Što je sebstvo? Je li to neka stvar koja se može locirati, ili neka rijetka karakteristika! Dok o tome pričamo riječ„sebstvo“, odmah pokušavamo imenovati, pronaći sve njene atribute, ili jednostavno želimo naći mjesto na kojem obitava. Istu stvar možemo napraviti i s riječju „um“, Ustvari riječ „sebstvo“  koristimo u različitim kontekstima.
Učitelji nam govore: Identificiraj se kao samo Sebstvo. Prepoznaj se kao mir, ljepota, ljubav. Ako ne zaboraviš tko si ova pojava aktivnosti je kozmički ples. Ostani kao „Biće“, ne kao ono što dolazi i odlazi.

Trebate znati da individualni „ja“ osjećaj je um. Kad je um čist vidjet ćete Sebstvo u svim bićima, ali Biće nema granica. Samo je svjesno Sebe. Sebstvo je ono što jesi, i vanjsko i unutarnje. Pročisti um uklanjanjem svih koncepata, ideja, predrasuda onda Sebstvo otkrije  samo sebe praznom umu.  Ti si ta nedokučivost u kojoj se doživljaj i koncepti pojavljuju.  Sebstvo je trenutak koji nema dolazak ili odlazak.

Kod rasprava o pojmu „sebstva“, možemo pričati o „sebi“, možemo pričati o „samosvijesti“, možemo pričati o sebstvu kao o toku svijesti,; možemo pričati o sebstvu kao o promatraču tog toka svijesti, možemo pričati o njemu kao o nečemu kontinuiranome; sebstvo koje  piše knjigu, gdje ono preuzima obavezu koja ga rasteže u vremenu; a onda, tu je i ono sebstvo za koje nam se čini da se pojavljuje i nestaje u svakom trenutku. O čemu se tu radi, na što se fokusirati i koje od tih sebstva je „pravo sebstvo“?

Nerazumijevanje se javlja kada pomislite da bi trebala biti samo jedna stvar koju „sebstvo“ znači kroz sve te razne faze korištenja riječi – u svim tim različitim kontekstima i sadržajima.  Možemo reći da su to multipli izbori i procesi ili načini pričanja o iskustvima. To je nešto što se stalno mijenja i konstantno se redefinira kroz i putem različitih konteksta. Jednom kada nam je jasno kako koristimo tu riječ i kada je ne pokušavamo svesti na samo jednu stvar, problem jednostavno nestaje.

Drugim riječima; nema onog tko trenutno priča, nego da sebstvo nije samo jedna stvar već prije niz iskustava u mnogobrojnim sadržajima.  Zbog toga često imamo sa sobom konflikt po pitanju  dopuštamo li da jednostavno budemo s mnogo različitih iskustva. A to možemo iskusiti u tom nekom trenutku  da jesmo jedno „sebstvo“ . Stoga u jednom trenutku možemo biti tihi, u drugom razgovorljivi, u jednom trenutku možemo se osjećati kao izgubljeni koji sjedi sam u vremenu, a već u sljedećem se možemo osjećati jako duhovno. Već nas u sljedećem može opet nešto zasmetati, i slično.

Možemo proći kroz sve te verzije iskustva sebstva, i dio onoga što radimo jest pustiti se da ih sva osjetimo, trenutak za trenutkom, kakva god da jesu, neovisno o sadržaju.   Što god da se događa potrebna je staloženost i mirnoća i što god da se događa; samo to želimo osjetiti. Ne trebamo to popravljati ili poboljšavati. Možemo pustiti da bilo što se događa, što god da izroni u nekom trenutku,  da nas glava boli, da nam um luta, i možemo se vratiti dahu. Što god da se događa, postoji kapacitet da se samo ostane s tim, toliko dugo dok traje, dok se ne pretvori u nešto drugo. A tijelo samo ostaje prisutno, i ostajemo…doslovno s tim.. Bez obzira na to koliko nam se ne sviđa što vidimo u trenutku. I možemo reći da je jedna od funkcija sebstva kao psihološke funkcije, ili strukture, ta da posjeduje sposobnost da ostane s nečim, radije nego da to poriče, disocira se ili gleda na drugu stranu.

Sebstvo nije nešto što je samo iznutra. Sebstvo nije nešto za što ćemo otkriti da ne postoji i tada više nećemo imati problema. Sebstvo je nešto za što ćemo otkriti da je raspršeno svuda oko nas, krug za koncentričnim krugom odnosa, sve je to naše „sebstvo“. To povećava našu odgovornost, i povećava naš osjećaj toga o čemu se trebamo brinuti, za što smo odgovorni i na čemu trebamo biti zahvalni. Ovo je rečeno na razini razlučivanja i uvida o strukturi i prirodi sebstva  jer ti jesi ono što  iskusiš,tražiš. U polju svjesnosti ne možete iskusiti  Istinu jer ste vi to u konačnom. Svi pokušavaju rečeno apsorbirati kroz koncepte, jer su obično zainteresirani za stanje u kojem imate iskustva.  Savjet je budite to sto jeste a ne iskustva

Što o tome kaže Budizam, objavili su  da je sebstvo prazno; da njega nema. Budisti traže stanje „ne sebstva“.  Ljudi na to reagiraju kao da je „ne sebstvo“ stanje  bez ega u koje jednostavno možeš pronaći i ući u njega. Ako se ne poistovjećujete ni s kim s imenom ili likom ili bilo čim drugim – gdje je tada egoizam? Vi jeste, a ipak niste. Tada ste u svojoj potpunoj čistoći, ali bez egoizma. Stoga je Buddha sebstvo nazvao ne-sebstvo, nema egoizma, zato se ne možete nazvati čak ni atman. Ne možete se nazvati ni ja jer ja ne postoji. Postoji čisto postojanje

Da bih upoznali svoje istinsko sebstvo, moramo nadići um. “Svoj istinski identitet ćete spoznati transcendiranjem uma. Pojavni univerzum vidite sve dok ne prijeđete prag uma. Kada nadiđete um, doživjet ćete samo sebstvo, i ništa više. To postižemo i nekom duhovnom praksom kao što je meditacija, ona je sredstvo koje će vas učiniti svjesnima vašega istinskog sebstva – koje niste stvorili vi, nije bilo potrebno da ga stvorite, jer vi to već jeste. Vi ste rođeni s njim. Potrebno je samo da to otkrijete. A kad čovjek jednom sazna za svoje pravo sebstvo, on postaje individua, on više ne pripada psihologiji mase, on više neće biti praznovjeran, neće biti iskorištavan, niti dopustiti da ga drugi usmjeruju i zapovijedaju. On želi živjeti u svom svjetlu, živjeti po svojoj nutrini. Njegov će život biti neizmjerno lijep, cjelovit. Budi Svjestan da se sve događa tebi, zahvaljujući tebi i kroz tebe, da ti stvaraš i uništavaš sve što percipiraš, ali i da uživaš u svemu.
Ljudski je duh u istini svjesnost. Imamo primjer kad je pažnja usmjerena samo prema objektima i intelektu, tad je um svjestan samo tih stvari. Ali, kad se bavimo unutarnjim Sebstvom, postajemo samo njega svjesni.Tko nije svjestan svog pravog bića, nalazi se u ropstvu i zabludi. Sve dok čovjek ne napusti začaranost svijetom, sve dok ne spozna unutarnju vrijednost sebstva i dok ne postane svjestan onog što bi trebalo da zna, ne može doseći blaženstvo. Sebstvo  (atma, duša) je istinski čovjekov identitet. Nerođena i neuništiva ona je vječna svijest koja ne zna za rađanje i smrt. Vanjski svijet tek zrcali Sebstvo.

Vaše pravo sebe niste ni ja ni ti, ni vi ni itko drugi.Vaše pravo sebe je transcendentno. Najbolje je reći Nematerijalni vid čovjeka. Ono što zovete ja nije vaše pravo sebe. Ja je nametnuto stvarnosti. Kad nekog zovete ti, ne obraćate se pravom sebstvu onoga drugoga. Vi ste mu stavili naljepnicu. Kad se maknu sve naljepnice, ostaje stvarno sebstvo – a ono pripada vama kao i svima drugima. Pravo sebstvo je jedno. To je razlog zbog kojega kažemo da sudjelujemo uzajamno u postojanjima drugih, da smo dijelovi jedan drugoga. Naša prava stvarnost je Bog. Mi možemo biti poput ledenih bregova koji plutaju oceanom – oni izgledaju odvojeno – ali kad se jednom otopimo, ništa ne ostaje od nas. Istina koja je sveprisutna i koja je čista svijest bez predmetnosti, opisuje se različito, kao svijest, sebstvo, brahman, postojanje, istina, red, čisto znanje. Ona je čista i u njezinu svjetlu sva bića znaju svoje sebstvo.

 Kad se um stopi s Sebstvom, i kad individualna svijest postaje sve finija i  suptilnija, te postane jedno s tim Oceanom Svijesti, čovjek tek tada stječe to iskustvo. Svako traganje za stvarnim blaženstvom je traganje za sebstvom, koje je korijen svjesnog bitka, za svjetlošću koja se nalazi onkraj uma. Takvo traganje neće se nikad završiti zato što nemirne težnje za svim drugim stvarima moraju završiti da bi došlo do stvarnog napretka. Pojedinac mora shvatiti da su traganje za stvarnošću, Bogom ili guruom i traganje za sebstvom jedno te isto. Kad nađeš samo jedno od toga, našao si sve.

Kako jedan brahman prožima sve, ne postoji ni mrtva ni živa osoba. Valići se igraju na površini oceana; oni se ni ne rađaju ni ne umiru! Isto je tako i s elementima u ovoj kreaciji. “Ovo jest” i “Ovo nije” – takve se iluzorne zamisli pojavljuju u sebstvu. Ove zamisli nemaju ni zbiljskog uzroka ni motivacije, baš kao što kristal odražava različito obojene objekte bez motivacije. Sebstvo ostaje sebstvo čak i kada skrivene energije svijeta stvaraju mnogolikost na površini oceana svijesti. Nema nezavisnih entiteta u ovom svijetu koji se nazivaju “tijelo” itd. Što se vidi kao tijelo i što se vidi kao ideje, objekti opažanja, prolazno i neprolazno, misli i osjećaji i njihova značenja – sve je to brahman u brahmanu, beskonačna svijest.

Istina koja je sveprisutna i koja je čista svijest bez predmetnosti, opisuje se različito, kao svijest, sebstvo, brahman, postojanje, istina, red, čisto znanje. Ona je čista i u njezinu svjetlu sva bića znaju svoje sebstvo.

Ja sam sebstvo koje prožima sve stvari izvana i iznutra. Ja sam svijest koja odražava sva iskustva bez da je sama podložna bilo kakvoj promjeni, nedodirnuta nečistoćama.

Komentiraj

5 × four =