Na razini propitkivanja, samoispitivanja, da bi se razumjelo ono iza svega toga i onoga, potrebno je neke činjenice šire razumjeti. Govorimo o um dimenziji (maya), razini dualnosti da se tu neke premise bolje razumiju. Ljudi stalno propitkuju o prosvjetljenju, sebstvu, biću, realizaciji, bez uvida o kojem nivou i vrijednostima se neki pojmovi tumače. Druga stvar koja je najveća smetnja razlučivanju je, kao i obično, preskakanje dualnog smisla na ne-dualni i obratno. Pozabavit ćemo se malo i tom važnom temom. Jer postoji određeni nesporazum koji postoji među duhovnim tragačima kada je riječ o logici i rasuđivanju, Egu, duhu i Atmi. Mnogi slijepi sljedbenici određenih kultova, sljedbi prihvaćaju sve sadržaje koje čuju kao objektivnu ili mističnu istinu. Pitanje je kakvo mjesto ima logika i rasuđivanje na duhovnom putu? Slažemo se da sve ima svoje mjesto i upotrebu u životu, a ima i svoja ograničenja. Ne možete očima podizati stvari, a rukama ne možete gledati film! Svatko tko uopće raspravlja jesu li ruke bolje od očiju ili obrnuto, potpuno je djetinjast i nezreo. Pa zašto neki Gurui neprestano govore da ne možete koristiti logiku da biste shvatili stvari na duhovnom putu? Jer to je istina u određenim situacijama, ali nije primjenjivo na svaki stav koji čujete. Bez potrebnih premisa, (tvrdnji, implikacija, teorija) možda vam nedostaje znanje o nečemu važnom. Bez tog znanja vaši bi zaključci mogli biti magloviti. Ako mislite da dimu nije potrebna vatra, tada nećete moći zaključiti da je negdje požar (nakon što vidite dim). Ako je premisa pogrešna, vaši će zaključci biti pogrešni. To će se sigurno dogoditi čak i ako je vaše objašnjenje potpuno logično. Ako prije niste iskusili bolove u trbuhu, nedostaje vam potrebna pretpostavka za razgovor o tome. Zato se kaže da se duhovno prosvjetljenje ne može opisati. Tako i mnoge tvrdnje opstaje bez šireg sagledavanja smisla, a i besmisla. Na primjer uvriježen je stav da je Atman duša!
Što je onda atman ako nije duša, kako god to shvaćali. Atman nije duša, duh. Duša ne postoji, to je samo umni sadržaj. Na sanskrtu svjedok se zove Atman. Ali u mnogim duhovnim tradicijama ljudi uopće nisu koristili tu riječ u značenju ‘duh. Zapravo, stvarno značenje sanskrtske riječi ‘Atman’ jest ‘Jastvo, Sebstvo’. Rečenica ‘vidio se u ogledalu’ na sanskrtu je prevedena kao ‘sah darpane Atmanam pasyati’. Ovdje je Atman u objektivnoj klasi odbijen kao “Atmanam”. Ali ova je riječ na engleskom prevedena kao ‘duša’, što zapravo daje pogrešno značenje. Jer, duša je na engleskom jeziku uvijek povezana s duhom ili nekim nevidljivim entitetom koji živi u tijelu.
Zamislite grudu leda koja pliva u vodi. Voda je Brahman, sila smrzavanja je njegova vlastita stvaralačka sila (shakti), a led je proizvod te sile na beskonačnom tijelu Brahmana. Led je sve prolazno, sve što je stvorila sila unutar Brahmana (tijelo, um, misli kao sadržaj uma, pa tako i misao da postoji duša, čula, podražaji, 5 kakvoća i sl.). Atman je voda koja nastaje kada se (djelovanje sile povuče) i led ponovno otopi. Ta voda je ista kao i okolna voda, taj Atman je isto kao i Brahman. Dio vode na koji je djelovala sila i pretvorila ga u led.
Znamo da po pitanju uloge i prirode stvaralačke sile postoje značajne filozofske razlike između ovih škola. Vedanta naučava da je ona privid, tantra da je stvarna, ali ne-različita od Brahmana, buddhizam je također doživljava kao neznanje i sl. Tu potječu filozofske i etičke razlike. Većina učenja, škola i spisi su slične, a to slijedi iz toga sto su neke temeljne postavke učenja (naravno i iskustva, jer na čemu bi gradili osnovne postavke učenja) iste. Uvijek vaš intelekt zapravo igra važnu ulogu u pomaganju u diskriminaciji između svjedočenja i svjedoka. Ali sama praksa svjedočenja ili samoistraživanja ne zahtijeva proces kontemplativnog razmišljanja ili niz logičnih koraka. Potrebno je samo biranje svijesti o vašim mentalnim procesima. Možemo reći da smo “Mi” samosvjesna bića i da se naša “ljudska svijest” manifestira kao Ego (ja osobnost), koji je početni i primarni izraz te svijesti. I da se ova početna, primarna manifestacija svijesti može “proširiti” ili “evoluirati” u širu, ekspanzivniju stvarnost koja obuhvaća svijest. To znači da je ostvarena, proširena svijest, koju nazivamo prosvijetljenom, manifestacija svijesti koja je drugačija od osobne “ja” svijesti, ali uključuje i nju, u modificiranom obliku. Jer kao takva, početna Ego svijest se ne uklanja niti briše. Ostaje kao “temelj” na kojem raste proširena, prosvijetljena svijest.
Ljudska svijest ne može biti objektivizirana sama po sebi, pa se stoga ne može “imenovati” kao što može objektivizirati i imenovati sve bezbroj “deset tisuća stvari”. Stoga ne može “spoznati” sebe, kao objekt. Međutim, ono može iskusiti sebe, a produbljujuće iskustvo samoga sebe čini to što možete nazvati prosvjetljenje, koje se događa nikome (nedualnost). U suštini, čista svijest je neizreciva, i premda pokušavamo “razgovarati” o njoj, kao što mnogi to pokušavaju učiniti, ljudski jezik, budući da je izum svijesti, um nema sposobnost da u potpunosti ili točno izrazi svijest koja ga je stvorila. Dakle, samo razmišljanje o prosvjetljenju ili analiza verbalnog svjedočenja koje pokušava opisati nedualnost neće razjasniti nijednu vašu sumnju. Ako zaključke o prirodi nedualnosti donosite samo na temelju samo razmišljanja, to će biti pogrešno. Jer, kao što smo već vidjeli, propuštate važnu premisu. Mnogi priznaju i osjećaju da im postaje teško otpustiti “ego-ja” u svjesnom smislu jer se im intelekt nastavlja držati koncepta sebe i postaje preteško nadići ovu fazu. Doista, teško je jer se Svijest u potpunosti identificirala s privremenom osobnošću.
Osobnost je uloga koju igrate, ali vjerujete da ste vi ta uloga. Jednostavna činjenica da govorite o “svojoj osobnosti” ili “svojem umu” ili “svojim emocijama” ili “svojem tijelu” pokazuje nam da je vaš identitet nešto drugo od osobnosti ili uma ili emocija ili tijela. Sve su to stvari koje nam nakratko pripadaju, ali nisu ono što mi jesmo. Kao što se savjetuje, zatvorite oči i pokušajte identificirati mjesto unutarnjeg “ja”. Kada to učinimo, otkrivamo da “ja” ne postoji. Postoji samo svjesnost i iz te svjesnosti proizlazi misao o “ja”, a iz te početne misli o “ja” nastaju sve druge misli. A kako mi doživljavamo intelekt? Baš kao niz misli, koje proizlaze iz svjesnosti i rastvaraju se natrag u svjesnost. Intelekt voli slijediti ovaj tok misli i sve njihove povezane misli dok se potpuno ne izgubimo u razmišljanju. Stoga se oduprite iskušenju da dopustite da se tok misli nastavi. Odmorite se u svjesnosti i prestanite se prepuštati mislima. Pustite misao o “ja” i osobno ja nestaje. Sve što ostaje je impersonalni self. Neosobno ja.
U duhovnoj praksi se ne radi ni o čemu objektivnom. Govorimo o svemu što se može promatrati s vašom sviješću. U praksi naš glavni interes nije nizašto što je objektivno. Prvo biste trebali shvatiti da postoji samorazumljivo, čisto atributno, čisto svjesno iskustvo stvarnosti u kojem sve što se opaža ima ontološko postojanje, (um dimenzija). Što se tiče vašeg iskustva, to je poput zaslona čistog svjesnog iskustva gdje se događa svijet zajedno s materijom, vremenom, prostorom, kretanjem, ne pomicanjem itd. (um dimenzija).
Možemo reći Prosvjetljenje je stanje bića, funkcija bića. Mi to ne posjedujemo, niti je to stvar koja se stječe. “Mi” postajemo prosvijetljeni kao stanje bića. Dakle, pitanje je tko je, ili što, biće koje se mijenja iz stanja u kojem se nalazi u stanje koje nazivamo prosvjetljenjem?
Stoga je izraz “prosvijetljen” relativni položaj jednog stanja bića, ili svijesti prema drugom, pri čemu je jedno napredni izrast drugoga. Ovo sve ne postoji u nedualnosti, jer obmana je misliti da postoji neka srednja vrijednost u kojoj se možete držati “sebe”, a ipak se osloboditi “ja” ili cjelokupne patnje koja proizlazi iz njega.
Razbijanje iluzije o “ja” je stvarno najveća iluzija… “ja” je ne uzrokuje. Stoga, naravno, postaje vrlo teško “prijeći ovu fazu” …jer to je pokušaj opet novog uzrokovanja. I što god “ja” učini da transcendira samo pojačava iluzorno postojanje “sebe”. Sve dok se vjeruje u “ja”, nemoguće je ne držati se koncepta sebe.
Ali idemo (natrag na Apsolutnu razinu) ne brinite. San bića o ‘svijetu’ punom ‘odvojenih bića’ nema cilj. Jednostavno Je. Um ne može shvatiti ili se složiti s tim (jer je um unutar sna), ali Bitak je jednostavno Ništa što je Sve, bez razloga, bez svrhe i bez potrebne ‘korisnosti’. Samo ono što jest. Nije potrebno poboljšanje ili takozvano ‘buđenje’.
A ljudi zapravo ne pokušavaju ‘izliječiti’ ovo savršeno Što jest iz arogancije. Samo iz očaja da se okonča “njihova” ‘patnja’ što je također dio ovog savršenog Što Jest. Dakle, sve je ‘božansko’.
