaju  i dalje  misliti o njemu. Čak i ako se želi prestati, um ne bi poslušao. Vrlo je važno na bilo kojem putu samospoznaje prvo dobro razumijeti prirodu  i cijeli mehanizam uma.

Mudro je reći da gospodarenje umom je joga.  I kad smo rekli da je potrebno obustavljanje uma, tim se ne misli na prestajanje u svojstvu gospodara. Um prestaje (obustavlja se) kao gospodar. Onda on nije aktivan. Onda je on pasivno oruđe. Vi naredite, on radi; vi ne naredite, on ostaje smiren, više vas ne kontrolira i ne dokazuje se.
U yoga sutrama je rečeno da um ima sposobnost, dar. Ako je ta sposobnost usmjerena pravilno, onda sve što se zna jeste istinito; to je samo-očevidno istinito. Ljudi nisu svjesni o tome jer nikada to nisu koristili. Ta sposobnost je ostala neiskorištena. To je ono kad uđete u mračnu sobu, te iako imate lampu i ne koristite je tada ta soba ostaje mračna. U mraku se sudarate sa stvarima. Ukoliko upalite lampu odmah tama iščezava i gdje god je lampa orijentirana vi vidite, znate. Barem to mjesto postaje očigledno i jasno.
Um ima sposobnost i za  ispravno znanje, za mudrost. Jednom kada znate kako ga upaliti, onda gdje god da se krećete to svjetlo, samo, pravo svjetlo, se otkriva. Bez znanja njega, što god da znate bit će pogrešno. Um ima centar koji može izokrenuti sve. Jednom kada taj centar započne da gospodari tako funkcionira, sve je izokrenuto i obično tada ima poriv i sposobnost za pogrešno znanje. To pogrešno znanje se naziva  lažno (mithya). Svi imaju također i tu sposobnost. Ako ste pod alkoholom, drogom, ili zamračenog uma cijeli svijet  postaje pod tim utjecajem lažan. Ravnoteža je izgubljena. Ne samo u tijelu, već i u umu. Vidite se stvari koje ne postoje. Zato se savjetuju duhovne tehnike i meditacija koja znači postizanje  unutrašnje ravnoteže, kada steknete unutrašnju ravnotežu  nema nemira, cijelo tijelo i um postaju smireni, onda centar ispravnog znanja počinje funkcionirati. Kroz taj centar sve što se saznaje jeste istinito. Osoba je zbunjena kad je između ova dva centra pogrešnog znanja i ispravnog znanja.
Gde ste vi? Ako niste opijeni i niste meditant?
Netko prizna da  ponekad ima letimično sagledavanje, ili bljesak mudrosti. Naginje malo prema centru ispravnog znanja, onda određena letimična sagledavanja bivaju pod utjecajem nekih uvjeta, koji im dolaze, te skliznu prema centru, koji sve izopačuje. Ta iskrivljenost ulazi u osobu, sve mu se izmiješa biva u kaosu, i sve se odražava na cjelokupnu percepciju i život.

Dok čovječanstvo ne postane meditativno, teško se išta može promijeniti u cilju zdravog društva. Ljudi  nalaze stalno nove načine i nova sredstva da postanu opijeni.  Sve dok čovjek ne promijeni unutrašnje stanje bića, ne možete ga prisiliti ni na kakvu zabranu.

Samo kad centar ispravnog znanja započne funkcionirati  može se postati mudrac, svetac.

Komentiraj

5 × four =