Blaženstvo izvire iz naše vlastite svijesti. Mi pripisujemo to blaženstvo izvanjskim predmetima jer ga u početku bez tih pomagala ne možemo vidjeti. Naša potraga za Bogom slijedi sličan uzorak. Isprva ga tražimo izvan sebe u različitim ljudima, simbolima i na raznim mjestima. Kako duhovno sazrijevamo uviđamo da Bog živi u nama. Bog postoji u svemu i stoga se ne može poistovjetiti s bilo čim što je odvojeno. Bog je sveprisutan poput maslaca u mlijeku. Ali da bismo stekli tu svijest moramo izmlatiti mlijeko i obrati vrhnje. Uslijed naše razdijeljenosti, vidimo mnoštvo, poput razbijenog ogledala, kad se vide mnoga lica, pogledajte u takvo razbijeno ogledalo, vi ste jedan, ali vidimo mnogo lica. Samo kad vidimo bezoblično, čitav svijet postaje jedan ocean., u kojemu su svi oblici – samo valovi.
Ako je oko koje vidi, tjelesno, onda se vide grube forme. Ako se to oko potpomogne povećalom, vide se čak i nevidljivi detalji koji imaju oblik. Ako je oko um, onda se vide suptilni oblici. Prema tome, oko koje vidi i viđeni objekt su u osnovi iste stvarnosti. To jest, ako je oko samo oblik, ono ne vidi ništa drugo osim oblika. Međutim, ni fizičko oko ni um nemaju sami po sebi nikakvu sposobnost viđenja. Stvarno Oko je Sebstvo. Budući da je Ono bezoblično, bivajući čista i beskonačna Svijest, Stvarnost, Ono ne opaža oblike. Oblici se stvaraju samim činom gledanja, i zato možemo reći da se oblici pojavljuju samo zbog ego-osjećaja, prvobitnog neznanja.
Dostići nivo opažanja, na kojem možemo istovremeno vidjeti sebe i svoje ponašanje je neuobičajeno u životu, ali je svrha evolucije. Kako se naš put otkriva, putujemo od pojedinačnog ka općem; od oblika k bezobličnom. Prvo obožavamo Boga na slikama i fotografijama, ali s vremenom moramo spoznati da Bog stanuje u nama. Moramo prevladati oblike i slike i spoznati bezoblično Božanstvo. Isprva nam je oblik potreban, ali s vremenom počinjemo uviđati bezoblično.
Za bogospoznaju neophodna je radost. To je jedna od glavnih ulaznih vrata u Božji dom. Kad nam učitelj kaže da trebamo biti sasvim ponovo rođeni, ne prepravljeni već stvarno na novim temeljima kao iz smrti rođeni onda to ima dublje značenje.Ako dozvolite da se dogodi, to se također može dogoditi i za jedan trenutak. Staro jednostavno umire, a novo izlazi iz njega. Postoji procjep između starog i novog. . Sve novo, rođeno stvarno transformirano tada biva božansko jer ne dolazi iz starog uma iz prošlosti. To će biti bezvremeno – izvan vremena i ne od vas. Vi ćete postati kozmos, skrivena harmonija.
U drevnim hindu spisima rečeno je da je guru smrt. Oni su znali da guru mora biti smrt, jer iz te smrti nastaje preokret, mutacija, transformacija, transcendencija. Smrt je jedna alkemija; to je najsuptilnija alkemija, gdje umne potrebe ne egzistiraju. Priroda sve koristi svjesno, zatvara prošlost , tako da svako rođenje izgleda da je novo. No, čovjek se teško odvezuje od zamišljenog sebe, i dalje hrani želje koje su lažne potrebe. I dok s jedne strane vi možete ispuniti potrebu; ali ne možete ispuniti želju. Želja je san – san se ne može ostvariti; ona nema korijenje, ni na zemlji ni na nebu. Um je sanjajući fenomen, svakog trena on umire za prošlost i ponovo se rađa. To postaje tok, tok zadobivanja novog života svakog trena nalik rijeci. To je taj točak zvan samsara ; točak se nastavlja okretati stalno na istom putu. Uslijed razdijeljenosti, svi vide mnoštvo.
Duša također ima potrebe, obično ju religija zadovolji. Upravo kao što tijelo ima potrebu za hranom. Naravno hrana je onda Bog. Mudrac, guru često zna reći svojim učenicima: „Jedite mene. Ja sam vaša hrana. Što on misli? Dok ne budete mogli jesti Boga, dok ne postanete Bog jedući njega, apsorbirajući ga – dok On ne teče u vašoj duši kao krv, dok ne postane vaša svijest – ostat ćete uskraćeni i nezadovoljni. Um ima želje osobnosti i pokušava ih ostvariti, ali ne može. To je upravo ograničen prostor gdje se tijelo i duša susreću. Kada su tijelo i duša razdvojeni, um jednostavno iščezava. On nema svoju vlastitu egzistenciju. Ako se identificirate, vi postajete um. Ako se poistovjetite, vi postajete tijelo. Ako se identificirate, vi postajete ime i oblik – tada je domaćin izgubljen. Tada zaboravljate vječno, a trenutno postaje značajno.
Od rođenja do smrti čovjek prolazi kroz nemilosrdne promijene svih vidova života na zemlji. Svi događaji u životu i svako odnos je prolazan. Zato je imperativ da naučimo tu činjenicu dovoljno rano i uloge koje se odnose na nas u igri života ili još bolje, u zemaljskoj školi učenja odigramo dobro. Sve vezanosti zarobljavaju i zato su ograničavajuće za napredovanje duše. Razumijevanje da su potrebe želje uma, dovoljno je; one otpadaju automatski. Prosvijetljena osoba je ona koja je stigla na cilj, iskrcana iz tog obrtanja, kretanja. Sve u pojavnosti i vidljivo ima svoj početak i kraj, s vremenom postojanja između toga. U cijeloj kreaciji ne postoji ništa što nije promjenljivo i što traje zauvijek. Taj princip se može primijeniti na sve stvoreno, na uvijek promjenljiv vidljiv oblik bezobličnog izvora svega. Iako znamo da samo nebo ostaje nepromjenljivo zaboravljamo da je isto i unutar nas: obični oblaci mijenjaju se izvana, mentalni oblaci mijenjaju se iznutra – ali nebo ebstva, nebo bića ostaje uvijek jedno te isto. To je taj biser sebstvo koje je bezoblično i zbog toga se ne mijenja. Ako postoji forma, promjena je neizbježna. Ali, ako forme nema, otkuda onda promjena? Što će se promijeniti? Unutrašnje nebo je nepromjenljivo. Ako pođete u susret tom bezobličnom dijelu sebe, u početku će vam ono izgledati prazno, jer vi ne znate ono što je bezoblično – upoznati ste samo s prazninom. Ali, ne plašite se, slobodno uđite u to. Kada se naviknete, tada će ispraznost postati bezobličnost, a kada to ostvarite, imate biser. Tada ste kupili jedninu a prodali množinu. A Jednina je biser, množina je beskorisno kamenje.Na početku, različitost, mnoštvo; na kraju jedinstvo, istovjetnost, bezobličnost.
Shvatiti tajnu jedinstvene suštine – isto je što i oslobođenje od svih zapletenosti. Zato je teško reći ili opisati svjesnost jedinstva riječima, koje postoje samo za dualnost. Bilo što da o tome kažemo, nije potpuno. Osobe koje sebe samospoznaju u svojim sadanama trebaju pronaći u sebi nešto što nije uvjetovano, nešto što je sjedinjeno sa nama. Trebamo doći u kontakt sa svojom životnom energijom.
Kada osobnost nestane – a sva imena pripadaju osobnosti – onda se po prvi put univerzalno javlja u vama. Svijet imena i obličja, nestaje, i odjednom je tu bezoblično. To se događa na kraju svima. Prije nego što se dogodi, ako imate ikakva pitanja za postaviti, pitajte svoju osobnost. Jer jednom kada se to dogodi, onda ne možete pitati. Nema tko pitati. Prije nego što se jednom to dogodi, možete pitati, ali je i to također teško, jer prije nego što se to dogodi, tako ste čvrsto uspavani – tko će pitati. Samo kad vidimo bezoblično, čitav svijet postaje jedan ocean., u kojemu su svi oblici – samo valovi.
Indijski mudraci kažu da je teško osjetiti osobnu ljubav za Apsolut u njegovom transcendentalnom, ne pojavnom stanju. Bog uzima lik da bi njegovi divotiji mogli nježno i s odanošću s njim komunicirati. Kada čitamo neke navode o Bogu u obliku, počinjemo tada razumijevati zašto tako mnogo najvećih svetaca Indije, poznavatelja bezobličnog Apsoluta i Selfa u srcu, također vole likove Boga. Zato u indijskoj tradiciji ljudi zovu Boga različitim imenima i štuju ga različitim formama. To je dio velike tradicije koja dozvoljava ovu stalnu igru između Jednote bezobličnog Apsoluta i njezinih personalnih manifestacija. Zato ljudi i slijede razne duhovne putove…. u skladu sa svojim temperamentom. Nemanifestirani Bezoblični Bog, koji se spoznaje na kraju puta mudrosti ne može se dosegnuti individualnim osjetilima bez velikog, napornog rada i patnje. To je razlog što se Purane / sveti spisi / mnogo više zadržavaju na aspektu Boga sa oblikom. Ne razumiju svi da totalnost svih stvari i bića čine Boga. Samo Velika Bića mogu zaista shvatiti misterij identiteta između Boga kao bezobličnog Apsoluta i Boga kao pojedinog lika. Ali otvarajući se prema ovoj misteriji, i mi također možemo primiti njezino bogatstvo.
S apsolutnog gledišta, mudrac ne može prihvatiti nijedno postojanje, osim bezobličnog Sebstva – Atme, jednog i bezobličnog. Forme koje Išvara uzima samo su kreacije i pojave, njegova suština je ista kao naša, a stvarno Sebstvo ili Čista Svijest je jedno i bez forme. Samo čista svijest, bez imena, bez oblika; samo čistoća, samo bezobličnost i bezimenost, samo fenomen svjesnosti -jedino to ostaje. Kada se izbriše iluzija obojene prašine (imena i oblici tj. prostor/vrijeme, energija/materija) koja prividno prikriva bezimenog i bezobličnog Boga, uviđa se da “Vrhovna” Stvarnost nikad nije ni bila skrivena.
Vi ste Uzrok svih uzroka, koji daje snagu i život svemu tako i avatarima i čitavom Svemiru. Ono što se mijenja – niste Vi, Vi ste Nepromjenjivost. Ono sto je sastavljeno i/ili je dio nečeg – niste Vi. Vi ste neizdiferencirana Sveukupnost svega postojećeg i nepostojećeg.
Cijeli Univerzum je samo Vaš san, samo misao, trun prašine koji lebdi u Beskonačnosti/Vama..
