Vrtloženje duha – cittavrtti

Razne metode, prakse kao i sveti spisu posvećeni su razvoju i stanjima svijesti kroz koja osobe prolaze u svom životu. Sve te prakse i metode pridonose širenje svijesti koje se “događaju” svim osobama bez razlike na kojem se mentalnom nivou trenutno nalaze. Ono što se razlikuje i što je bitno reći, da pojedinci koji svjesno napreduju putem, prepoznaju i nadograđuju svoja stanja svijesti, dok “obične ” osobe ta stanja ne zapažaju ili ih ne dovode u vezu sa svojim životnim situacijama. Tako imamo kod mnogih takozvanih duhovno orijentiranih osoba često nevjericu i neuvažavanje da guru može biti i sveti spisi, znanje i prenesena mudrost koje je moguće spoznati, a time i živjeti to.
Osnova guru-principa je da pojednostavi i olakša a nadasve usmjeri osobu na putu buđenja ili oslobođenja. To još nazivamo uzdizanju stanja svijesti. Na putu ka tom ostvarenju učenja svetih spisa su od velike pomoći onima kojima to sve nije dano kako znamo reći samim rođenjem. Pojedinci koji su još u spajajućoj, ili nesvjesnoj svjesnosti a zanima ih put samospoznaje njih duhovne mudrosti zanimaju kao filozofija života. Zato oni zadobivaju stanje spoznaje bez realne potpore. Mnoga od stanja navedenih u svetim i mudrim spisima i učenjima su prvenstveno duhovno obavezne etape u kojima se događaju modifikacije svijesti nerazumljivi, neshvatljivi za običnu svijest. Dakle ono što treba uvažiti i u praksi primijeniti je da treba biti pažljiv kod rasprava sa drugim osobama . Inače, tada se događa, a to su svi iskusili da upadate u vrtlog težnje ka samodokazivanjem, a to neminovno pokreče, aktivira rezerve energije i dovodi vas do stanja svijesti u kojima se modificiraju niža stanja koja otvaranju i obično vas preusmjeruju za raznolike sadržaje ego težnje i iluzije. Drugim riječima dovode se u predispoziciju da ne prepoznaju, ne uoče neka ranije spoznata stanja koja su mislili da su razumjeli . Um okrenut svijetu pati.

Promjenljivi i nemirni duh projicira želje koje se materijalizira nanovo u privid ili ostvaruje u sferi iluzije. Unutar maye, privida ispunjenje nije moguće, budući da ono dolazi jedino iz Istine, čistog duha. Najvažnija i ključna činjenica u duhovnom smislu je postizanje stanja u kojima prestaju modifikacije ili kako u yogi kažu vrtloženje duha. Tek tada to stanje u kojemu je obustavljano vrtloženje duha se zove yoga.
Stvarni univerzum je povod za reagiranje duha.Tako imamo činjenicu da duh nije inteligentan, a ipak izgleda ka o da jeste. Zašto ? Zato što je iza njega inteligentna Duša. Duh je samo instrument pomoću koga ona opaža vanjski svijet, dok je Duša jedino osjetljivo biće, sposobno za opažanje. Neposredni spas je nemoguć za konja ili mačku, mada i oni imaju duh, zato što njihova čita još uvijek ne može uzeti oblik koji mi nazivamo intelekt.

Ponovimo tri stanja duha; jedno od njih je tama, zvano tamas, tupi duh i nalazi se kod sirovih ljudi i kod idiota; njegovo djelovanje je isključivo štetno. U tom stanju duha ne može se pojaviti nijedna druga ideja. Zatim postoji stanje aktivnosti duha, radžas, rasuti duh u kome su glavni poticaji moć i zadovoljstvo, težnja ka izražavanju. Najzad, postoji stanje zvano satva, mir, spokojstvo, u kome prestaju valovi i voda u jezeru duha postaje bistra. To nije neaktivno stanje; prije bi se moglo reći da je vrlo aktivno.

Mir je najviša manifestacija snage. Lako je biti aktivan. Popustite uzde i konji će juriti unaokolo sa vama. To može učiniti bilo tko; ali onaj tko može zaustaviti razjarene konje, zaista je jak čovjek, što zahtjeva veću snagu, popuštanje ili obuzdavanje ? Miran čovjek nije inertan čovjek. Ne smijete miješati satvu sa inertnošću ili tromošću. Miran čovjek je onaj koji je postigao kontrolu nad valovima duha. Aktivnost je manifestacija inferiorne snage; mir je manifestacija superiorne snage. Bilo koji oblik nečega kuče, knjige, drveta, čovjeka ne postoje izvan nas; sve što saznajemo, jeste naša mentalna reakcija na vanjski nadražaj.
Materija je stalna mogućnost za čula. Samo nadražaj je izvan nas. Uzmimo, na primjer pitanje; kako se stvaraju biseri?. Strano tijelo prodre u školjku, što nju iritira, pa oštriga luči jednu vrstu gleđi oko njega i tako se obrazuje zrno bisera. Iskustveni univerzum je, da tako kažemo, naša osobna gleđ, a stvarni univerzum je strano tijelo, koje služi kao jezgro. Običan čovjek nikada neće shvatiti stvarni univerzum, zato što, kada to pokuša, on luči gleđ i vidi samo tu svoju gleđ. To bi bio smisao što su to vrtlozi duha ( vrti). Stvarnost se opaža unutar vlastite pročišćene svijesti koja je svijetlo temeljne istine. Prestankom projekcije i poistovjećivanje sa umom dostiže se unutarnji mir.
Pravo ljudsko biče (čovjek) je iza duha; duh je instrument u njegovim rukama. Njegova inteligencija je ono što izbija kroz duh. Samo kada vi stojite iza duha, on postaje inteligentan. Kada ga ostavite, duh se raspada u komade i više nije ništa. Tako razumijete što se podrazumijeva pod ćita. To je mentalni sadržaj, a vrtlozi ili modifikacije su valovi i nabori koji se pojavljuju na njemu, kada vanjski uzroci djeluju na njega. Ti vrtlozi (vrti) su naš univerzum. Ako je voda jezera , mora, rijeke mutna ili se neprekidno mreška, dno se neće vidjeti. Ako je voda bistra i ako nema valova, vidjet ćemo dno. Dno jezera je naše vlastito istinsko Ja; jezero je mentalna svijest (ćita), a valovi su vrtlozi (vrti). Znaći čovjekovi unutrašnji instrument su ustvari, različiti procesi, koji se odvijaju u sadržaju svijesti (ćita). Valovi misli u ćiti zovu se vrti (doslovno, vrtlozi). Čim valovi nestanu i jezero postane mirno, mi vidimo njegovo dno. Isto je tako i sa duhom; kada je on miran, mi vidimo ono što naša osobna priroda jeste; mi tada ne miješamo sebe sa promjenama duha, već ostajemo mi sami nepoistovjećeni.

Ćita uvijek nastoji vrati se u svoje prirodno, čisto stanje, ali organi je onemogućavaju u tome. Ćita je ta koja se stalno kreće, uzimajući različite oblike, a mi zamišljamo da smo mi ti oblici. Prvi korak u jogi je zadržavanje mentalnog sadržaja (ćite), obuzdavanje njene težnje da se eksteriorizira i njeno dovođenje na put povratka Suštini Inteligencije, zato što jedino na taj način ćita se može vratiti u sebi svojstveno stanje. Iako ćita postoji u svakoj životinji, od najniže do najviše, samo u ljudskom biću ona uzima oblik intelekta. Sve dok sadržaj svijesti ne može uzeti oblik intelekta, on nije u stanju vratiti se kroz sve te faze i tako oslobodi dušu.  Čita uzima “skupljeni” oblik onda kada nastoji da se skupi u jedan centar, a “usmjereni” oblik kada pokušava da se koncentrira. “Koncentrirani” oblik vodi nas u samadhi.  Jednota jedine stvarnosti jedan bez drugoga omogućava postojanost integralne svijesti u najvišem postignuću.

Glavni spis u svetim tekstovima “Yoga sutre” i komentar; „ yogas ćitta vrtti nirodhah „ tumači da je yoga jest obustavljenost vrtloženja duha. Ta čuvena definicija je kroz vjekove autoritativno klasično određenje onoga što se, bez sumnje, podrazumijeva pod tehničkim terminom »yoga«. Definicija  yoge teži da ukaže smisao koji kompleks tehnika i znanja, tradicionalno označen ovom riječju, ima ili treba da ima.

Znaći, bez znanja onoga što će uslijediti poslije, neupućen tragalac ne može potpuno shvatiti značenje svetog aforizma, stava. Kako će ostalo učenje iz raznih posebnih aspekata osvjetljavati ono najdublje značenje koje se krije iza reči yoga. No, nipošto ne treba misliti da je tajna joge time otkrivena i da je dovoljno odlučiti se na zaustavljanje vlastitih misli, sjećanja, opažanja i da kroz nekoliko, ili čak i jako mnogo pokušaja i nastojanja, rezultat mora uslijediti.

Treba još napomenuti, da riječ obustavljanje duha, ne znači nipošto destrukciju ili potpunu negaciju funkcija duha koji čine uobičajena „stanja“ ili aktivnosti naše psihe Riječ je, o tome da „duša“ ili svjesnost ili »svijest« (citta), ili, kako često mudraci kažu „očitavanje“ , uđe u stanje gdje je svekolika budnost orijentirana na činjenicu ili čudo vlastitog postojanja mimo pojedinačnih modusa.
Stanje obustavljenosti psihičkih funkcija nije, dakle, nipošto nekakvo, sužene svjesnosti, nego upravo suprotno: njena prava i puna mjera.

Komentiraj

17 + six =