Ova je upanišada sastavni dio Rgvede i sja optočena sa šest poglavlja koja opisuju Apsolutno načelo atmana. Zbog toga je poznata pod nazivom atmašataka što znači “šest o atmanu”. Ova upanišada omogućuje duhovnome tražitelju da zadobije viziju atmana kao rezultat uništenja pričina I neznanja. Za to postoje dva imena vyavahara i višišta. Vyavahara se odnosi na pojedinačnu dušu (jivin) jer se u njoj atman prema vanjskome svijetu izražava kroz organe percepcije (jnanendriya). Riječ atman potječe od korijena at što između ostalog znači širenje, izgaranje i kretanje. Dakle, riječ atman označava univerzalnu sveprisutnost, prožimanje i neprestano kretanje. Ona označava sam Apsolut (brahman).
U budnom stanju atman upija iskustva, u stanju sna organi osjetila i akcije zaustavljaju svoje djelovanje, ali atman stvara vlastite oblike i imena na osnovi iskustava i utisaka prikupljenih iz vanjskoga svijeta. U stanju dubokog sna on sve prožima i preuzima svoju osnovnu ulogu čistoga blaženstva, nesvjestan ičega izvana ili iznutra. Značenje riječi u skladu je s iskustvima doživljenim u sva tri stanja. Budući da su živom biću vrijeme, mjesto i uvjeti ograničeni, skloni smo i atmana smatrati podložnim takvim uvjetima i ograničenim, ali to nije njegova istinska priroda. On je beskrajan, bez početka i nije podložan promjeni.
On sve zna, sve može postići, bez odlika je. Vječan je, čist, svjestan i slobodan. Atman nema drugoga, jedinstven je i cjelovit, nemoguće gaje rastaviti na dijelove. Vanjski se svijet spoznaje putem izravnih doživljaja. Stoga sve na što možete uprijeti prstom i nazvati ga ovim ili onim imenom, spada pod ideju Kreacije (sršti).
Kreacija označava čin stvaranja i njegov rezultat. Što je onda postojalo prije čina? “Prije toga je postojao samo atman” (idam agre atma eva asit). Svijet (jagat) je samo proizvod koji je isprva bio latentan, prikriven, a kasnije postao očit. U latentnom je stanju svijet neočitovan i sadržan je u atmanu. Kad se rodila čežnja za očitovanjem, rascvala se mnogostrukost imena i pojavila se raznolikost. Test očitovanja jest da li osjetila nešto doživljavaju ili ne. Ime je u osnovi zvuk koji se očituje kao riječ. Ova rečenica govori o Višnuu, velikome redatelju zemaljske predstave (ranga). Kad se u rečenici “Ovo je Ranga” proizvede zvuk “Ranga”, slušatelj se okreće prema dotičnoj osobi pred sobom i poistovjećuje je s Rangom. Riječ se ne može odijeliti od svojega značenja. Ni jedno nije postojalo prije Kreacije. Dakle, atman i neočitovani svijet (jagat) bili su izvan dosega inteligencije i riječi što nastaju u njoj. Nakon Kreacije, otkad su ime i oblik postali bit svega, sve se može obuhvatiti riječima i njihovim značenjem.
Nedvojnost koja je uvijek postojala i postojat će jest atman, dok je svijet (jagat) mnogostruko očitovanje raznolikosti prepuno imena i oblika. U osnovi je sve to jedna te ista jedinstvena tvar (vastu).
Jedinstveni se ocean očituje kao pjena, mjehurić, val i valić. Isto se tako Kreacija očituje kroz mnogostrukost nepromjenjivog Jednog. Mnogostrukost je posljedica kratkovidnosti i neznanja. Nema potrebe za pretpostavkom drugoga entiteta različitoga od atmana.
Neznanje, kratkovidnost ili privid (maya) samo su proizvod volje atmana. Ne razlikuju se od atmana. Snaga se ne razlikuje od snažne osobe, zar ne? Atman se ne razlikuje od nečega iste vrste, od različitih vrsta ni od vlastitih osobina. Za njega se kategorično tvrdi: samo jedan (eka eva). Ali nije tako brzo jasno da je sve jedno. Ideja je poput užeta za koje mislimo daje zmija ili zavodljiva fatamorgana; isto nas tako atman zavodi očitujući se kao svijet (jagat). Sve su to opsjenarski trikovi kojima upravlja volja Apsoluta. Prvo mora postojati uzrok, to jest uže, da nam se zatim od njega pričini zmija. Atman je izvan dosega osjetila, on nema ni udove ni tijelo. Jedino objašnjenje da je sve nestvarni pričin može zadovoljiti onoga koji traži odgovor na pitanje kako je svijet (jagat) mogao proizaći iz čiste svjesnosti, atmana.
Sve je atman, čak i pričin (maya), odnosno varka raznolikosti. Toliko je snažan da uzrokuje izvršavanje djela pomoću instrumenata kao što su organi osjetila, a mi onda tvrdimo da im je uzrok naša volja i moć, iako je to samo pričin kroz koji se atman očitovao i ostvario. Tako stvoren svijet nema svjesnosti i prema njemu se treba odnositi kao prema materijalnoj tvorevini, stroju (yantra). Može li proizveden i instaliran stroj raditi bez mehaničara ili strojara? On je stvorio viratpurušu iz pet elemenata. On mu je podario glavu i udove. Poput glinene figure koju grnčar izrađuje od zemlje koju je sam iskopao, tako je I viratpuruša nastao od pet elemenata. Božanski čuvari svijeta (lokapala) nastali su iz udova viratpuruše. Zatim je svako osjetilo odvojeno i svakome je dodijeljeno odgovarajuće božanstvo. Agni stoluje nad licem i ustima kao božanstvo govora (vac), a za govor su potrebna usta, nos, oči. Na isti su način nastala ostala osjetila i dobila odgovarajuća božanstva. Ova božanstva blagoslivljaju osjetila i brinu se da ispravno obavljaju svoje dužnosti. Vanjski izged oka, nosa ili uha može biti potpuno u redu, ali bez pomoći odgovarajućeg božanstva oni uopće ne mogu funkcionirati. Krava i konj stvoreni su iz vode i ponuđeni bogovima, ali bogovi nisu bili zadovoljni pa je kao odgovor na njihove molitve stvoren puruša nalik na viratpurušu. Budući da je puruša obdaren s moći razlučivanja (viveka), bogovi su bili zadovoljni. Sva tijela osim ljudskoga samo su instrumenti za stjecanje iskustva o plodovima djelovanja.
Samo je ljudsko tijelo instrument za oslobođenje.
Nakon ulaska u tijelo Gospod vlada odnosom osjetila I uma prema pojavnom svijetu. Poput glumca, on ostvaruje veze s vanjskim svijetom i doživljava sve lekcije iz prethodnih života. U Gospodovoj prisutnosti intelekt (buddhi) pleše svoje korake prateći ritam osjetila, krećući se od jednog predmeta ili pojave do drugog. Na taj način Gospod sve osvjetljava kroz oblik pojedinačne duše (jlvin). Najviši Apsolut (paramatman) koji je ograničen na pojedinačnu dušu (jivatman) ima tri područja djelovanja: oko, grlo i srce. Oči svijetle posebnim sjajem kad se samo pokuša dostići, a kamoli kad se dostigne ostvarenje Apsoluta (brahman). To je očita činjenica.
Kad pojedinačna duša (jlvin) zasluži znanje o vlastitoj istinskoj zbilji, ona možda neće moći opisati kako ne postoji ništa osim atmana, ali će postići znanje da se Apsolut (brahman) pojavljuje kao raznolikost. Onaj koji je duboko doživio jedinstvo pojedinačne duše (jiva) i Apsoluta (brahman), zasigurno je otkrio što je svrha života, u to nema sumnje.
Stanja budnosti, sna i dubokog spavanja nemaju veze s atmanom. Ona se tiču samo fizičkih i osjetilnih uzroka i posljedica.
Svako ljudsko biće ima dva tijela: vlastito i nasljedno. Dužnosti kao što su proučavanje, poučavanje, ponavljanje Božjeg imena (japa) i s njima povezane zadaće, prenose se s oca na sina u času očeve smrti, a sin ih nastavlja prakticirati kao očev zastupnik i u očevo ime. Zatim otac napušta tijelo i prelazi u drugo koje je u većem skladu s djelima i težnjama što ih je njegovao i iskusio u ovom životu. To je treće očevo rođenje. Prve tri mantre govore o dva rođenja – tjelesnom i duhovnom, a sad se dodaje i treće rođenje – nastavak duhovne prakse kroz sina. Vamadeva rši'” (drevni mudrac,autor brojnih vedskih himnije) shvatio utjelovljenje atmana (atmasvarupa) u ovome obliku i oslobodio se neprestanog tijeka pojavnoga svijeta.
