Atmabodha ili Znanje o Sebstvu (samospoznaja) je kratka rasprava o Advaita Vedanti, filozofiji nedualističke Vedante. Sastoji se od svega 68 stihova na melodičnom sanskrtu, a vjeruje se da je njihov autor Śankaraćarya, veliki filozof Ne-dualizma. Ova cijela kreacija pojavnog svijeta nije drugo do očitovanje namjere svemoguće svjesne energije (cit sakti) beskonačne svijesti ili brahmana. Sama namjera se zgušnjava i uzrokuje u duhu tako zamišljenu zbilju. Duh odmah oživljava tvarnost kao objektivno područje. Na tom stupnju nastaje zamisao ove kreacije kao da je zbilja napustila svoju temeljnu i istinsku prirodu ciste svijesti. .
Ova beskonačna svijest prividno vidi u sebi čistu prazninu, a svjesna energija (cit sakti) nakon toga stvara prostor. U toj se svjesnoj energiji tada javlja namjera umnožavanja. Ta se namjera naziva stvaratelj Brahma sa svojom pratnjom drugih živih bića. Tako se u prostoru beskonačne svijesti pojavljuje svih četrnaest svjetova (loka), sa svojim beskrajno raznolikim bićima – neka su utonula u gusti mrak, neka su vrlo blizu prosvjetljenja, a neki u punom prosvjetljenju. U ovom svijetu, između mnogih prostora živih bića, samo su ljudska bića sposobna da ih se poduci o naravi istine. Čak su i među ovim ljudskim bicima mnogi opsjednuti patnjom i iluzijom, mržnjom i strahom.
Vede nas požuruju na put oslobođenja. Sve poznate devocijske pjesme pozivaju: “Gospodin Gauranga poziva: “Probudite se, uspavane duše! Koliko čete još spavati na krilu vještice zvane Maya (materijalna iluzija)?”.” ( Vede opisuju oslobođenje kao posebnu pogodnost danu ljudskim bićima, a ne nižim životnim vrstama. Zbog tog razloga ljudsko se tijelo uspoređuje sa čamcem kojim netko (duša) može priječi materijalni ocean neznanja.
Dobar vedski instruktor, duhovni učitelj, koji je naučio Vede, poput je kompetentnog kapetana, a vedske himne su poput povoljnih vjetrova. Ukoliko osoba uz svu tu prisutnu pomoć ne prijeđe ocean materijalne egzistencije i tako dostigne vječno oslobođenje, smatra se neinteligentnim, jer Vede negiraju važnost svakom znanju koje ne vodi ka okončavanju patnje. Beskonačno blaženstvo nije moguće postići nikakvim konačnim djelom kojim vlada zakon uzroka i posljedica.
Shankaracharya
Usvajanjem saznanja od svog učitelja i od svetih spisa, da karmu (rad) treba vršiti kao yogu, da bi ona imala spiritualni efekt; to znači da činitelj treba smatrati sebe sredstvom (instrumentom) u Božjim rukama, da treba predati rezultate svojih djela Bogu te mora odolijevati osjećajima ljubavi ili mržnje. Tako izvršena djela pročišćavaju srce i razvijaju u njemu sklonost ka meditaciji i Znanju o Sebstvu. S vremenom, vanjska djela otpadaju, smanjuju se na minimum, dovoljan tek radi održavanja tijela. Činitelj je zadovoljan sa svim što mu dolazi a da ne osjeća privrženost prema ugodi ili odbojnost prema neugodi, posvećujući se srcem i dušom kontemplaciji o Atmanu, koji je jedina Stvarnost. Pomoću Znanja ili jñane, on konačno spoznaje pravu prirodu duše, postiže mir te se oslobađa beskrajne patnje na ovome svijetu.
Oslobođen čovjek angažira se u služenju čovječanstvu ali njegova djela su sasvim različita od djela neprosvijetljenih osoba. On je oslobođen ega i čežnje za rezultatima rada. On nikad ne gubi Znanje o Atmanu. U svojim djelima on prepoznaje utjecaje guna koje su sastavni dio fizičke prirode čovjeka. Organi u organizmu djeluju pod njihovim utjecajem, ali duša je uvijek uronjena u mir. Tako, premda izgleda da je aktivan, on je zapravo neaktivan. On vidi nedjelovanje u djelovanju.
Ako se Duša i najmanje identificira s djelovanjem, Ona nije ostvarila svoju istinsku prirodu. Śankaraćarya, je nesumnjivo smatrao kako je Konačna Stvarnost iznad imena i oblika te da je njena priroda Čista Svjesnost. Također je tvrdio da direktna metoda u realizaciji Brahmana nije obožavanje već staza znanja, koja se sastoji u slušanju učiteljevih uputstva, razmišljanju o njihovom značenju i konačno u meditiranju na Istinu s predanošću usmjerenom ka jednom cilju.
Razlučivanje/diskriminacija (viveka) i odricanje od nestvarnog (vairagya) čine prema Śankari osnovne discipline u realizaciji Brahmana. Pa ipak, bio je svjestan da je malo aspiranata dovoljno jako da se penje ovom strmom stazom. Većini aspiranata potreban je opipljiv/određen simbol Istine, antropomorfan ili drugačiji, te također ljudski odnos s Božanskom Osobom. Za takve aspirante, molitva i zaklinjanje tvore neophodni dio obožavanja. Zbog samilosti prema takvim tragateljima, Śankara je komponirao mnoge devocionalne pjesme u čast popularnih božanstava hinduizma kao u čast Śive, Višnua i Božanske Majke. Čitajući ove pjesme, bivamo impresionirani velikodušnošću Śankare, koji se postigavši najvišu viziju Apsoluta spustio na nivo običnih obožavatelja spopadnutih idejom o mnogim kršenjima/grijesima, preuzeo njihov stav o beznačajnosti i bespomoćnosti te se molio Bogu za milost kako bi postigao oslobođenje od mnogih nedaća zemaljskog života.
Ove duhovne pjesme recitiraju svakodnevno brojni pobožni ljudi širom Indije u vrijeme molitve i obožavanja Znanje o Sebstvu je bitno. Svi drugi oblici znanja su drugorazredne važnosti; budući da nečija djela, osjećaji, rezoniranje i razmišljanje ovise o njegovoj ideji o Sebstvu. Njegov pogled na život biti će materijalistički ili duhovni ovisno o vlastitoj koncepciji o sebi samom. Ako se smatra fizičkim bićem te da njegova duša (pod uvjetom da vjeruje u tako nešto) služi u svrhu materijalnih ciljeva, tada je on materijalist; on slijedi ideal materijalne sreće, posvećuje se postizanju moći i materijalnim užicima. Ako velik broj ljudi slijedi takav ideal, društvo postaje materijalističko a to osigurava krvoproliće, rat i razaranja.
Ako s druge strane, čovjek sebe smatra duhovnim bićem te vjeruje da svoje materijalno tijelo treba koristiti radi postizanja spiritualnih ciljeva, tada je on duhovan. On slijedi stazu nesebičnosti, posvećivanja i ljubavi te tako postaje snaga/sila u unapređivanju mira i sreće za sve ljude.
Stoga dolikuje svakome da u svako doba kultivira Znanje o Sebstvu.
Znanje o Sebstvu/Sebstvu služi praktičnoj svrsi da uništi bol i patnju (koji uvijek nastaju uslijed neznanja o Sebstvu) i služi pozitivnom cilju da pomogne svakom da uživa vrhunski mir i blaženstvo ovdje i svagda.
