Vede (šruti) objavljuju: “Brahman je samo jedan bezdrugoga” (Ekam eva advitiyam brahma), što znači da nema ničega osim Apsoluta (brahman). Pod svim uvjetima, u svim vremenima i na svim mjestima samo Apsolut (brahman) postoji. U početku je postojao samo bitak (sat) i ništa više, kaže Chandogya upanišada. U Mandukya upanišadi Apsolut se naziva spokoj (santa), dobrostivost (šiva) i nedvojnost (advaita). Samo se ono što je evoluiralo ili se očitovalo može doimati dvojnim. Sve što se može vidjeti razlikuje se jedno od drugoga i od onoga koji gleda. K tome, ono što se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa, mašte, osjećaja, poriva i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese svjetiljka, “zmija” nestaje i uže se vidi onakvo kakvo uistinu jest. Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o Apsolutu (brahmajhana), nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti.
Dvojnost uzrokuje strah. Ako sami slušate, vidite, činite, uživate, kako onda može nastati strah?
Razmislite o stanju sna! Vanjski je svijet odsutan, sami ste sa sobom. To je stanje “Jednog bez drugoga”. Duboko razmišljanje o tom Jednom i štovanje tog Jednog dovodi do shvaćanja da drugoga nema i daruje ti to iskustvo. Poput svega, Jedan je sveprisutan, kao životni omotač, On je svijest (cit), tajna sve svjesnosti, aktivnosti, pokreta. Brahman se opisuje s pet odlika: bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda), potpunost (paripurna), vječnost (nitya). Brahmana se može dokučiti razumijevanjem ovih odlika. Na bitak (sat) ne utječe vrijeme, svijest (cit) osvjetljava i otkriva samu sebe kao i sve ostalo. Blaženstvo (ananda) stvara vrhunsku radost, potpunost (paripurna) ne zna za mane, umanjenje, opadanje ili poraz. Vječnost (nitya) je ono na što ne utječu ograničenja vremena, prostora i situacije.
U svjetlu takvog znanja oApsolutu (brahmajnana), svijet je pričin, prolazan, nestvaran, negiran znanjem. Svijet je samo drugo ime za “stvari što se vide, čuju itd.” Ali “Ti, pojedinačna duša (jivin), koji vidiš, ti si bitak (sat), svijest (cit), blaženstvo (ananda) Apsolut (brahman)”, zapamti. Učvrsti se u tom uvjerenju, meditiraj na om koji je najbolji simbol za Apsolut. Od ovoga trena postani svjestan da si atman. Kad se digne magla neznanja, atman će u svakomu zasjati u svome prirodnom sjaju. Tad ćeš znati da si slijedio fatamorganu u pustinjskom pijesku, da si “stvarnima” smatrao predmete i pojave koji imaju svoj početak pa stoga i kraj.
Um je podložan vezanosti kada se zadržava na predmetu koji ga privlači ili odbija. Da se oslobodi te vezanosti, um bi trebalo izvježbati da se ne zadržava na predmetima, bilo da ih želi ili odbacuje. Um je taj koji veže i razvezuje. Ako njime vlada želja za aktivnošću (rajas), lako će postati žrtvom vezanosti, a ako u njemu prevlada težnja za duhovnim napredovanjem (sattva), dosegnut će oslobođenje. Onaj koji se poistovjetio s grubim tijelom, grozničavo želi zadovoljstva koja se zadobivaju osjetilima. Želja je posljedica poistovjećivanja s fizičkim tijelom. Odrecite se toga i želja će se odreći vas. Radost i tuga su poput suprotnosti ispravan – neispravan, i moraju se nadići. Ljubav i mržnja po svojoj su prirodi čovjekovi unutrašnji instrumenti. One ne pripadaju “živome” koji živi s njima, pojedincu (jivin) ni Sebstvu (atman) koje je istinska bit pojedinačne duše (jivin).
Atman je vječno čist, zauvijek slobodan od vezanosti jer nema drugoga za kojeg bi se vezao. Mantra (111-iJ iz Mundaka upanišade kaže: “Dvije ptice, zauvijek zajedno, iznimno važnih i suptilnih krila, stoje na grani drveta. (Drvo je tijelo, dok su ptice blizanke pojedinačno sebstvo, jivatman, i vrhovno Sebstvo, Bog – paramatman.). Jedna je ptica zauzeta kušanjem plodova i jivatman osjeća radost i tugu zbog djela koja obavlja. Druga samo promatra – paramatman je suptilniji od najsuptilnijeg i samo je Svjedok.” Kako može ovo grubo fizičko tijelo od plazme i sluzi biti čisti atman koji je vječni svjedok i sam sebe osvjetljava? Tijelo se izgrađuje hranom, podložno je vječnoj promjeni, ne postoji prije rođenja ni nakon smrti! Svakog trenutka može umrijeti. Može nastaviti živjeti bez jednoga ili više udova, ali u trenu kad prestane protok životne energije, ono se počinje raspadati. Dakle, tijelo se ne smije smatrati gospodarom, bitkom ni svrhom.
Promatrajte uznemirenost uma kao svjedok, oslobodite se čvrstih odluka za i protiv – to je joga koju biste morali vježbati. Uvijek držite um i njegova lutanja pod nadzorom. Joga je pokazatelj napretka pojedinačnog sebstva (jivatman), svaki je korak u skladu s vrhovnom dušom (paramatman). Cilj je stapanje pojedinačnog i vrhovnog Sebstva: tada svaka tuga prestaje. Onaj koji s čvrstom vjerom provodi jogu i kojega pokreće nepokolebljivo odricanje (nevezanosti, zasigurno će izvojevati pobjedu.
Svijest (cit) u izrazu bitak – svijest – blaženstvo odnosi se na vrhovno znanje (vijnana) koje podaruje savršeni nepomućeni mir i čistoću, zapravo znanje o atmanu (atmajnana) koje svatko i svi mogu iskusiti. U običnom se govoru riječ vijnana odnosi na znanost, ali ona zapravo označava višu mudrost. U tom obliku postojanja (svarupa) ne djeluju otisci iz karme i ne stvaraju se novi, nema ni želja koje karmu pokreću. Želje degradiraju um. Želje navode na djelovanje, a djelovanje ostavlja ožiljke (vasana) u umu. Budi sam sa sobom i moći ćeš negirati um. Iz tog se razloga jogini povlače u pećine.
Otisci djela u nama i težnje koje iz njih proizlaze (vasana) mogu se podijeliti u dvije kategorije: na blagotvorne (šubha) i štetne (ašubha). Blagotvorne težnje (vasana) pomažu oslobođenju. Ponavljanje Božjeg imena (japa), meditacija (dhyana), dobra djela, milosrđe, pravda, nesebično služenje i neustrašivost – ostavljaju blagotvorne težnje. Štetne težnje kao što su ljutnja, okrutnost, pohlepa, žudnja, sebičnost moraju se iskorijeniti uz pomoć blagotvornih. Na koncu, isto kao što se odbacuje trn izvađen iz stopala, treba odbaciti i blagotvorne težnje (vasana) kojima smo se služili da se oslobodimo težnji što nam štete. Čak su i blagotvorne težnje (šubhavasana) proizvod vezanosti i stvaraju daljnje vezanosti koje mogu trajati tijekom mnogih života. Oslobođeni za života (jlvanmukta) mora pokoriti i blagotvorne sklonosti (šubhavasana). Za njega bi one trebale biti poput izgorjela užeta koje više ne može vezati.
Zapravo, čitav niz osjetilnih žudnji, želja, pohlepe, izgara u trenu kad se zadobije vizija atmana. Takav čovjek nije vezan ni naklonjen nekomu ili nečemu. Gdje sunce zalazi, ondje će spustiti glavu na počinak. Kreće se medu ljudima, nepoznat i neprepoznat, ne tražeći priznanje, čak ga izbjegavajući.
Kada su vidjelac i viđeno jedno te isto, radost se opisuje kao četvrto stanje, rajsko (turlya), koje nadilazi spavanje, san i budno stanje. Nakon toga se stanja atman zasigurno dostiže. Zbog neprestanog promišljanja o atmanu i njegovoj istinskoj zbilji, vezanost za svijet će otpasti. Duhovna praksa (sadhana) mora biti neprekidna. Pravi duhovni tražitelj (sadhaka) mora svom snagom preusmjeriti um sa svjetovnih događanja i pojava koje zavode osjetila i strogo se usredotočiti na cilj spoznaje Apsoluta (brahman). Odluke donesene pod utjecajem tromosti (tamas) imaju za posljedicu tugu, odluke donesene pod utjecajem svetosti (sattva) promiču ispravno djelovanje (dharma) i pomažu održavanju društva i pojedinca: odluke donesene pod utjecajem aktivnosti (rajas) uranjaju vas u poplavu pojavnoga svijeta. Odrecite se svih triju svojstava i zaslužit ćete časno znanje o Apsolutu (brahmajhana). “Apsolut (brahman) je neizmjerno dubok – kako ga ograničeni um može izmjeriti i pojmiti? On je izvan svake mogućnosti mjerenja (aprameya), izvan svakog kategoriziranja, bezgraničan (aparicchinna), izvan mogućnosti objašnjenja, nemoguće ga je obuhvatiti osjetilima.
Apsolut (brahman), o kojem vedanta objavljuje da se može opisati samo riječima: “ne to, ne to” jest Ja – Sebstvo; moja istinska zbilja je Apsolut (brahman) u prostoru moga srca, ja sam Apsolut (brahman) kojega duhovni tražitelji (sadhaka) nastoje spoznati i uspijevaju dostići. Apsolut (brahman) je ono što ostaje nakon što se oduzme tijelo, um, vitalni omotači, mozak itd.” Ovo se znanje postiže vježbom negacije. Isto kao što se metodom eliminacije dolazi do zaključka:
“Dakle, to je sve Bogom dano (devadatta)”, načelom “probudi se, probudi se” (jagratajagrata) uspostavlja se istina “Ti to jesi” (tat tvam asi). Kad se ukloni veo koji skriva pojedinca (jlvin), pojedinac se otkriva kao vrhovno Sebstvo (paramatman) ili vrhovni Bog (parabrahman). Pojedinačno je sebstvo (jivatman) od iste biti kao vrhovno Sebstvo (paramatman). “Ja” se odnosi na istinsku zbilju što je bitak – svijest – blaženstvo; samo neznalica može tu riječ upotrijebiti misleći na tijelo! Neznanje i pogrešno poistovjećivanje s tijelom uzrokuju beskrajne izmjene tuge i radosti. Stoga, uporabi svoju moć razlučivanja kada izgovaraš riječ “Ja”, neka se ona odnosi isključivo na tvoju božansku zbilju. To će ti donijeti znanje o atmanu (atmajnana).
Da bi doživio atmana kao svoju istinsku zbilju, najhitnije je nadzirati osjetila, iskorijeniti fizičku vezanost i govoriti istinu. Apsolut (brahman) jest Brhaspati koji potiče intelekt (buddhi), razum u umu, sluh u uhu, vid u oku, on osvjetljava sve i svijetli sam od sebe. Njegov je sjaj svjetlost iz koje potječe sve ostalo. On je temeljni potporanj i održavatelj. U ljudskom umu on je mudrost. Um (manas) i intelekt (buddhi) prekrivaju osjetila. Bez njega ni um ni intelekt ne mogu funkcionirati i bespomoćni su; oni nastaju iz njega i stapaju se s njim poput trave koja se rada iz tla i postaje dio njega. Stavljeno u vatru, željezo zažari, ali ponovno pocrni kada se ohladi. Isto tako intelekt (buddhi) počinje blistati mudrošću (jnana) dok je usredotočen na vrhovnog Boga (parabrahman) koji je utjelovljenje mudrosti . Bog je svugdje skriven kao dijete u majčinoj utrobi. Neki tvrde da će vjerovati samo u Boga kojeg mogu vidjeti ili koji će im se pokazati. To je uobičajena tvrdnja onih koji su okrenuti prema svijetu. Međutim, nije lako grubim fizičkim očima vidjeti vrhovno Sebstvo (paramatman) koje je suptilnije od najsuptilnijega. Najprije morate znati rukovati moćnim mikroskopom koji je namijenjen za tu svrhu. Potrebno je željeti oko mudrosti ili oko ljubavi . Boga se može vidjeti samo pomoću njih. Možeš li drugima pokazati što je to što se zove “patnja” ili “slatkoća”? Oko ne može vidjeti apstraktne stvari kao što su ljubav, samilost, milosrđe, vrlina, vjera; one su izvan njegova dosega- Ali prema riječima, djelima i ponašanju možemo zaključiti da netko njeguje ljubav u srcu. Isto je tako moguće vidjeti je li netko spoznao brahmana (brahmavid), već prema tome koliko je čvrsto utvrđen u vlastitoj istinskoj zbilji, je li to povremeno ili ustrajno i sigurno. Božja mudrost, Božje blago, sklad s prirodom – samo se u njima Boga može otkriti i prepoznati. Stoga, uloži sve napore da zadobiješ oko mudrosti ili oko ljubavi.
Poput šećera u soku šećerne trske ili slatkoće u šećeru, vrhovno je Sebstvo sveprisutno u Kreaciji; ono je unutrašrnja srž svih bića. Ono je svugdje, uvijek u svemu. Atman je bez tijela (atanu) i nema oblika. To je unutrašnji stanovnik (puruša). Samo ako odbaciš vezanost za tijelo i pročistiš um i intelekt , moći ćeš zaroniti u vlastitu istinu i zadobiti vječno blaženstvo, najviši mir i najčišću mudrost. Samo tako čovjek može izboriti oslobođenje od okova rađanja i smrti.
Deha, riječ koja znači tijelo, izvodi se od korijena dah što znači gorjeti. Upućuje na ono što mora sagorjeti. Međutim, mudrac (jnanin) ima tri tijela: grubo, suptilno i kauzalno. Koje od njih sagorijeva? Goriva kao što su fizička bol, mentalna bol i duševna bol (adhyđtmika), znani još i kao trostruka bol (trayatapa) ili bolest srca , mogu gorjeti i sagorjeti sva tri tijela brže i potpunije od vatre. Koliko god čovjek bio dobro obaviješten, poistovjećuje li se s tijelom, mora ga se proglasiti budalastim. S druge strane, osoba koja je učvršćena u vjeri da Je ona bitak – svijest – blaženstvo, preobrazit će se u čislu božanskost. Ne poistovjećujte pojedinca (jlvin) s grubim lijelom od mesa i kostiju, niti sa suptilnim, čak niti s kauzalnim tijelom. Atman se mora poistovjetiti jedino s vrhovnim atmanom . Samo se tada može pojaviti vječno blaženstvo. Radost i tuga, dobro i loše pripadaju carstvu uma, a ne tebi. Ti nisi činitelj ni uživatelj plodova svojih djela.
Ti si zauvijek slobodan. Vrlina je ispravno djelovanje (dharma), poroci su neispravno djelovanje (adharma). Oni su proizvodi uma, lanci koji vežu srce. Kad čovjek iskusi tu višu istinu, oslobađa se od obojega i doseže viziju Zbilje. Kao što je svilac zapleten i zatočen u čahuri koju je ispleo sam oko sebe, čovjek oko sebe plete čahuru želja i pati.
Atman je zauvijek nevezan. Njega ne veže tijek promjena . Njegova je priroda čistoća, cjelovitost, radost, mudrost. Gdje je ego, vezanost traje, gdje nema osjećaja “ja”, vlada sloboda; “ja” je istinski okov.
Tri su vrste zapreke na tražiteljevom putu prema spoznaji atmana (atmajhana): zapreke iz prošlosti, iz sadašnjosti i iz budućnosti. Mora ih se prevladati. One ne zabrinjavaju oslobođenoga za života (jlvanmukta). On je nadišao trostruku razliku između vidioca, viđenoga i viđenja; spoznao je da je ta razlika umjetna te da je proizvod uma. Kad jednom prevladaš ovaj trostruki pričin (triputi), doživjet ćeš brahmana, uvijek, u svemu.
