Yoga Vašišta (supreme yoga)

Vašištha je poput nektara. Ona je riznica praktične mudrosti za one u transcendentalnoj svijesti. Pričama i analogijama objašnjava vrhunsko znanje. Yoga Vašištha, poznata i kao Vašištharamayana ili Yoga Vašišthamaharamayana, drevni je vedski spis od oko 29.000 stihova ili oko 36.000 grantha (dvostrukih slogova), a napisao ga je Maharši Vatmiki, autor Ramayane.

Za studij ovoga spisa, dijaloga između Rame i Vašište, spreman je onaj tko osjeća “vezan sam, trebam se osloboditi”, onaj tko nije u potpunom mraku neznanja, ali ni prosvjetljen. Onaj tko razmišlja o načinu oslobođenja prikazanom u ovim pričama, sigurno će ostvariti oslobođenje iz neprekidnog kruga samsare (ciklus rođenja i smrti).

Glavni sadržaj Yoga Vašišthe je razgovor Rame i Vašište. Mladi Rama, sin kralja Dašarathe i avatar Višnua, do tog trenutka još nije prepoznao svoj božanski status. Suočen s rastom i širenjem vlastite svijesti traži savjet i poduku od Maharšija Vašišthe.

Yoga Vašištha jedinstveno je djelo vedske književnosti. Visoko je cijenjena zbog svoje praktične filozofije života. Sam studij ovoga veličanstvenoga vedskog spisa može pomoći svakom čovjeku na njegovom putu prema božanskoj svijesti jedinstva. Za tražioca najvišega blaženstva, Yoga Većina vedskih spisa Božja je objava predanicima, a Yoga Vašištha je priča za Boga, u kojoj mudrac Vašištha podučava kraljevića Ramu, sedmu inkarnacija Višnua. Ovo djelo sadrži istinsko znanje o stvaranju univerzuma. Jezik i stil Yoga Vašišthe elegantan je i poetičan, djeluje blagotvorno na duh i na srce. Tekst obiluje metaforama, pričama i razmatranjima, sve u kontekstu razgovora Rame i Vašišthe. U više od 50 priča artikulira religiozno i filozofsko učenje.

Yoga Vašištha smatra daje najviše ljudsko ostvarenje postati oslobođen za života, dosizanje stanja jivan mukte – stanja kozmičke svijesti. To je stanje oslobođenja gdje se i dalje vodi djelatan život ali bez vezivanja za plodove djelovanja ili poistovjećenja s djelovanjem. Filozofija Yoga Vašišthe filozofija je vedante. Njezino je glavno učenje daje sve svijest; iz svijesti sve proizlazi; duh i materija su tek različiti oblici svijesti; svijet je takav kakvim ga čovjek vidi, tj. kakva je njegova svijest. Svijet je u oku promatrača. Univerzum nije ništa drugo doli igra svijesti – veda lila. Osim te potpune knjige zvane i Beghu (“velika) Yoga Vašištha postoji i skraćena verzija

Yoga Vašišthe zvana Laghu (mala) Yoga Vašištha. Laghu Yoga Vašištha sadrži oko 6.000 grantha, a riječi su istovjetne Bfhadu Yoga Vašišthi samo što su izbačeni dugi opisi i češća ponavljanja. Djelo je vjerojatno skratio pandit Abhinanda iz Kašmira. Yoga Vašištha je poznata i pod imeni¬ma Arša Ramayana, Đnjana Vašištha, Maha Ramdyana, Vašištha Ramayana ili Vašištha Yoga Vašištha drži da je vrhunac ljudskoga djelovanja postignuće oslobođenja u tekućem životu, ostvarenje statusa jivan mukte. U tom stanju čovjek vodi djelatan, svjetovan život, ali bez vezivanja ili poistovjećivanja. Šest knjiga ili prakarana

Yoga Vašišthe je objašnjenja koje Vašišta opisuju Ramina progresivna stanja spoznaje, sve do konačne samospoznaje. Prihvaćanjem objašnjenja mudraca, Rama nalazi u sebi svoj status avatara čija je dužnost da uništi zlo u ulozi rddaršija (kraljevskog mudraca), te da u ulozi dharmarada uspostavi i održi red u društvu. U tom statusu on odražava integraciju najvišega duhovnog znanja s praktičnim svakidašnjim dužnostima.

Yoga Vašištha Prva knjiga Vairagyaprakarana ili “O bestrasnosti”, opisuje stanje odmaka kao posljedicu rasta transcendentalne svijesti. Nakon što se je kraljević Rama vratio s hodočašća osjetio je ispraznost materijalnoga života duha i tijela te se povlači iz društvenog i političkog života. Dašaratha, njevog otac, očajan zmahariši,bog takva ponašanja, pozdravlja dolazak Maharši Višvamitre i obećava da će mu ispuniti svaku želju. Maharši traži od kralja da mu Rama pomogne u borbi protiv asura. Dašaratha odbija s obrazloženjem da je Rama premlad za borbu i nudi sebe i svoju vojsku. U nastalom nesporazumu posreduje Maharši Vašištha. Vašištha objašnjava da su tuga i odmak koje Rama osjeća simptom duhovnog razvoja. Rama objašnjava svoje osjećaje, svoju odbojnost prema materijalnom i uzaludnost života (“Sva bića ovoga svijeta rađaju se da bi umrla, i umiru da bi se rodila.”).

Druga knjiga Mumukšuvyavaharaprakaranam ili “O ponašanju tražitelja ili žudnji za oslobođenjem”, objašnjava ulogu vlastitoga nastojanja u razvoju prema oslobođenju. U ovom poglavlju Vašištha objašnjava prirodu mokše (oslobođenja), prirodu ahamkare (ega ili jastva), značajke divan mukte i odnos pojedinca i univerzuma. Četiri značajke stabilizacije transcendentalnog stanja (turiya) su: santi (strpljivost, spokoj duha), vićara (istraživanje sebstva), samtoša (zadovoljstvo, ispunjenje duha) i sddhu sanga (druženje s mudrima). * Priča o Šuki – prosvjetljenje treba potvrdu gurua

Treća knjiga Utpattiprakaranam ili “O izvoru kreacije”, govori o ulozi svijesti u stvaranju univerzuma. Svi univerzu¬mi su sankalpe (namjere) duha, a potječu iz jedne svijesti (ćaitanja). Parabrahman (apsolutna svijest) očituje se kao Brahma, Stvoritelj. Putem sljedećih priča ilustriraju se razne ravni kreacije. Priča o Akašađi (sinovima Akaše) – opis nastankakreacije Priča o Lili – priča o iluziji (mayi) pojavnoga svijeta. Univerzum je tek raznolikost maye, a njegovo zbiljsko stanje je ćaitanya (čista svijest) Priča o Karkati – prikaz igre ćaitanje Priča o sinovima Indua – svijet je očitovanje brahmana, naime svijet ćini duh, misli i osjećaji Priča o Ahalyi – tijelo sa svim organima očitovanje je duha Priča o manasu (duhu) – duh obuhvaća pojavni svijet i nepojavnu osnovu svijeta – čistu svijest (ćaitanya) Priča o bali (dječaku) – neznalica smatra ovaj svijet zbiljskim Priča o siddhi Šambariki i kralju Lavani – neznalice ne vide istinu. Vrijeme, prostor i uzročnost preobrazbe su duha, očitovanja ćaitanye

Četvrta knjiga Sthitiprakaranam ili o “O održavanju kreacije”, nastavlja se na treću knjigu objašnjavajući prirodu pojavnoga svijeta i putem različitih priča i zgoda objašanjava-ju postojanju i održavanju (sthiti – održavanje) univerzuma. Priča o Šukri – nakon nastanka univerzuma on i dalje postoji i održava se zahvaljujući samo ćaitanji. Priča o Dami, Vyali i Kati – zamisao o zbiljskosti uni¬ verzuma jača se i održava kada se izgubi dodir s izvorom – ćaitanyom Priča o Bhimi, Bhasi i Drdhi – zamisao o zbiljskosti univerzuma slabi i nestaje kada se uspostavi dodir s izvorom – ćaitanyom Priča o Dašuri – iz ćaitanye postupkom sankalpe nasta je i održavaju se svi univerzumi (višve), dive i Išvare Priča o Kaci – ne postoji ništa drugo do ci t (svijest)

Peta knjiga Upašamaprakaranam ili “O rastvaranju kreacije”, govori o prestanku (rastvaranju) utjecaja pojavnoga svijeta na duh i o različitim načinima samoostvarenja. Peta knjiga završava trilogiju (treća, četvrta i peta knjiga) o postanku, održavanju i razaranju kreacije. Priča o kralju Đanaki, radaršiju – nekima treba kratko vrijeme i malo nastojanja da bi ostvarili oslobođenje Priča o Punyi i Pavani – nekima je potrebno mnogo rođenja i puno truda da bi ostvarili oslobođenje Priča o velikom kralju Bali – djelovanjem u stanju oslobođenja ostvaruje se blaženstvo brahmana (anandd) Priča o Prahladi – pomoću blagoslova Išvare (Boga) ostvaruje se oslobođenje Priča o Gadhi – priroda i djelovanje maje te način spoz¬ naje atmana Priča o Uddalaki – apsolutno blaženstvo je posljedica samadhija, trancendiranja Priča o Suraghi – spokoj duha je posljedica uspostavl janja dodira sa sebstvom (atma vićara) Priča o Bhasi i Vilasi – raznolika patnja nastaje zbog nedostatka redovitog transcendiranja Priča o Vltahavyi – pomoću pranayame (nadzora prane) je također moguće uspostaviti nadzor i spokoj duha.

Šesta knjiga Nirvanaprakaranam ili “O oslobođenju” opisuje stanje blaženstva prosvjetljenja. Po obujmu je, otpri¬like, kao prvih pet zajedno. Priča o Bhušundi – yoga i dnjana (iskustvo i znanje) su načini za ostvarenje stanja turiyd tlta (kozmička svijest) Deva puđa – obožavanje Boga Priča o bilva plodu – dnjana omogućava sveobuhvatno blaženstvo Priča o Šili, Stjeni – sve stvari, iako naizgled različite, nisu ništa doli sjaj brahmana Priča o Arduni – svako djelovanje, pa čak i borba, mogu dovesti do stanja prosvjetljenja, jedinstva svijesti Priča o stotinu Rudri – bezbrojna rođenja, raznolike inkarnacije su poput snova za prosvjetljenog mudraca Priča o zloduhu Vetali – znanje (dnjana) stabilizira iskustvo stečeno putem yoge Priča o kralju Bhagirathi – djelovanje u svijetu nije zapreka prosvjetljenju, meditacija i djelovanje koraci su napretka Priča o Šikhidvađi – bez odgovarajućeg vodstva teško je ostvariti prosvjetljnje Priča o Kaci – potpuno odricanje (para vairagya) je stanje svijesti (ćitta tyaga) Priča o Mithya puruši, nepostojećoj osobi – primjer i ilustracija nastanka i djelovanja ega (ahamkare) Priča o Vipašćitu – prosvjetljenje kralja Vipašćita nakon mnogo, mnogo rođenja Priča o Bhrnglši – slamanjem simetrije cjeline svijesti (samhita) dolazi do podjele na znalca (rši), saznanje (devata) i znano (ćandas) Priča o Ikšvakuu – način kako je prvi kralj sunčevedinastije, sin Manua Vaivasvata, ostvario mokšu (oslobođenje) Priča o mudracu i lovcu – opis blaženstva oslobođenja Vašištha Rama, ti to već znaš, ipak da bi to učinio potpuno jasnim pitaš o tome ponovno.

Sve što postoji i sve što izgleda kao čarobnost svijeta, samo je čisti brahman ili apsolutna svijest i ništa drugo. Svijest je brahman, svijet je brahman, svi elementi su brahman, ja sam brahman, moj neprijatelj je brahman, moji prijatelji i rođaci su brahman, brahman su tri razdoblja vremena jer je sve ovo utemeljeno u brahmanu. Kao što se čini da se oceani kreću zbog valova, brahman izgleda kao da se kreće i širi zbog beskonačnog mnoštva stvari. Brahman shvaća brahman, brahman doživljava ili uživa u brahmanu, brahman se očituje u brahmanu snagom samoga brahmana. Brahman je oblik moga neprijatelja, kako on može biti neprijatelj meni koji sam brahman. Kako tako stoje stvari, tko čini što drugome?

Osobine duha, poput privlačnosti i odbojnosti te sviđanja i nesviđanja, nastaju mišljenjem. One bivaju uništene nestankom misli. Kako bi se onda one mogle slaviti? Kada se sam brahman kreće u svemu, a sve je brahman i kada se brah¬man sam otkriva kao brahman u svemu, što je užitak i što je patnja? Brahman je zadovoljan brahmanom, brahman je utemeljen u brahmanu.

Ne postoji ni “ja” ni drugi! Svi su objekti u ovom svijetu brahman. Ja sam brahman, ti si brahman, svi smo brahman. Pošto tako stoje stvari, oboje, strast i bestrasnost, čežnja i odbojnost tek su zamisli. Tijelo je brahman, smrt je isto tako brahman. Kada se oni suoče, to je kao kada se suoče zbiljski konopac i nezbiljska, zamišljena zmija. Gdje je onda uzrok užitka kada tijelo doživljava ugodu? Kada se površina mirnog oceana uznemiri, nastanu valovi. Valovi ne prestaju biti voda! Isto tako kada brahman izgleda djelatan u raznim očitovanjima svijeta, njegova se bit ne mijenja i ne postaje ni “ja” ni “ti”. Kada vrtlog u vodi nestane, ništa nije mrtvo! Kada smrt-brahman preuzima tijelo-brahman, ništa se nije izgubilo. Voda ima sposobnost da bude smirena i nemirna. Isto tako i brahman može biti miran i nemiran. Takva je njegova narav.
Neznanje ili iluzija dijeli jedno na “ovo je živa diva” i “ovo je mrtva materija”. Mudri se ne drže ovakva pogrešnog gledišta. Tako je za neznalicu svijet ispunjen patnjom dok je za mudroga isti svijet ispunjen blaženstvom; slično kao što je za slijepca svijet taman, a za onoga koji vidi svijet je pun svjetla. Kako jedan brahman prožima sve, ne postoji ni mrtva ni živa osoba. Valići se igraju na površini oceana; oni se ni ne rađaju ni ne umiru! Isto je tako i s elementima u ovoj kreaciji. “Ovo jest” i “Ovo nije” – takve se iluzorne zamisli pojavljuju u sebstvu. Ove zamisli nemaju ni zbiljskog uzroka ni moti¬vacije, baš kao što kristal odražava različito obojene objekte bez motivacije.
Sebstvo ostaje sebstvo čak i kada skrivene energije svijeta stvaraju mnogolikost na površini oceana svijesti. Nema nezavisnih entiteta u ovom svijetu koji se nazivaju “tijelo” itd. Što se vidi kao tijelo i što se vidi kao ideje, objekti opažanja, prolazno i neprolazno, misli i osjećaji i njihova značenja – sve je to brahman u brahmanu, beskonačna svijest. Dualnost postoji samo u očima opsjenjenog i neznalice. Duh, um, ego, kozmički elementi, osjetila i sve ovakve slične pojave samo su brahman; ugoda i bol su iluzije i riječi bez osnove. Kao što jedan zvuk stvara između dva brda različite odjeke, jedna svijest doživljava mnogolikost unutar sebe, sa zamislima “ovo je ja” i “ovo je moje” itd.
Jedna svijest vidi mnogolikost unutar sebe kao što sanjač opaža mnoštvo objekata unutar sebe. Ako se zlato ne prepozna kao zlato, ono se zamjenjuje kamenom; ako se brahman ne prepoznaje, nastaje blato neznanja. Znalac brahmana objavljuje da je on sam taj veliki brahman; u slučaju neznalice nepoznavanje istine se naziva neznanjem. Kad se zlato prepozna kao zlato ono odmah “postaje” zlato; kada se brahman prepoznaje kao brahman odmah “postaje” brahman. Jer je svemoguć, brahman postaje sve što sam smatra da jest, bez ikakve motivacije.


Znalci brahmana objašnjavaju da je brahman, onaj Gospodin, veliki bitak koji nije ni djelatnik, ni instrument djelovanja ni djelo, koji je bez uzročne motivacije i preobrazbe ili promjene. Ako se ne spozna ova istina, u neznalici se ona pojavljuje kao neznanje. Ako rođak nije prepoznat kao rođak, smatra se strancem; kada se rođak prepozna, zamisao o strancu odmah nestaje. Kada čovjek zna da je dvojnost iluzorna, nastaje spoznaja brahmana, apsoluta.
Kada čovjek zna “ovo nisam ja”, spoznaje se nestvarnost ega. Iz toga nastaje istinska bestrasnost. “Ja sam uistinu brahman” – spoznajom ove istine u čovjeku nastaje svjesnost o istini i sve se stvari stapaju s tom svjesnošću. Kada su raspršene ideje kao “ja” i “ti”, pojavljuje se spoznaja istine i čovjek spoznaje daje sve što postoji uistinu brahman. Što je istina? “Ja nemam ništa s patnjom, djelovanjima, iluzijom ili željom. Ja sam tih, spokojan i slobodan od patnje.

Ja sam brahman” – to je istina. “Ja sam slobodan od svih pogrešaka, ja sam sve, ja ne tražim ništa niti se ne odričem bilo čega. Ja sam brahman” – to je istina. “Ja sam krv, ja sam meso, ja sam kosti, ja sam tijelo, ja sam svijest. Ja sam isto tako duh. Ja sam brahman” – to je istina. “Ja sam nebeski svod, ja sam prostor, ja sam sunce i čitav svemir, ja sam sve stvari ovdje. Ja sam brahman” – to je istina. “Ja sam vlat trave, ja sam zemlja, ja sam panj, ja sam šuma, ja sam planina i ocean. Ja sam brahman” – to je istina. “Ja sam svijest u kojoj se nalaze utkane sve stvari i čijom snagom sva bića izvode sva svoja djelovanja, ja sam srž svega” – to je istina. Ovo je sigurno: sve stvari postoje u brahmanu, sve stvari nastaju iz njega, sve stvari su brahman. On je sveprisutan, jedno je sebstvo, on je istina.

Istina koja je sveprisutna i koja je čista svijest bez predmetnosti, opisuje se različito, kao svijest, sebstvo, brahman, postojanje, istina, red, čisto znanje. Ona je čista i u njezinu svjetlu sva bića znaju svoje sebstvo. Ja sam brahman, čista svijest nakon što se zaustave sve njezine pojave kao što su razbor, um, osjetila i slično. Ja sam neprolazna svijest ili brah¬man u čijem svjetlu sjaje elementi cjelokupnog univerzuma. Ja sam svijest brahmana iz kojega nastaju iskre što neprestano lutajući odražavaju svijest diljem univerzuma. Čak kad ga vidi čisti duh, on se izražava u tišini. Iako se čini kao da je u dodiru s neprekidnim iskustvom ega bezbrojnih bića koja crpe radost što pripada brahmanu, on je ipak onkraj tih dosega i dodira. Jer iako je uistinu osnovni izvor svake sreće i radosti, njegova je narav duboka i čista tišina bez kretanja. U odnosu subjekt-objekt i iskustvu ugode koje iz toga slijedi, doživljava se tek djelić blaženstva brahmana.
Ja sam vječan brahman, slobodan od pogrešnih zamisli o ugodi i boli i stoga čist; ja sam svijest koja ima čisto iskustvo. Ja sam ta čista svijest u kojoj čista inteligencija djeluje bez ometanja misli. Ja sam taj brahman koji je inteligentna energija što funkcionira u svim elementima. Ja sam čista svijest koja se očituje kao karakteristični okus različitih plodova djelovanja. Ja sam nepromjenjivi brahman koji se spoznaje kada se transcendira oboje, oduševljenje i potištenost. Kada sunce sja, a objekti svijeta se vide u njegovu svjetlu, ja sam čista svijest koja je u sredini obojeg i koja je samo sebstvo svjetla i osvijetljenog objekta. Ja sam ta čista svijest ili brahman koja neprekidno postoji u stanjima budnosti, sanjanja i dubokog sna i koja je zato četvrta ili transcendentalna istina. Kao što je okus soka šećerne trske na svih stotinu polja jednak, tako je ista svijest ta koja boravi u svim bićima – ta svijest sam ja. Ja sam ta svjesna energija – ćit šakti – koja je veća od univerzuma pa ipak tanahni ja od najmanje čestice materije i nevidljiva. Ja sam svijest koja svuda postoji kao maslac u mlijeku i čija je narav doživljavanje. Kao što su ukrasi načinjeni od zlata samo zlato, ja sam čista svijest u tijelu. Ja sam sebstvo koje prožima sve stvari izvana i iznutra. Ja sam svijest koja odražava sva iskustva bez da je sama podložna bilo kakvoj promjeni, nedodirnuta nečistoćama.

Pozdravljam svijest koja je darovatelj plodova svih misli, svjetlo koje sja u svim svjetlima, vrhunski dobitak; ta savjest prožima sve udove, uvijek budna i živa, neprekidno titra u svim tvarima, i uvijek je homogena i neuznemirena kao u dubokom snu, a potpuno budna. Ta svijest je zbilja koja daje individualne značajke svakoj tvari u univerzumu. Iako unutar svega i tako blizu svima, ona je daleko – jer joj duh i osjetila ne mogu pristupiti. Stalna i homogena u budnom stanju, sanjanju, dubokom snu i četvrtom stanju svijesti, ona zasja kada nestanu sve misli, kada nestanu sva uzbuđenja i svaka privlačnost i odbojnost. Ta je svijest slobodna od želje i osjećaja ega i ne može se podijeliti na dijelove. Ja sam dostigao tu svijest koja je sve, a ipak, iako je sve, ona je iznad mnogolikosti. Ona je kozmička mreža u kojoj je uhvaćeno bezbroj bića poput ptica; u njoj se očituju svi ovi svjetovi, iako se uistinu nikada nije dogodilo ništa. Ta je svijest po prirodi bitak i nebitak i mjesto odmora svega što je dobro i božansko. Ona igra uloge svih bića i izvor je svakog uzbuđenja i mira, iako je zauvijek sjedinjena i oslobođena. Ona je život svih živih bića, nestvoreni nektar koji nitko ne može ukrasti, uvijek postojeća zbilja. Ta svijest koja se odražava u osjetilima iskustva ipak je slobodna od njih i osjetila ju ne mogu doživjeti. U njoj uživaju sva bića, iako je sama po sebi čisto blaženstvo iznad svakog užitka – kao prostor uzvišena je, a ipak slobodna. Iako prividno čini sve, ona ne čini ništa.

Sve je ovo “ja” i sve je ovo “moje”. Ali ja nisam “ja” i nisam drugačiji od “ja”. To sam spoznao. Neka ovaj svijet bude iluzoran ili zbiljski; ja sam slobodan od grozničava nemira. Utvrđeni u ovoj spoznaji istine, veliki mudraci zauvijek žive u miru i staloženosti. Slobodni su od uvjetovanosti (vasana) i zato niti traže niti odbijaju život ili smrt. Oni ostaju postojani u svom izravnom iskustvu poput Meru planine. A ipak, lutaju šumama, pokrajinama i gradovima, putuju do nebesa kao anđeli ili bogovi, posjećuju svoje neprijatelje, upravljaju carstvima i obavljaju različite djelatnosti u skladu s pravilima vedskih spisa, budući da su uvidjeli prikladnost takva vladanja. Uživaju u radosti života, posjećuju vrtove ugode i zabavljaju se s nebeskim nimfama. U potpunosti ispunjavaju dužnosti domaćinskog života. Sudjeluju čak u velikim ratovima i zadržavaju svoj spokoj čak i u onim strašnim situacijama u kojima bi drugi izgubili svoj mir i uravnoteženo stanje duha. Njihov je duh sav ušao u stanje satve ili božanskosti i zato je potpuno slobodan od iluzije, egoizma i želje za postignućima – iako oni ne odbijaju takva postignuća ili nagrade za svoja djelovanja. Oni se ne odaju ispraznom veselju kada nadvladaju svoje neprijatelje, niti su očajni i ne pate kada su sami poraženi. Prirodno djeluju, dopuštajući svakom djelovanju da se odvija bez njihova vlastitog htijenja.

Slijedi njihov primjer, o Rama. Neka tvoja osobnost bude bez ograničenja ega i neka se iz tebe razvija spontano djelo¬vanje. Jedna je beskonačna, nedjeljiva svijest istina; a ona je stavila na sebe ovu pojavnu mnogolikost koja nije ni zbiljska ni nezbiljska. Zato živi potpuno nevezan za bilo što ovdje.

 

Komentiraj