Život je po svojoj pravoj prirodi čisto platno.To platno ili ekran postaje ono što mi sami naslikamo na njemu. Mi smo odgovorni za sve u svom životu jer sami odabiremo što želimo slikati, i koje gledište zastupati. Možemo Stvarati (naslikati), patnju, bol, nezadovoljstvo, a možemo naslikati sreću, blaženstvo i samoostvarenje.

Čitanje, pisanje, uzimanje hrane, zarađivanje novca i gomilanje stvari su radnje usmjerene prema van. Sve to dolazi iz uma. Nasuprot tome suosjećajnost, ljubav, požrtvovnost i simpatija dolaze iz srca. Te su osobine proizašle iz djelovanja duha usmjerenog prema unutra. One tvore stvarnog čovjeka. Ako razvijemo samo te vrijednosti, naš ljudski život bit će realiziran.

Sa aspekta jednote (nedualnosti) kažemo da je sve Bog. Razmislite o tome kako možete iskusiti Boga koji sve prožima?
Ovu izreku
“Sve je Bog”, “Život je Bog”:

Pogledajmo, i malo proradimoi kako bi pojasnili i proširili svoje gledište, razumijevajući unutarnji aspekt, činjenice:

Pitanje?
Kako se odnosite ili postavljate, osobom koja Jeste, svojom mišlju, riječju i djelima prema životu kao Bogu?

Uzmimo da razumijemo da nema drugog Boga do života, jer u svjesnosti biti sada i ovdje, shvaćamo da je naš “sada” život jedina stvarnost. Isto tako znamo da većina religija govori i uči drugačije, propagiraju apstraktnu ideju jednog Boga, kao projekciju uma ne prihvaćajući da su sva imena forme imaginacije. Živjeti Boga sada u svim njegovim formama, dimenzijama, bojama, muzikom, prihvaćajući stvarnost kakva jeste, ne stvarajući raskol između materije i duha karakteristika je svijesti ljudskih bića sa aspekta ljudskih vrijednosti.
Problem u ne shvaćanju života kao Boga, je u tome što cijeli naš duhovni i društveni razvoj stvara raskol u našem umu. Lažno mislimo da moramo slijediti i pokazivati lica koja zadovoljavaju vanjski svijet. Dok naše pravo lice, naša prava priroda ostaje neizražena, potisnuta, ona stalno čeka da se slobodno izrazi. Sve takve ograničavajuće stvari su nastale u umu, a život je izvan uma. Život nije slučajan proizvod. Naprotiv mi smo valovi u oceanu života. Život nije problematika, nije filozofija, to je misterija.

Gdje je On, u kojem obliku ga nalazimo? Iako je u svakom pokretu, ipak se ne kreće. Kako je to moguće? On je u promjenjivom i nepromjenjivom. U snu se možemo kretati svuda, a ipak ležimo nepokretno u krevetu. I jedno i drugo ste vi. Bog je u svima. Zato se kaže da se On kreće i da se ne kreće.

Zašto mi ne možemo ono što vidimo spoznati u svoj čistoći?
Zato jer smo vezani stavovima, konceptima, uvjetima, i obmanama i ističemo ego-sebe ispred svega. Stalno gubimo dragocjeno vrijeme na trivijalne svjetovne navike mehaničkim odigravanjem života ispunjenim svakojakim odgovornostima koje drugi očekuju da ih mi ispunimo. Svi takvi ograničeni stavovi su smetnje, jer kroz naša čula koja su ujedno vrata propuštamo samo malen dio istine. Većina ljudi odbija čuti i prihvatiti više duhovne vrijednosti i sve što je protivno ustaljenim stavovima, a to je ropstvo i programirana navika, i zbog toga svi osjećaju da nešto gube, osjećaju prazninu u sebi. Jer svako gledište ima jednu dimenziju, a život je multi-dimenzionalan, organsko jedinstvo. Ono što se traži je prihvatiti sebe, potpuno i slobodno, to znači prihvatiti svoje najviše biće koje je došlo iz najdublje egzistencije.

Bog nije od nas odvojen. Bog je život.
Postoji samo jedan Bog koji je prisutan u svakome. Božje ruke, noge, uši i oči su svugdje. Vi mislite da možete izbjeći pogledu. Nemoguće! Bog sve vidi. Ne postoji ništa u svijetu što Bog ne čuje. Vi mislite da neke stvari možete sakriti pred Bogom, ali bogu ništa ne ostaje skriveno.

U svakom djeliću materije nalazi se sjaj božji. Ne postoji ni materija ni biće koje u sebi nema božansku iskru. Onaj koji živi prema etičkim i moralnim zakonima širi taj božanski sjaj. Onaj koji ispunjava svoje dužnosti ostvaruje sebe, što znači da je čovjek ispunjen božanskošću. Zbog toga je važno imati bliski odnos s Bogom. To se u Vedama označava kao “dobar prijatelj”. Tko je prijatelj? U svijetu postoje dobri prijatelji, ali oni očekuju nešto za svoje prijateljstvo. Bog je, međutim, nesebičan. Budući je sasvim nesebičan, On daje sve. Boga, dakle, možemo nazivati “dobrim prijateljem”. U stvarnosti je Bog naš jedini pravi prijatelj.

Rad na sebi je osobno osvještavanje u duhu ljudskih i božanskih vijednosti, ugradili smo u ja-sebe,  novo iskustvo, znanje,  spoznaju i to treba odmah primijeniti i interpretirati, kako bi se osjetila promjena i pozitivan utjecaj u životu.

Cijelovit čovjek nikakve psihićke modifikacije ne prebacuje na druge, nego preuzmi odgovornost za svoj život. U takvoj slobodi takav čovjek kompletno svijestan, počinje se kretati u pravcu u kom se malo njih odlučuje krenuti. To je kretanje bez prepreke, bez uzroka svjestan i uvijek u sada. Za razliku od kretanja u navikama u kojima je život okrenut vanjski stvarima i mehaničkom življenju.

Komentiraj