To je posljednja od slavnih deset upanišada.
Brhadaranyaka upanišada se pripisuje Šuklayajurvedi. Ima šest poglavlja od kojih sva osim trećeg i četvrtog opisuju štovanje (upasana) u odnosu na obredne djelatnosti (karma). Treće i četvrto poglavlje bave se učenjem o duhovnoj istini koje je Yajnavalkya prenio Janaki. Veličanstvenost izuzetnih intelektualnih sposobnosti koje je imao taj mudrac živo je oslikana u ovoj upanišadi. Ta su poglavlja Brhadaranyake najbolji vodič duhovnom tražitelju koji čezne da dosegne cilj oslobođenja. Zbog toga se još nazivaju Yajnavalkyakanda. Zahvaljujući svojoj veličini, nosi naziv velika (brhat). Budući da se najbolje izučava u tišini šume (aranya), naziva se još i aranyaka. Ona poučava znanje o Apsolutu (brahmajnana) i zbog toga se svrstava medu upanišade.
Učenjaci su prvih šest poglavlja teksta nazvali madhurakanda, sljedeća dva munikanda a zadnja dva khilakanda. Khila znači dodatak pa je stoga ime prikladno. Prvo se poglavlje bavi prirodom osnovnih načela, drugo poglavlje dokazuje da su ta načela istinita navodeći iskustva, dok treće poglavlje pokazuje kako ih treba provoditi i njima ovladati.
Prvo nas poglavlje poučava mudrosti (jnana) koja je nužna za duhovni napredak, a povezuje se s putem djelovanja (karma) i bogoštovlja (upasana). To nije suhoparna intelektualna disciplina.
Za one koji žele steći mudrost (jnana) postoje četiri instrumenta ili sredstva: pada, blja, sahkhya i rekha. Pada označava Vede i svu tekstovnu predaju (smrti) koja ih pokušava objasniti. Blja obuhvaća čitav niz mantri koje se uče izravno od učitelja (guru). Sankhya ima dvije vrste: vaidika i Janaka – kralj Videhe, Sitin otac, poznat po svojoj velikoj mudrosti, svetosti i dobrim djelima. Mudrac Yajnavalkya bio je njegov svećenik i savjetnik. laukika. Vaidikasankhya označava proračune i kvantitativnu analizu različitih mantri, a laukikasankhya se odnosi na brojeve i njihove međuodnose u onoj mjeri u kojoj su povezani s vanjskim svijetom te objašnjava međuodnos čovjekovih aktivnosti. Rekha također sadržava dvije kategorije: vaidikarekha je dio aktivnosti štovanja (upasana) koja se navodi u Vedama, a laukikarekha je dio matematike univerzuma. Madhurakanda opisuje načelo brahmana (brahmatattva) sa stajališta kategorija koje sveti spisi prihvaćaju kao mjerodavne.
Puruša je prvobitna iskonska osoba iz koje je nastala ili na kojoj se očitovala sva mnogostrukost imena i oblika. Konja koji se prinosi kao žrtva u vedskom obredu pod imenom ašvamedha treba vidjeti kao samoga Gospodara svih stvorenja (prajapati). Da žrtva bude plodonosna, onaj koji je prinosi treba moliti Brahmu da konju podari osobine i značajke Gospodara svih stvorenja (prajapati). Zbog toga se ovaj dio obreda naziva ašvabrahmana. Vatru koja igra najvažniju ulogu u ovom obredu također treba držati svetim Gospodarom svih stvorenja. Postoje opisi koji odlike Gospodara svih stvorenja pripisuju ognju (agni) i zbog toga se ovaj obred naziva agnibrahmana.
Promjenjivi svijet (jagat), iako ga zavedeni smatra istinitim, nije ništa drugo do zbrka imena i oblika bez trajnosti koju samo atman može imati. Ta zbrka uzrokuje gađenje i nezadovoljstvo iz kojeg proizlazi odricanje. Ubrzo se um oslobađa vezanosti za osjetilna zadovoljstva i razvija svoju prirodnu sklonost k brahmanu. Svi su zvukovi imena; glas (vac) uzrokuje pojavu zvuka, oblik (rupa) nastaje u oku, kao rezultat gledanja. Isto je tako tijelo izvor djelovanja (karma). Ono je samo temelj glasu (vac) i ostalim instrumentima. Duboko će razmišljanje o ovakvim istinama pomoći da proces saraoispitivanja (atmavicara) započne i razvije se.
U ovoj se upanišadi razmatraju vitalni omotač (prana), tijelo (šarira) kao njegova osnova, glava (širas) kao sjedište oruđa za stjecanje znanja te snaga što se dobija iz hrane. Kao što je slatkoća tisuću cvjetova skupljena u medu, tako je promjenjivi svijet (jagat) splet elemenata. Ispravnost (dharma), istina (satya) i njima slična apstraktna načela, zatim čovjek i njemu slična konkretna živa bića te Viratpuruša i njemu slične predodžbe – sve su to učinci istog besmrtnog nepromjenjivog načela (brahmatattva).
Spoznaja da božansko načelo (tattva) prebiva u svakome jest spoznaja Apsoluta (brahmajhana).
Janaka, kralj Videhe, prinosio je žrtvu odricanja od golemog bogatstva dijeleći ga u obliku poklona. Mnogi su brahmani s područja Kurupancala prisustvovali ovoj žrtvi (yaga). Kralj je dao uresiti tisuću krava zlatnim nakitom i objavio da će ih dobiti onaj koji mu objasni Apsolut (brahman). Mnogi su brahmani oklijevali, iako su bili veliki učenjaci na svom području, jer su se bojali da neće uspjeti izvršiti zadatak. Međutim, Yajnavalkya je bio toliko samopouzdan da je rekao svojim učenicima da krave odvedu u njegov ašram. Čuvši za njegovu drskost, ostali su se brahmani razbjesnili i htjeli staviti na kušnju njegovu učenost i iskustvo.
Prvi koji je izazvao Yajnavalkyu bio je Janakin obiteljski svećenik. Odgovori što ih je mudrac dao na njegova pitanja objašnjavaju način ostvarenja atmana obavijenog omotačima, istovremenim izvođenjem i karmayoge i bhaktiyoge. Kod prinošenja žrtve glas rihsija jest vatra (agni), protjecanje vremena (kala) je zrak (vayu), um onoga koji prinosi žrtvu jest mjesec (candra) – na takav način čovjek mora shvatiti značenje obreda i osloboditi se ograničenja smrtnosti. Bhujyu se sljedeći suprotstavio mudracu. Pitao je: “Postoji li entitet koji se naziva puruša kojim upravljaju osjetila i koji je uhvaćen u struju pod nazivom samsara, ili puruša te vrste ne postoji? Ako postoji, čime se odlikuje?” Yajnavalkya mu je ovako odgovorio: Tvoj je atman ono o čemu me pitaš. Drvena se naprava ne može sama od sebe pokrenuti, već to mora učiniti vanjska sila, a ruka ne može pokrenuti takvu napravu sve dok je na to ne potakne volja.
Isto tako, dok u tijelu ne prebiva nadduhovna snaga, ono neće moći učiniti ništa, a njegovi omotači neće moći funkcionirati kako treba. Ta je snaga ono što vidi kroz tjelesni vid, ona sluša, a ne uho. Ta je nadsvijest (cetana) koja vidi i sluša i osjeća samo odraz atmana u umu. Nadsvijest (cetana) vidi čak i vidioca. Odraz nadsvijesti u umu izlazi van preko osjetila i shvaća vanjski svijet od pet elemenata pa se doimlje da se nadsvijest upušta u aktivnosti. Zapravo, ona ne čini ništa.
Nadsvijest (cetana) je atman, ona je izvan dosega osjetila, iznad i izvan suptilnog, pa čak i kauzalnog tijela (šarira).
Iskustvo je pokazalo da se atman može postići samo potpunim odricanjem. Moramo se odreći vezanosti za djecu, bogatstvo, suprugu i si. zato što ih uzrokuje želja (kama). Sve aktivnosti, svakodnevne, obredne ili bogoštovne, u osnovi su proizvodi želje (kama). Želja za plodovima rada prisutna je čak i u izvođenju vjerskih dužnosti (karmasadhana). To se ne može poreći. Zbog toga su sve želje zapreka na putu pravoga isposništva (samnyasa).
Svjetlo i tama ne mogu postojati zajedno na istom mjestu u isto vrijeme. Tako i aktivnost (karma) i znanje o atmanu (atmajnana) ne mogu biti zajedno. Isposništvo (samnyasa) znači napuštanje svake aktivnosti (sarvakriyaparityaga) – moliti za hranu je aktivnost (karma) i zapreka je isposništvu (samnyasa). Brahmani su u drevna vremena to znali i odricali su se vezanosti pa su se povlačili iz svijeta (nivrtti) i tako spoznavali Zbilju.
Brahman je samo onaj koji se oslobodio vezanosti za sve što nije povezano s ostvarenjem atmana. Sva su ostala priznanja manje važna. U ovoj se upanišadi opisuje odlika atmana kao unutrašnjeg pokretača svega (sarvantaryamitva). Cijela zemlja postaje pogodna za život zato što je povezana s vodom. Inače bi se raspala poput grumena rižinog brašna. Gargi je pitala Yajnavalkyu na čemu počiva zemlja. To pitanje i odgovor na njega govore nam da su zemlja, voda, eter (akaša), Sunce (surya), Mjesec (candra), sva nebeska tijela (nakšatra), bog (deva), gospodar bogova (Indra), Gospodar svih stvorenja (prajapati), Brahmino prebivalište (brahmaloka) – svi jedan za drugim istkani od načela najvišeg Sebstva (paramatmatattva) koji je nit, potka i odijelo cijele Kreacije. Ovakve su istine van dosega čovjekove mašte. Samo pročišćeni intelekt moći će ih proniknuti iz šastri.
Yajnavalkya je pobio Gargine argumente zato što se na njezina pitanja ne može odgovoriti pukim intelektualiziranjem, već isključivo intuicijom koja se zadobiva pod vodstvom učitelja (guru). Zemlju obavija i štiti zrak (vayu). Univerzalno biće koje je postalo pojedinačno u skladu s utiscima i iskustvima iz prijašnjih života povezano je sa 17 instrumenata: 5 organa djelovanja (karmendriya), 5 organa osjetila (jnanendriya), 5 životnih dahova (prana), umom (manas) i intelektom (buddhi). Konkretno tijelo tek je promijenjeni oblik (vikara) zemlje obavijen zrakom (vayu). Postoji 49 zemljanih dijelova (ahga) što se mogu prepoznati u tijelu; poput niske koja povezuje sve bisere, zrak sve dijelove drži na okupu usklađujući ih u cjelinu. Kad zrak zauvijek napusti tijelo, njegovi dijelovi (ahga) postaju odijeljeni jedan od drugoga i ostavljeni, a tijelo postaje leš. Međutim, postoji vječni duh koji boravi u tijelu (antaryamin), tajna koja je izvan moći shvaćanja samoga tijela, pokretačka snaga koja upravlja njegovim poticajima i namjerama, antaryamin koji ne umire – taj vječni duh je atman. Gargi je postavila drugo pitanje pošto je za to dobila dopuštenje okupljenih, jer nije pristojno bez dopuštenja nekoga zasuti pitanjima.
Pitanje je glasilo: “Na čemu počiva ta unutrašnja bit (atman) u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u ovom svijetu dvojnosti?” Namjera joj je bila da Yajnavalkyu dovede u nepriliku prisiljavajući ga da prizna da je “bezvremeni entitet izvan domašaja riječi i ne može se opisati”. Ovo pokazuje da je i Gargi bila stručnjak za znanje o Apsolutu (brahmajhana), iz čega se može zaključiti da na području spoznaje istinske zbilje nema razlika u spolu.
Yajnavalkya je odgovorio: “Oni koji su ovladali znanjem o brahmanu (brahmavid) objavljuju da je univerzalni Apsolut (parabrahman) prisutan u neočitovanom eteru (akaša).” Na taj je način izbjegao zamku u koju ga je Gargi htjela natjerati. Zatim je opisao prirodu neuništivog (akšara) na sljedeći način: “Ono ne poznaje grube, suptilne ili slične promjene; nema materijalne osobine kao što su boja, miris, oblik itd. Ono se ne može odrediti ‘mjerama’. Vrijeme samo izvršava njegovu volju. Čemu detaljno objašnjavati? Sunce i pet elemenata izvršavaju njegovu volju.” Gargi je tada zamolila okupljene mudrace da se poklone Yajnavalkyi i priznaju njegovu nadmoć. Nije više ništa pitala.
Atman svijetli kao sunce zato što je to njegova priroda.
Ljudi kažu da “vide” atman i njegov sjaj, ali njega se ne može vidjeti zato što ne postoji drugo, ne postoji ništa izvan njega samoga. Niti ga se može vidjeti niti on može gledati. On nema osjetilo vida ili njuha ni bilo koji sastavni dio kojim bi mogao izvršiti neku danu naredbu. Od najsitnije radosti do najvišeg blaženstva u samome brahmanu (brahmananda), taj se osjećaj svakim korakom uvećava. Riječi kao što su najuzvišenije blaženstvo (paramananda) samo izražavaju stupanj blaženstva (ananda). Zapravo, sve vrste blaženstava (ananda) potječu od prvobitnog temeljnog izvora koji je najviše blaženstvo (brahmananda).
Yajnavalkya je sve to objasnio Janaki zato što je s velikom radošću poučavao kralja svemu što je znao. Tijelo raste poput drveta što iznikne iz sićušne sjemenke, a iz sjemenki sadržanih u njegovim plodovima nastaje novo drveće kad tijelo kao zreo plod padne na zemlju. Govor (vac), osjetila i organi akcije (indriya) slijede tijelo, ali dah ide svojim putem. Samo atman ostaje netaknut, zauvijek nepokrenut i nepokretljiv.
Grijeh nastaje iz loših djela, iz vrlih djela nastaje vrlina.
Tako se gomilaju grijesi (papa) i dobra djela (punya). Oni stvaraju poticaje za novo tijelo (šarlra) i prvobitna su pokretačka sila za njegovo stvaranje. Atman napušta staro tijelo usmjeren na novo tijelo u kojemu će boraviti, kao što gusjenica učvrsti svoje prednje nožice na jednom mjestu da bi mogla dignuti stražnje. Međutim, onaj koji je spoznao atmana (atmajnanin) ne osjeća poticaje za tjelesnim aktivnostima
pa se stoga u njegovom slučaju atman ne muči s novim tijelom. Put mudrosti (jnanamarga) namijenjen je onome koji je ovladao znanjem o brahmanu (brahmavid). Oni što su zaslijepljeni neprestanim djelovanjem (karma) zaokupljeni su pokorom (tapas), dok se onaj koji je spoznao atmana (atmajnanin) oslobodio te želje (kama) pa njegov um ne poznaje tjeskobu, napetost i čežnju što su odlike pokore (tapas). On je višvakartr – Umjetnik koji je stvorio Kreaciju (višva).
Onaj koji je zadobio viđenje prave prirode brahmana nema više što postizati, spoznavati, čuvati ili tražiti. Ono što Yajnavalkya u ovoj upanišadi govori svojoj supruzi Maitreyl, jasno nam pokazuje spoznaju atmana (atmajhana) koja se zadobiva nakon proučavanja šastri uz stalno preispitivanje (tarka): tko sam “ja” i odakle dolazim. Tu se također opisuju načela isposništva (samnyasa) koje je sredstvo za postizanje mudrosti (jnana). Čitav se osjetilni svijet i sva osjetila moraju poistovjetiti sa snom – nema koristi juriti za njima i pridavati im važnost. Moramo voljeti samo atmana, sve se ostale stvari vole zbog atmana. Kad razumijemo atmana razumijemo sve drugo. Sve su posljedice uključene u uzrok. Ocean je cilj svim vodama, svi se okusi osjećaju na jeziku, svi oblici postaju stvarni u oku, svi zvukovi u uhu, sve se odluke ostvaruju u umu.
Drugim riječima, cijeli se promjenjivi svijet (jagat) stapa s brahmanom. Dok je odgovarao Bhujyu, Yajnavalkya je otkrio svoje znanje o procesu evolucije univerzuma (brahmandanirmana). Odgovarajući na dva Gargina pitanja, on otkriva istinu i poučava o obliku (svarupa) brahmana koji je vidljiv (aparokša). U Šakalyabrahmani je ovaj mudrac zadivio sve nazočne svojim poznavanjem duhovnih tajni. Postigao je pobjedu nad najmudrijima u zemlji na Janakinom dvoru. Posvetio je dvor svojim učenjem. S jednakom se neuzneinirenošću i vještinom uhvatio u koštac s teškim pitanjima lukavog Bhujya i još težim pitanjima znatiželjne Gargi. Proglašen je krunskim draguljem među učenjacima. Naravno, i sam je priznavao veličinu drugih kad god bi je prepoznao. Bio je dovoljno velikodušan da prepozna veličinu učitelja koji su poučavali Janaku do njegova dolaska. Na kraju je shvatio da nema više što naučiti pa je postao pustinjak.
Vidjevši da njegova supruga Maitreyi također teži oslobođenju, muž ju je poučio spoznaji brahmana (brahmajhana). U to se doba smatralo da su žene jednako sposobne ići putem mudrosti (jnanamarga) koji vodi do oslobođenja. Duboko razmišljajte o ovome i uzdignite se do transcendentalnog stanja svijesti (turiya). Tada će se ime (naman), oblik (rupa), tvar (vastu) i osjećaj (bhava) stopiti s jednim sveprisutnim i sveuključujućim atmanom.
Ova upanišada poučava čovjeka najvažnijoj filozofiji na najsažetiji način. Ona se uopće ne bavi karmom ni njoj srodnim temama. Ona se isključivo bavi znanošću posvećenoj pravoj prirodi atmana (atmatattva).
