Zabluda, obmana  je nepotpuno znanje. Kada osoba vidi postojanje ili statičnost tamo gdje je zapravo promjena i nestalnost  ili sebstvo u onome gdje ustvari  nema sebstva, tada u njoj nastaje iskrivljavanje, laži ili zabluda. Tu nastaju problemi i takve osobe bivaju  konfuzne, jer  ne zna kako i kojim stvarima biti svjestan i prisutnim, da bi odluke i stav bio usmjeren onim stvarima koje to ne zaslužuju. Zabluda nastaje zato jer se čovjek poistovjećuje s likom. Zabluda je u čovjeku stvorila uvjerenje da je um njegov i zato pojedinac počinje djelovati onako kako društvo zahtijeva, on slijedi društvo, ali osjeća kao da funkcionira na svoj način. On je vrlo lukava naprava.

Da bi osoba postigla integralnu osobnost nju svaka mudra teorija ili učenje mudraca, usmjerava na duhovnu praksu ili rad na sebi  sa širokim spektrom pozitivnih efekata, a najbitnije  usavršava se cjelovitija  osoba. Treba krenuti radikalno raskinuti sa dosadašnjim dogmatskim interpretacijama  koje su prisutne u svakodnevnom životu i životnim stavovima. Ako upotrijebimo poseban intelektualni napor onda to treba izazivati izvjesno intuitivno prisjećanje, sadržano u dubljim slojevima osobnosti i egzistencije uopće. Time shvaćamo da su univerzalne vrijednosti  putokazi za stvaralačku rekonstrukciju mudrog  znanja. Ujedno se može reći da nije daleko od istine   da je čovječanstvo u cjelini još uvijek nezrelo i nespremno da primi To znanje za koje je potrebno  razlikovanje  koje u osobi  potiče  nastanak zablude ili jasnog viđenja stvari.
Dakle, onu vrstu odluka  koje su osnova za nepovoljna i nemirna stanja uma treba izbjegavati, dok onu koja je osnova za povoljna stanja treba razvijati.
Nekritički usvojeno verbalno znanje, od nedovoljno potvrđenog autoriteta i bez odgovarajućeg  osobnog  iskustva, ne zadovoljava nijedan od mudrih kriterijima saznanja, te predstavlja obmanu. Emotivno obojeni i nabijeni prekomjernom  energijom, odgovarajući afekti u memoriji dobro su zaštićeni od svjesnog ili nesvjesnog preispitivanja, te predstavljaju najjača  osobna uvjerenja.

Isto tako mnogi aspiranti na putu samospoznaje  su sve više zavisniji od osobnog, stručnog duhovnog vodstva koje i nije baš široko dostupno.
U ovo današnje naše vrijeme činjenica je da imamo prisutan novi oblik učenja, zvan komentari koji su vrlo podobno dani od kompetentnih i probuđenih učitelja.  U svim spisima duhovnih mudrosti i znanja, komentar nastoji da ga objasni i upotpuni, da mu vrati kontinuitet i istakne njegovu logičku i metodološku dosljednost. Izvjesna ponavljanja osiguravaju postupnost u razvoju i prihvaćanju ideja. Tako imamo višeslojna izlaganja i svestranije prikazivanje problematike neke teme za uvid određenog znanja, ujedno ostavlja dostupan prostor i za razmišljanje.

Neznalica neukog razmišljanja usmjerava svoju svijest da bi još nenastalo neznanje nastalo, a ono postojeće još ojačalo?  To je konceptualni nivoa neznanja, za razliku od instinktivnog  neznanja  koji je  jednostavno  vezivanje za ideju “ja”, i razmišljanje u relacijama “ja” i “moje”, bez stvaranja nekakvog sistema vjerovanja. To znanje koje ne odgovara stvarnosti je zabluda.  Obično su tu ili nastaju zbog jednostranog već ugrađenog znanja. Ono što potiče i održava zablude su i zamisli koje se bave pogrešno usmjerenom pažnjom poput: “Jesam li ja živio u prošlosti?  Kakav ću biti u budućem životu?
Da bi se umovanje oslobodilo zamki racionalizacije, u praksi samospoznaje  propisane su rigorozne mentalne discipline tako da aspirant bude utemeljen u nevezanosti, ne samo za vanjski svijet već i za vlastite omiljene ideje i ekskluzivne privrženosti. Aspirant mora biti u stanju objektivno sagledati vlastito razmišljanje te ga podvrgnuti detaljnoj analizi. O konačnim vrijednostima odlučuje standard vječnosti a ne vrijeme/prolaznost. I na kraju, aspirant osobno mora iskusiti zaključke svetih spisa a sve to skupa treba biti potkrijepljeno rezoniranjem odnosno zaključivanjem.

Naravno da je svako ljudsko znanje samo  relativno  približna, adekvatna slika stvarnosti. Tada ako nedovoljno dobro odražava svoje objekte  s obzirom na postavljeni cilj tog ispitivanja  predstavlja zabludu. Do zablude se obično dolazi zaobilaskom jednog, i površnom upotrebom ostalih izvora i vrijednosti saznanja. Iako se materijalni svijet čini stvaran, morate biti svjesni da je to zabluda. Morate odustati od čežnje za zadovoljstvima koja proizlaze iz pojavnih predmeta koji privlače – i ovdje i poslije.

Obmana je usvojeno znanje, sasvim različito od stvarnosti. Naš izraz obmana obično podrazumijeva i namjeru prenošenja lažnog znanja, što ovdje ne mora biti slučaj.

Zajedno sa nešto fleksibilnijim zabludama, obmane su osnovne prepreke na duhovnom putu. U njima akumulirana energija zahtjeva izvjesnu akciju, u cilju širenja pogrešnog znanja na druge osobe, a sve radi povratnog samopotvrđivanja i uvećavanja afektivne energije. Ovo je dobro poznato kao kumulativni rast karme, odnosno osobnog  i kolektivnog grijeha.

Obmane su karakteristične za politička, nacionalna i vjerska uvjerenja, dok je suvremena nauka gusto protkana sa, i praktično funkcionira na najrazličitijim zabludama.  U isto vrijeme treba uvažiti da pokušaj zanemarivanja osjećaja  identiteta samo bi doprinio patnji zbog naših zabluda. Imali bismo užasan osjećaj bespomoćnosti, kao posljedicu življenja jednog lažnog života. Na sreću, mudro učenje koje su nam prenijeli oni koji su Putem hodali prije nas poziva nas na vježbanje  duha, govora i uma koje vodi ka uočavanju mjesta gdje se krije naš pravi identitet

Postoji beskonačno mnogo načina samoobmane. Da bi se aspirant zaštitio od pogrešaka i zabluda,  mudraci spominju  tri kriterija za uviđanje Istine. To su: sveti spisi (Śruti), razlučivanje, zaključivanje (yukti) i osobno iskustvo (anubhava). Svaki od ovih kriterija pojedinačno može osposobiti čovjeka da realizira djelomičnu istinu, ali kad sve troje ukazuje na isti zaključak, aspirant može biti siguran da je realizirao cijelu Istinu. Značenja svetih spisa, koji sadrže zabilježena iskustva znalaca Istine iz prošlosti, treba objasniti i komentirati kompetentan učitelj.

Zabluda je i u tome što većina vjeruje da su rođeni. Nikada nisu rođeni i nikada neće umrijeti. Ali oni misle da su rođeni određenog dana na određenom mjestu i da im pripada samo jedno određeno tijelo.

Jednom je kralj Danaka usnuo da je prosjak. Kad se probudio upitao je svog gurua Vasišthu: «Jesam li ja kralj koji je usnuo da je prosjak  ili prosjak koji je usnuo da je kralj?» Guru mu je odgovorio: «Nisi ni jedno ni drugo, a ipak si i jedno i drugo. Ti i jesi i nisi ono što misliš da jesi. Jesi jer se ponašaš u skladu s time što misliš da jesi, a nisi jer to neće potrajati. Možeš li biti kralj ili prosjak zauvijek? Sve se mora promijeniti. Ti si ono što se ne mijenja. Tko si ti?» Danaka je odvratio: «Istina je, ja nisam ni kralj ni prosjak, ja sam nepristrani svjedok.» Guru je nato primijetio: «Uvjerenje da si mudrac te da si zato drukčiji i bolji od običnog čovjeka tvoja je posljednja zabluda.

Neznanje se nalazi u korijenu svih želja i strahova koji su veoma bolna stanja i izvor beskonačnih zabluda Ne postoji ništa što se  čvrsto drži nas,  i ništa nije ostalo iza. Sve samo sebe otkriva,

Iz ja-uma dolaze mir i  nemir, ali probuđeni um  nadilazi i jedno i drugo. Zabluda rađa dvojstva, a svi  snovi su samo cvjetovi zraka – zašto toliko patnje da bi se ubrali? I dobitak i gubitak, i ispravno i pogrešno – jednom zauvijek odbaci.

Kada više ne budeš uspavan,  svi snovi će sami od sebe nestati. Ako um nije pristran, sve  stvari su onakve kakve jesu, Jedno. Približavanje tom tajnovitom  izvoru oslobađa nas svih zabluda.

 

Komentiraj

4 × 2 =