Mindfulness (Pomna Pažnja – zadubljenje) je engleski prijevod pali riječi Sati. Sati je aktivnost.
Što je to točno?

Nema preciznog značenja, ne u riječima. Riječi su stvorene iz simboličkih nivoa uma i opisuju one stvarnosti sa kojima se bavi simboličko mišljenje. Pažnja je pred-simbolična. To nije sputano logikom.

Zadubljenje je fini proces  koji koristimo u samom ovom trenutku, činjenica da ovaj proces leži iznad i iza riječi to ne čini nestvarnim – upravo suprotno je jedan od najtežih pojmova za objasni riječima – ne zato jer je to komplicirano, nego zbog toga što je to jednostavno i otvoreno. Isti problem se pojavljuje u svakom polju ljudskog iskustva. Najosnovniji pojam je uvijek najteže objasniti.
Pažnja (zadubljenje, pozornost ) se razvija vježbanjem pozornosti. To je isto kao vježbanje mišića. Svaki put kada vježbaš ti ih po malo povećavaš. Činiš ih malo jačim. Sama činjenica da si osjetio buđenje senzacije znači da si poboljšao svoju moć pažnje

Pozornost je svjesnost o promjenama, to je promatranje toka iskustva. To je promatranje stvari dok se one mijenjaju, to je viđenje rađanja, rasta, i dozrijevanja svih fenomena. To je promatranje, propadanje i nestajanje fenomena. Stvarno iskustvo leži iznad riječi i iznad simbola. Pažnja može biti doživljena – prilično lako – i može biti opisana, onoliko dugo koliko u umu držiš da su riječi samo prsti usmjereni na mjesec. Oni nisu sama stvar.

Pažnja vas može učiniti slobodnim. Međutim, postoji druga situacija bez izlaza. Pažnja ne reagira na ono što vidi. Ona jednostavno vidi i shvaća. Pažnja je suština strpljenja. Dakle, sve što god vidite jednostavno mora biti prihvaćeno, obznanjeno i nepristrano promatrano. Ovo nije jednostavno, ali je u potpunosti potrebno. Mi smo neznalice. Sebični smo, pohlepni i oholi. Požudni smo i lažemo. Ovo su činjenice. Pažnja znači vidjeti ove činjenice i sa sobom biti strpljiv, prihvaćajući sebe onakvim kakvi jesmo. To ide protiv naravi. Ne želimo sebe onakvima kakvi jesmo.
Mi to želimo poricati. Ili promijeniti  ili opravdavati to. Ali prihvaćanje je suština pažnje. Ako želimo razvijati pažnju onda moramo prihvatiti ono što pažnja otkriva. To može biti dosada, razdražljivost ili strah. To može biti slabost, nedostatnost, ili mane. Što god to jeste, takvi smo. To je ono što je stvarnost.

Pozornost je stvarnost koja daje poticaj riječima – riječi koje slijede su samo blijeda sjena stvarnosti. Tako, je važno shvatiti da sve što ovdje slijedi jeste analogija. To neće stvoriti savršen smisao. To će uvijek ostati iznad verbalne logike.

Pozornost ili svijesno prisustvo jednostavno prihvaća ono što je tu. Ako se želiš razvijati u pažnji, strpljivo prihvaćanje je jedini smjer. Pažnja se razvija samo na jedan način: neprekidnim prakticiranjem pažnje, jednostavno  pokušavajući biti pažljiv, a to znači biti strpljiv. Proces se ne može postići silom i ne može se požurivati. To ide svojom vlastitom brzinom.

Koncentracija i pažnja idu ruku uz ruku u praksi meditacije.
Pažnja  (zadubljenje, pozornost ) usmjerava moć koncentracije. Pažnja je direktor operacije. Koncentracija pruža moć kojom pažnja može prodrijeti u najdublje nivoe uma. Njihova suradnja dovodi do uvida i shvaćanja. Oboje moraju biti kultivirani uravnoteženo. Samo malo više naglaska je dano pažnji jer je pažnja centar meditacije. Najdublji nivoi koncentracije nisu potrebni za posao oslobođenja. Ipak, ravnoteža je veoma važna. Previše svjesnosti bez smirenosti da je uravnoteži će dovesti do podivljalog, previše osjetljivog stanja sličnog kao kod zloupotrebe opijata Previše koncentracije bez uravnoteživanja svjesnosti će dovesti do sindroma “okamenjenosti”. Meditant postaje tako spokojan da sjedi kao stijena. Oba ova stanja trebaju biti izbjegnuta.

Pažnja je promatranje osnovne prirode svakog prolaznog fenomena. Jednostavno se sjedi i promatra prikazivanje. To je viđenje kako nas stvari navode da osjećamo i kako mi na njih reagiramo. To je promatranje kako one djeluju na druge.
U Pažnji, smo nepristrani promatrači čiji je jedini posao da slijedi neprekidno prolazeće prizore unutrašnjeg univerzuma.

Pažnja nije intelektualna svjesnost. To je upravo ovdje, to je budno stanje života, pažljivo učestvovanje u tekućem procesu življenja. Pažnja je promatranje stvari od trenutka do trenutka, neprekidno. To je promatranje svih fenomena – fizičkih, mentalnih ili emocionalnih – što god se trenutno zbiva u umu.

Komentiraj

19 + 10 =