Komentari na: Bezuvjetno prihvaćanje

Autor: al

al — Thu, 03 Mar 2011 18:44:01 +0000

Kao odgovor za girija. Hvala Girija na odgovoru.Čitao sam dosta toga u vezi sa bolestima,neki kažu da ne dolaze samo zbog neravnoteže i nesklada nego da nas i probude guraju nas na duhovni rast ili natrag prema Bogu i biti zahvalan za sve.Što nije lako prihvatiti ljudima koji pate i boluju.Sada bih htio da mi objasniš malo o Mantri OM Namah Shivaya jučer sam pročitao o njoj i jako me privukla zar je moguče da je tako čudotvorna jer tako nešto meni i treba. Hvala na odgovoru.

Autor: girija

girija — Wed, 02 Mar 2011 17:56:38 +0000

Tvoje iskustvo je bilo teško i ta stanja koja si proživio i još imaš su podloga za sve što proživljavaš. Dobru si riječ rekao, besmislenost jer si vrlo mlad tako iznenadno bio suočen za ekstremnom stranom života-smrti. Ustvari smisao duhovnog puta i postignuća je baš „besmisao“ do kojeg se dolazi sazrijevanjem samosvijesti. Mudrac razumije koliko je besmislen uspjeh, želje, i sve promjenljivo u ovom svijetu.. Zato smisao za život kao recept se uopće ne može nikom dati. Svako pitanje ima samo jedan točan odgovor, svaki problem samo jedno valjano rješenje, i tako u svakoj situaciji samo jedan smisao, a to je onaj istinski okrenuti se sebi i na život gledati na način razumijevanja svega, zašto je tako kako je. Čini se da si predugo u tom stanju, i da je vrijeme da to prevaziđeš, jer sve postaje kao droga, i patnja i depresija, jer ti nisi ni depresija, ni tuga, ni agonija. Način kako trebaš dalje savjetujem korak po korak usvajanjem, primjenom naučenih univerzalnih vrijednosti što čovjeku daje mir uma, i samoanalizom svakog dana u svemu što radiš. Da vidiš koliko ćeš ojačati svoje unutarnje snage (volju, pozitivnost u svemu, stremljenje ka višim vrijednostima itd) koje neće više dopuštati utjecaj misli koje izazivaju nemir, apatiju. Uvijek je um u pitanju gospodari li on nama ili smo mi ti koji određujemo i izabiremo svaki dan biti radost, uravnoteženi u svemu. Mudraci kažu da do depresije dolazi kada ljudi zaborave tko su. Cijeli ovaj proces je neophodan kako bi se ostvarila transformacija svijesti. Svaki savjet je dobar ako ga do izvora iskusiš . Kreni od toga što je depresija?, tko doživljava ta stanja?, kuda vode? Zašto ne izlazim iz tog stanja? što želim od sebe života, druži se sa dobrim društvom, čitaj knjige mudrih,itd?. A razumijevanje svega što jesmo ili nismo samo po sebi prevazilazi sve. Dovoljna je spoznaja – kroz nju si prenesen u jednu sasvim novu dimenziju postojanja koja donosi mir stloženost i uravnoteženo bivanje sa sobom.

Autor: al

al — Tue, 01 Mar 2011 17:32:33 +0000

Kao odgovor za girija. Pozdrav Girija.Hvala na odgovoru koji mi je jasan jer sam se načitao puno toga,samo kako to upiti u sebe staviti u praksu.Hoču da ti objasnim kako je to počelo.Taj strah od smrti mi se uvukao prije 20god.kad su mi umrla oba roditelja i ja sam ostao sam bez ikoga u isto vrijeme upao sam besmislenost života.Poslije agonije od god. dana je prošlo i onda se počelo vračati periodično svakih 7-8 mj-god.i tu bi upao u tu besmislenost,dok prije 8god.počeo sam uzimati anti depresive koji ne pomažu jer ponovo se vrača. Imam sve moguče knjige o duh.majstorima, iscjeljenju, meditacijama itd.Što da radim, dali mi fali neka motivacija ili se ne držim pravila.Što imaš reči o tome.Hvala najljepša Albino.

Autor: girija

girija — Sun, 20 Feb 2011 13:52:37 +0000

Strah nije nekakva stvar; on je jedna aktivnost. U korijenu svih strahova je strah od smrti. Strah je ograničavanje i sabijanje energije srca. Mi smo ti koji stvaramo neki strah, mada strah u nekim vidovima ima funkciju alata i može bit koristan (strah od greške, neispravnosti, Boga i sl). Na ljudskoj razini, većina se boji kraja koji će jednom stići. To je sasvim sigurno; ništa nije toliko sigurno kao što je sigurna smrt.
Osloboditi se tog osjećaja, misli postiže se dublje saznanje o životu i smrti.
Ono što ima početak mora imati i kraj. Ako u svojem biću možete pronaći nešto što nikada ne počinje, koje jednostavno jest, koje nema kraja, tada strah od smrti nestaje. I tek kada strah od smrti nestane kroz vas teče ljubav, ne prije. Zato se savjetuje da živite u „sada“ stanju sebe, u prihvaćanju života, kakav je, razumijevajući smisao svog postojanja . Ljubav nije moguća tamo gdje postoji strah. Strah je otrov. Strah kao i nada rađa se iz zamišljanja . Gledaj na zamišljeno kao na zamišljeno i oslobodi se straha. Ono na što smo navikli poznato nam je, kraj toga se osjećamo sigurnima. Ono što je nepoznato nesigurno je i stoga opasno. Ali poznavati stvarnost znači biti usklađen s njome. A kad postoji usklađenost, nema mjesta strahu.

Odgovor na vaše pitanje sa više točke gledišta možemo reći i ovako. Shvati da je svaki način percepcije subjektivan, da ono što vidimo ili čujemo, dodirnemo ili pomirišemo, osjetimo ili pomislimo, sve očekivano ili zamišljeno postoji samo u umu, ali da nije stvarno, i iskusit ćeš mir i slobodu od straha. Prava se radost događa tamo gdje strah ne postoji – gdje je smrt nestala, kada znate da nikada ne počinjete i nikada nećete završiti. Ne razmišljate o tome. Vi o tome možete razmišljati, zbog straha. Vi možete misliti, “Da, ja znam da će mi doći kraj, nema smrti, duša je besmrtna.” – možete tako razmišljati zbog straha – to neće pomoći. Zato je najvažnije spoznati sebe; Tko vi jeste, ? tko umire i tko se rađa? Obično se pojedinci igraju različitim pristupima zato što se opiru ulasku u sebe, što je uzrokovano strahom da ćeš morati odbaciti iluziju stvorenom i zamišljenom slikom sebe. Nemoj se pretvarati da jesi ono što nisi, ali nemoj ni odbijati da budeš to što jesi. Tvoja ljubav prema bližnjima posljedica je znanja o sebstvu, a ne njezin uzrok.
Najkraći odgovor je; razumijevanjem što je strah oslobađate se straha.

Autor: al

al — Sun, 20 Feb 2011 00:10:26 +0000

strah od smrti i kako se osloboditi jer koči životnu radost meni i velikom broju ljudi.Što možeš reči u vezi stim.
Hvala.