Čovjek najčešće živi svoj život ni ne sluteći jednu bitnu stvar da se sve može i drugačije pojmiti putem pažljivog  razlikovanja ili razlučivanja o bilo čemu da je riječ. U samoispitivanju i analiziranju razlučivanje označava da kroz drukčije nazive, pojmove,i definicije, smisao nečega ili između nečega ili nekog pojma  riječi ima i dublje pa i drugačije moguće poimanje (uvid).  

Riječ uviđanje, razlikovanje, razaznavanje« (vivekakhyâti),  u nekom tekstu  čitaocu bez jogističkog iskustva nije uvijek jasno.
 Iako misli da može  u potpunosti postati svjestan značenja a naročito značaja nekih  ezoteričnih  pojmova , ipak tu ima suptilne razlike  koje se ukazuje tek na kraju zrenja. Opis, ma kako ga vješt i iskusan čovjek sačinio, nije i ne može biti zamjena za utiske puta.  Netko bi  možda i mogao tvrditi da se može vidjeti za drugoga još je manje mogućna tvrdnja da se može doživjeti i živjeti za drugoga.  U biti, je tu riječ o jednom potpuno novom iskustvu. Tako sama praksa, metoda  nalaže postupnost.
O kakvom je to iskustvu riječ? U skladu sa učenjem joge (i ne samo nje), iskustvo univerzalnosti muke, neugode , je jedna od osnovnih dimenzija i prvi impuls bez koga nema nikakvog daljnjeg uspona ka »višim« poimanjima, odnosno stanjima ili stanovištima. Niti motiva za put, niti yoge kao rezultata

Oni koji  znaju, jesu učitelji, majstori, gurui ili jednostavno netko tko je ostvario sve i ništa, to ništa ili sve kroz  nešto ukazuju, naročito svojim obimnim učenjima, komentarima i vodstvom onih koji su spremni za zrenje svijesti. Na samom početku je bitno postići stanje svijesti razlučivanje.
Svi učitelji, izlažu jedan određeni put, jedan metod koji može biti shvaćen i kao cilj kome taj ili ovaj metod vodi. To je na neki način izvjesno pribiranje, sprezanje nečeg što je prethodno bilo raspršeno, razbijeno. No ono najvažnije neka mudrost kao i svaki ezoterični tekst ukazuje na postojanje onog neizrecivog smisla, čemu je svrha kroz razumijevanje pa i prakse  i načina inače svojstvenim jogijima da vas dovede do mjesta sa koga se ovaj smisao ukazuje, do stanja ili »sjedišta« u kome se ovaj smisao živi.
Ovo treba shvatiti gotovo doslovno. Što god da radite sa sobom u duhu yoge, samospoznaje, buđenja, osvještavanja itd, prije svega stvarate preliminarne uslove za neposredno zrenje, osjećanje, fuziju  da bi sa tim smislom bili ispunjeni. Ono što se traži je postignuće stabilne »pribranosti«, kako bi vam svijest bila »prikupljena«.
Primjer imamo kod  napuštanja strasti, tada  nestaje zloba i zaslijepljenost. Kada su okovi  raskinuti, neustrašen  si i krećeš se  u svemu  bez napora. Tako se postiže jedinstvo  koje uključuje i harmoniju  vanjskog svijeta ili bar jedan njegov dio.

Iskustvo, bar za trenutak, prevladava staro stanje uma i bar na tren donosi jednu  usredotočenost postignutu kroz duga sistematska nastojanja uz pomoć odgovarajućih tehnika  (ili bez njih) — predstavlja jedno od osnovnih, neophodnih uslova. Bez  dubljeg iskustva kad je svijet zrela ne može se imati uvida u neka metodološki dragocjena stanja iz kojih se neposredno rađaju iskustva samadhija i stanja nevezanosti, sjedinjenosti. Ova se pak stanja, vrlo razlikuju upravo po svojoj  vrijednosti, svrsi kojoj vode i, naročito, po dubini i trajnosti traga koga za sobom ostavljaju.

Postići to stanje  »usredsređenosti« (samadhi) ili »sjedinjenosti « odnosno »saživljenosti« (samyama) su, mogli bismo slobodno reći, tek »laboratorij«, to jest adekvatno mjesto u kome se porađaju, ali i ostaju  živjeti, saznanja o svemu (relevantnom). I ono važno prije svega i iznad svega sazreva saznanje, odnosno iskustvo o onoj neuhvatljivoj supstanciji koju mi nazivamo imenom svijesti, pojmom koji može puno značiti, a koji u svojoj neuhvatljivosti i mnogoznačnosti najčešće vrlo malo precizno označava. Otprilike u nekom kontekstu gdje se govorio »svijesti«, treba proširiti smisao i pojam koji govori o umu, umnom, mentalnom, skladištu misli, a naročito ondje gdje analiza neke problematike postaje najinteresantnija. Tu  je riječ o različitim stanjima u kojima se ova supstancija kao dio svekolike  jasnoće (izvorne prirode)  u svom »obrtanju« može naći, o njenim elementarnim modusima označenim  kvalitetama ili u terminima rajas, tamas i sattva.

Međutim, ono najinteresantnije svakako su oni specifično jogistički uslovi  stanja ili stepenici ili postizanje svijesti “koja razumije” zbog toga što tada posljedica jedne duhovne bistrine i pročišćenosti, vode ka sve dubljoj pročišćenosti (nevezanosti-vairagya), dok ova ne postane potpuna. Upravo pojam vairagya  je ono što mudraci naglašavaju da je to važno postignuće. Naime, ovaj pojam upućuje i na ono što     nazivamo »podsvijest«, jer čišćenje, pročišćavanje  na ovom nivou   nije samo čišćenje socijalnih kontakata ili čišćenje tijela, kao što je to u nekim tehnikama, nego postizanje staloženosti, neuzburkanosti, očišćenosti od svega što zamućuje, ometa zrenje  »svijesti«, (naročito) u momentu kada je ova usmjerena unutra ka tom »pod-svjesnom«, za »očitavanje« teško dostupnom nivou  čiste duše. Ovo nastojanje da prodre upravo ovdje, na nivo gdje se u vidu nezaustavljive, spontane emocionalne ili afektivne reakcije živi, doživljava ili proživljava slika, vijest ili bilo koja spoznaja koju je isposlovala zrela svijet, može , da podsjeća i na izvjesnu »samoanalizu« (ma kako ovu odredili).

Istina se javlja nedvosmisleno kao ozdravljenje, kao kad se za vrelog dana uđete u svježu vodu, kako to kaže jedan budistički tekst. Razlika je tako velika da Istina ne može neopaženo proći, bit će sigurno shvaćena samo ako su uslovi za nju tu. I upravo o nužnim uslovima i preduslovima najviše  govore mudri tekstovi.
Uslovi i preduslovi ( kroz  rada na sebi, sadhanu, yogu, svijesnombuđenju itd) su potrebni da bi se dostiglo ono mjesto sa kojega je istinska spoznaja (rtambhara-prajna) moguća i odakle se, između ostalih uvida, pruža i uvid u onu suptilnu razliku, konačne jasnoće toka zrenja svijesti koja  jeste njegova obustava, potpuni mir.

Nakon zrenja svijesti postiže se, trostruka nova sposobnost mišljenja, volje i djelovanja, koja se može  roditi samo iz obnovljenog srca, kao lotos uz kojeg ne prianja voda. Tvoja svijest  tada u trenutku može prepoznati svijetlost-svjesnosti u svemu.

Budući da su sva  pojedinačna učenja   razvijena iz jednog temeljnog načela, (ništa ne posjeduje trajnu suštinu, ili sve se trenutačno pojavljuje)  može se reći da je Istina transcendentalna!

Jasno spoznajte da je sve što se obraća prirodnorođenoj svesti, ja-svesti, uvijek i bez izuzetka maya, zabluda. Spoznavši ovo tek onda ste u stanju postići stupanj Biča u kojem nema razlučivanja.

Komentiraj

eight − one =