Priča iz Veda opisuje dirljiv primjer porodične drame.
Velika osoba Vyasadev je poželio da ima sina. U Vedskim spisima je opisano da je Vyasadev bio literarna inkarnacija Boga. Njegov sin je postao izvanredna osoba. Njegovo ime je bilo Sukadev. Sukadev je bio tako samospoznat da čak i u utrobi svoje majke nije bio zainteresiran za stvari ovog svijeta. Nije imao apsolutno nikakve privlačnosti i tako je zahvaljujući svojoj mističnoj moći odbio izaći iz utrobe svoje majke. 16 godina je ostao u utrobi svoje majke potpuno uronjen u ono što se zove atmananda, zadovoljstvo u jastvu.
U Indiji i danas možete naći takve yogije koji žive u pećinama, u vrlo uskim pećinama. Oni nikada nemaju želju izaći jer shvaćaju da ih stvari svijeta ne mogu učiniti sretnim.
Napokon, Vyasadev je razvio veoma ozbiljno pitanje: “Što je sa ovim sinom? Nikako da izađe van. Mislim, 16 godina, to je malo predugo! To je veoma teško i za majku!”
Vyasadev je tada znao samo jednu osobu koja je mogla uvjeriti njegovog sina da izađe. To je bio sam Krišna koji je živio u Dvaraki. Tako je on poslao po Krišnu, I čim je došao rekao je Sukadevu koji se nalazio u utrobi majke: “Izađi van. Obećavam ti da nećeš pasti u mayu. Ja ću se brinuti za tebe.” I tako je Sukadev swami bio rođen.
Nakon rođenja, odmah se počeo kretati prema šumi. Njegov otac, koji je išao za njim, je rekao: “Sačekaj malo, sine! Gdje je naš porodični život?!” Ali Sukadev je bio u takvom stanju uma da riječ sine nije prouzrokovala nikakvu psihološku reakciju u njemu. Nije bio poistovjećen sa tijelom pa tako ni sa obitelji. To je isto kao u slučaju sa svjesnom osobom koji se više ne identificira sa svojim imenom. Ljudi ga zovu po imenu, ali tu nema više reakcije.
Sukadev nije mogao naći nikakvog prepoznavanja kada ga je otac zovnuo ‘sine’. Bio je samospoznata duša. On je shvatio: ja sam vječna duša, imao je veliku atmanandu, zadovoljstvo u jastvu. Opisano je da je Sukadev swami prošao pored jezera na kojem su se kupale djevojke bez odjeće. Djevojke, koje su bile gole, su ga samo pogledale i shvatile: “Oh, on nije sa ovog svijeta” Malo kasnije, svetac Vyasadev, koji je trčao za svojim sinom, je došao. On je bio stariji gospodin. Djevojke su se odmah pokrile. Vyasadev je rekao: “Što se događa sa vama?! Kad moj mladi sin, koji je u godinama kada bi neki odnos imao smisla, prolazi pored, vi ga i ne primjećujete! A kada ja dođem, vi se pokrivate kao da ja imam bilo kakvog interesa za vas! ”
Žene su mu se samo nasmiješile i kako su imale razvijenu intuiciju rekle su mu: “Ti si još na tjelesnom nivou i zato zoveš ‘sine, sine’. Postoji samo jedan Otac i mi smo svi Njegova djeca. Ti si u iluziji da si ti otac, a da je neko tvoje dijete.
Ti nisi na istom nivou kao tvoj sin i zato smo se pokrile.” Vyasadev je bio šokiran. Njegov sin ga je napustio i djevojke su mu rekle nešto što je bilo istina. Vratio se u svoj asram. Malo poslije, primio je neobične goste. Ovi gosti su bili drvosječe i oni su mu došli jer su vidjeli njegovog sina Sukadev Swamija kako se krije iza drveća. Kada su došli u šumu da bi obavili svoj posao, nabasali su na Sukadeva i kažu da je bio poput duha. Sjedio je tamo i meditirao i tako mnogo svjetla je dolazilo iz njegove osobe. “
I Vyasadev je tada shvatio- razlučio istinu o svom sinu.
Biti prosvijetljen (znači bivati u sadašnjosti), to je stanje ne željenosti,ali smatram da ne treba u potpunosti odbacit želje ali ključ i štos je u tome da ako si prosvijetljen nisi ovisan o svojim željama? jer svaka neispunjena želja stvara patnju koja je oblik mišljenja. Jer razlika između svjesnog i nesvjesnog čovjeka je u tome što nesvjestan čovjek živi stalno u patnji (takva je velika večina) a svjestan ćovjek nije rob vlastitih želja jer je ravnodušan i živi u stanju bez željenosti ali ipak želi a nije ovisan?
Direktno iskustvo se naziva prosvjetljenje, probuđenje ili Samadhi. Prosvijetljeni živi postoji djeluje kao i prije, samo što više nije vezan sa tokovima uma, promjenljivim stanjima; poput želja ili patnje on je odvojen od toga. Iako i dalje u polju njegove svjesnosti ima ljudskih karakteristika, ali on nije to. Tijelo je sredstvo za manifestaciju svijesti, za iskustvo. Želje koje vezuju imaju oni koji su još vezani za čula i um modifikacije. Kad spoznaš da nisi ni tijelo ni um, onda sva čulna iskustva više ne mogu gospodarit nad umom… Tako da postoji razlika u svakom manifestiranju i djelovanju kod svjesnog i nesvjesnog čovjeka. Direktno iskustvo je bez posredovanja čula i bez procesa razmišljanja. Prosvijetljeni svemu sjedoći, tako i željama i patnji.