Ako netko kaže da se Bodhistava u svome učenju stalno poziva na sebstvo, biće, dušu i individualnost, što mislite, da li je ta osoba razumjela smisao učenja?”
Takva osoba nije razumjela to učenje. Jer kada Buda govori o tome, nema u vidu njihovo stvarno postojanje, jer riječi koristi kao simbole. Samo tako se riječi i mogu koristiti, jer koncept, ideje, ograničene istine, i apsolutne istine nisu stvarnije od materijalnih pojava. Ključna sintagma Budinih sutti je važnost razumjeti opasnost, manjkavost, lažnost, nedovoljnost. Buda ovim potvrđuje postojanje transcendentalne realnosti, koja je nerođena, besmrtna, mjesto slobode od patnje, žalosti i nečistoća. On je naziva utočištem potpuna sigurnost od vezanosti (yoga). Oni učenici čije razumijevanje može dovoljno duboko prodrijeti u smisao Budinog učenja koje se odnosi na nepostojanje ega i bića po sebi, i da shvate njegovo značenje, dostojni su da se nazovu velikim bodhisatvama.” Buda je upečatljivim parabolama svojim učenicima ukazivao na mnoštvo zamki koje nam postavlja žeđ za čulnim zadovoljstvima.
Treba razumjeti da ono na što se ukazuje kao na ‘sistem učenja’, nema izričitog značenja, jer se istina ne može sasjeći na komadiće i složiti u sistem. Riječi se mogu koristiti samo kao govorne figure. Pomnim osvjetljavanjima danih mudrih činjenica sa različitih strana, sebi a i drugima ukazujemo na što plodniju primjenu u svakodnevnom životu, ma koliko ona limitirana bila. Jer jedino življenjem naučenoga dobija se puni smisao
Potpuno probuđen, nije ni stvarnost ni nestvarnost, ali je neshvatljivo i neizrecivo sjedinjeno sa svim pojavama u otvorenosti i tišini. U bezbrojnim budha-svjetovima postoje sva moguća živa bića, sa svim svojim raznim mentalitetima i gledištima, koja su sva poznata Budnome, ali ni za jedno od njih Budni se ne drži kao za neku neosnovanu predstavu, stvarnu po sebi. To su sve samo puke misli. Nijedna od tih bezbrojnih predstava, nakupljenih od iskona, koje će trajati u beskraj, nije autentična. Kad ljudi počnu praktično tražiti potpuno probuđenje, oni moraju vidjeti, opaziti, spoznati i shvatiti da sve postojeće stvari i sve duhovne istine nisu ništa, pa ih zato nikako ne treba shvaćati u duhu nekih neosnovanih koncepata. Buda se ne može spoznati po bilo kakvom obliku ili predstavi. Zato što su pojavni oblici i misli nedovoljni da izraze Buddhinu prirodu. Mogu samo da posluže kao puki izrazi i nagovještaji onoga što je neshvatljivo.
Ne postoje takve stvari kao ‘osjećajna bića’, niti ima neosjećajnih bića. Zašto? Zato jer ono što ti misliš da je osjećajno biće, nestvarno je i nepostojeće. Buda je koristio takve riječi u svom učenju samo kao govorne figure.
Pitali su Budu: „Blaženi, kada si postigao potpuno probuđenje, da li si u duhu spoznao da ništa novo nisi naučio“
Buddha je odgovorio: „Kada sam dostigao potpuno probuđenje nisam u svom duhu osjetio ni jednu neosnovanu predstavu o duhovnoj istini, ni najmanju, čak su i riječi ‘potpuno probuđenje’ samo puke riječi. To što sam dosegao potpunim probuđenjem, isto je ono što i svi imaju. To je nerazlučivo, ne smatra se ni uzvišenim ni niskim stanjem, nego je sasvim nezavisno od bilo kojih određenih i neosnovanih koncepcija o sebstvu, biću, duši i individuama.”
Kada je neko nesebično milosrdan, treba biti moralan imajući na umu da ne postoji razlika između njegovog sebstva, i sebstva drugih. Zato se primjenom milosrđa ne daje ništa drugo do dobrota i suosjećanje. Jedino ćete primjenom dobrote postati potpuno prosvijetljeni. Rečeno o dobroti, ne znači da oni koji su milosrdni treba čvrsto da se drže neosnovanih predstava o dobroti, jer dobrota je samo riječ, a milosrđe treba biti spontano i nesebično.
Ako netko kaže da se Bodhistava u svome učenju stalno poziva na sebstvo, biće, dušu i individualnost, što mislite, da li je ta osoba razumjela smisao učenja?” Takva osoba nije razumjela ovo učenje. Jer kada Buda govori o tome, nema u vidu njihovo stvarno postojanje, jer riječi koristi kao simbole. Samo tako se riječi i mogu koristiti, jer koncept, ideje, ograničene istine, i apsolutne istine nisu stvarnije od materijalnih pojava.
Ako mislite da Buda smatra: ‘Ja ću spasti ljudska bića’? To bi bila ponižavajuća misao. Zašto? Zato što nema ni jednog osjećajnog bića koje bi Buda mogao spasiti. Ako postoje neka bića koja Buda spašava, to znači da Bodhisatva u svom umu održava neke neosnovane koncepte o pojavama kao što su Ja, drugi, živa bića, individue uopće. čak i kada se Buda poziva na sebe, on se ne drži ni jedne takve neosnovane predstave. Samo prizemni ljudi misle o svojoj sebstvenosti kao o nečem što je njihovo. Čak i izraz ‘prizemni ljudi’, koji koristi Buda, ne označava da postoje takva bića. Taj izraz je samo upotrjebljen kao govorna figura. Riječi imaju samo figurativno značenje, inače bi predstavljale vjeru u nezavisno postojanje materije, kao samopostojeće, što nije slučaj.
Iako se prizemni ljudi uvijek drže neosnovanih ideja o materiji i svemiru koji, oni nemaju osnove, to je iluzija smrtnog uma, čak je i pozivanje na ‘kozmičko jedinstvo’ nedokučivo.
Buddha je nastavio: „Ako neko sakupi blaga kao 3.000 najviših planina, i dâ ga drugima, njegova (njena) zasluga biće manja od one koju će steći onaj tko jednostavno sprovodi i izučava ovo učenje, i iz dobrote ga izlaže drugima. Ta će osoba steći stotinu puta veću zaslugu, stotine hiljada miliona puta veću zaslugu. To je neusporedivo.” Ili, ako netko dâ blaga koliko ima pijeska u rijeci, a netko drugi spozna nepostojanje ega u svim stvarima, i tako razumije prirodu sebstva, ovaj drugi će steći više blagoslova od onoga koji sprovodi vanjsko milosrđe. Zašto? Zato što velike Bodhisatve ne smatraju blagoslove i zasluge za osobno vlasništvo.” Velike bodhisatve nikada nisu žudjele za zaslugama, ne vide ih kao osobne posjede, nego kao opća svojstva svih bića.” Počasti i pohvale dolaze bez poziva i neprimijećene. Med u cvijetu ili lotosu niti žudi za pčelama niti ih moli da dođu. Budući da su okusile slatkoću, same pčele tragaju za cvjetovima i hitaju k slatkoći.
Kako neko može tumačiti ovo učenje drugima, a da nema u umu ni jednu neosnovanu ideju o stvarima, pojavama i višim mudrostima? To se, može učiniti samo ako je um potpuno smiren, bez ega, usklađen s putem Bude. Zašto? Zato što sve mentalne predstave o materiji, pojavama, i svim uslovljavajućim činiocima, i svim konceptima i idejama koje se odnose na to, su kao snovi, fantazije, mjehuri pjene, sjenke, kratkotrajna rosa, bljesak svjetlosti. Svaki pravi učenik treba ovako sagledati sve pojave i sve aktivnosti, i tako će mu um biti slobodan, nesebičan i smiren.”
Osim toga, kad počneš tragati za potpunim probuđenjem, treba znati da sve pojave i sve koncepte o pojavama se trebaju odbaciti. Zašto? Zato što kad netko traži potpuno probuđenje, ne treba ni da se drži, ni da odbacuje neosnovane koncepte o stvarnosti.”
Izraz Bodhistava ili ‘Buda’ znači ‘onaj koji je otišao, i onaj koji se vratio’, pravi Buda ( Tathagata) nikuda ne odlazi i niotkuda se ne vraća. Ime Tathagata je samo izraz.”
