Besmrtnost – kako izbjeći krug rađanja i umiranja
Čovjekovo sljedeće rođenje ovisi o načinu na koji je umro. Ne radi se o tomu da se treba nadati dobrom rođenju, već treba težiti za dobrom smrću.
Jogini koji provode niškamakarmu odlaze u svjetlosti – tejas, dok vlada danje svjetlo, tijekom svijetle polovice mjeseca, u šestomjesečnom razdoblju uttarayana, kad Sunce putuje prema sjeveru. Na svom prvom stupnju oni susreću vatru – agni. Zato je njihov put poznat kao put koji vodi k Bogu – devayana – to je vrijeme šest mjeseci nakon ljetnog ekvinocija, početkom hinduističkog mjeseca makara, to jest siječnja. Taj se put zove i arciradimarga (put koji počinje svjetlošću, kojim hoda krepostan, duhovan čovjek) jer je u Vedama vatra poznata pod imenom arci, žrtvovanje. Takvi jogini izranjaju iz bljeska – prakaša, putuju kroz blijesak i stapaju se sa samim bljeskom. Oni stižu do Boga i više se ne rađaju.
Jogini koji su podložni sakamakarmi napuštaju tijelo noću dok je mrak i magla – dhuma u vrijeme tamne polovice mjeseca, u vrijeme šest mjeseci koji se zovu dakšinayana, tamni put neznanja, put kojim putuje Sunce prema jugu. Oni prolaze putom dhumadimarga, stižu na nebo te ondje uživaju zadovoljstva kojima su težili, i za koja su radili. Kad se potroši vrijeme njihovih zasluga, ponovno se rađaju.
Obje se skupine ljudi zovu jogini. Oni će postojati tako dugo dok na svijetu postoje aspiranti i aktivni, napredni pojedinci.
Ovdje se može s punim pravom pojaviti sumnja: kako to da je svijetla polovica mjeseca pogodno vrijeme, a tamna nije? Što će se dogoditi onima koji umru kad nije ni svjetlo ni tama, ni dan ni noć? To je opravdano pitanje i svatko ima pravo znati odgovor.
Prije svega, morate znati što je svijetla polovica mjeseca ili šuklapakša. To je prva polovica kalendarskog mjeseca u kojoj se svjetlost Mjeseca svakim danom povećava. Ali u kakvom je odnosu svjetlost Mjeseca prema čovjeku i umiranju? Mjesec je simbol čovjekova uma. Candrama manaso jatah – iz Mjeseca je rođen um. Svijetla polovica mjeseca dakle znači duhovni napredak uma, napredak u božanskoj disciplini.
Pun Mjesec označuje potpunost toga dostignuća. Svijetla polovica je stoga razdoblje kad se postiže duhovni napredak. Za tijelo je to vidljivi Mjesec, za um – simbolično božanstvo Mjeseca koje predsjeda umom. Sve jači sjaj uma koji nastaje zbog povećanja ostvarenja čovjekove božanskosti, to je značenje riječi – svijetla polovica Mjeseca.
A što je uttarayana? Oslobodi se sumnje i o tom pogledu. Štovanje Boga, kad se poznaje značenje svakog obreda, sadhana koja se vježba poznavajući dublji smisao svakoga koraka, sve to još djelotvornije pročišćava srce i uklanja okove sumnje.
Uttarayana je razdoblje kad ni tračak oblaka niti pramen magle ne potamnjuju golemu kupolu neba i Sunce sjaji u svoj svojoj veličanstvenosti. To je grubo značenje te riječi. Ali postoji i suptilno značenje. Srce predstavlja unutarnje nebo. Ondje sjaji sunce inteligencije – buddhi, intelekt. Kad oblaci neznanja, magla egoizma i dim vezanosti zastru to unutarnje nebo, sunce inteligencije je skriveno pa stvari izgledaju mračno i čine nam se pogrešnima.
Uttarayana srca nastaje kad je unutarnje nebo jasno, kad Sunce sjaji punim sjajem. Sigurno si čuo za izreku “Sunce mudrosti -jnanabhaskara.” Sunce se uvijek povezuje s mudrošću i inteligencijom. Kad čovjek ode praćen blistavim Suncem mudrosti u svom čistom srcu, on zacijelo može izbjeći ponovno rođenje. On odlazi putem vatre, putem arciradi kao što sam ti već rekao, i stapa se s Bogom.
Oni koji odlaze u drugoj polovici godine – dakšinayana, imaju suprotnu sudbinu. Tada je srce zavijeno dimom, maglom i oblakom. Sunce je skriveno i njegovo blistavilo nema pravog sjaja. A u tamnoj polovici mjeseca, Mjesec se smanjuje, što simbolizira nestajanje božanskih misli. Noć novog Mjeseca obavijena je potpunom tamom, ni jedan duhovni poticaj nije uspio. Teška, gusta zavjesa neznanja leži na umu. To je značenje izraza tamna polovica – kršnapakša. Oni koji umru u tako nepovoljno vrijeme žanju nepovoljne rezultate.
Budući daje put uttarayana osvijetljen svetim sjajem znanja, ljudi ga hvale kao bijeli put – šuklamarga. Dakšinayanamarga je tamni put, ispunjen inercijom i neznanjem. Zato se zove tamni put ili kršnamarga.
Oni koji napuštaju tijelo i kreću se bijelim putom ulaze u stanje oslobođenja – mokša u kojem nema zablude, u kojem postoji sjedište i izvor božanskoga blaženstva – brahmananda, s kojeg nema povratka u ovaj svijet imena i oblika, u ovu arenu utjelovljenih bića. Oni koji napuštaju tijelo u vrijeme razdoblja dakšinayana i kreću se tamnim putom, morat će ponovno podnositi ovaj fizički zatvor zvan tijelo – deha, podložan rođenju i smrti.
Uttarayana se ne odnosi toliko na vremensko razdoblje, već na stanje uma.
Oni koji napuštaju tijelo slaveći sebespoznaju, kreću putom uttarayanamarga, dok oni koji umiru u neznanju o svojoj stvarnosti atmana, polaze putem dakšinayanamarga, ili tamnim putom.
Sai Baba – O Bhagavadgiti (poglavlje 17-18)
