Budha je takođe rekao da je za postizanje nirvane neophodno postojanje živih bića. Svjesnosti je neophodan život da bi rasla (napredovala), sebe iskusila. U budističkoj tradiciji smatra se da je onaj zvani Nirvani, jedan posvećeni Budha, koji je ostvario oslobođenje od Maye, Univerzuma, sve što um modificira. Nirvani može znati i doživjeti, iskusiti, sve što postoji. On može intervenirati, upravljanja prirodom, sa nizom uzroka, mijenja sekvence, nizove, događaja, čak i ukidati, odvezivati, prošlost. Svijet je i dalje sa njim, ali je On slobodan od njega, u njemu. Želja (žudnja) uzrok vezanosti i patnje nemaju utjecaja na njega.
Što je ta želja? Rekao je Buda, to je poriv, impuls za uživanjem, želja za bivanjem i želja za ne-bivanjem. Kada se toga oslobodi, biće se oslobađa vezanosti i ulazi u Nirvanu. Uobičajeni je um neprestano promjenljiv i bespomoćna žrtva vanjskih utjecaja, naviknut sklonostima i uvjetovanostima. Učitelji uspoređuju to plamenom svijeće na otvorenom ulazu u kuću, povredivim od svih vjetrova i okolnosti.
Budha je rekao da je život patnja. On je imao na umu da je sva svjesnost mentalna bolna, što je očevidno. Ne-razmišljanje je obaveza, ako želite biti potpuno oslobođeni maye, (iluzije), oslobođeni negativnosti, oslobođeni od svega što se zbiva oko vas – djelujte kao svjedok čiste svijesti, to je značenje pojma Budha. Budha je osoba koja živi bez uma; zato na Istoku kažu da takvi ne mogu nakupiti karmu. Budha nikad ne nakuplja nikakve vezanosti za budućnost. On živi, hoda, kreće se, jede, priča, radi puno toga, stoga se pretpostavlja da mora nakupiti karmu, jer karma znači aktivnost. Ali na Istoku se kaže da što god učini Budha, neće nakupiti karmu. Zašto? To je jednostavno zato: što god Budha čini, čini to svjesno bez uma koji se poistovjećuje. Mudrac i Nirvani je spontan, on nije aktivan. On ne razmišlja o tome, što se događa. On nije činilac. On se kreče poput praznine. On nema uma, nije ni pomislio da će to činiti.
Transcendirati dualnost je kraljevsko gledište. Pokoriti smetnje je kraljevsko ponašanje. Put ne-vježbanja je put svih Budha. Onaj koji korača tim putem dostiže stanje Budhe. Prosvijetljeno biće i duhovno ostvareni potpuno posjeduje činjenicu, oni jesu ono zvano Duh/Krist/Budha/Vječno Sebstvo/Bog itd. Bog u procesu ostvarenja Boga. Stoga život postaje razgovor Boga s Bogom kako bi potpuno i cijelovito bivao. To život čini mnogo lakšim! Nema zla za onoga tko ga ne čini… Tko živi ispravno, živi sretno.
Patnja vas ograničava, ona vam daje ego, vlastiti ograničeni identitet. Patnja vam daje nešto čega se možete prihvatiti, nešto čega se možete držati. Patnja je proizvod želje. Ako nemate želja nećete patiti. Zato, osoba koja postavlja pitanje o želji i patnji?, treba znati da čovjek može imati želja; ali isto tako može učiniti još jednu stvar, a to je posvetiti svoju želju višoj stvarnosti
Posvetite svoju želju guruu, nirvani, praznini.
Ako ste spremni umrijeti, ako ste spremni nestati, ako ste spremni izgubiti sebe, samo ćete tada prekinuti s patnjom. Inače patnja djeluje. Svi su iskusili da nakon svake sreće dolazi patnja; one mogu biti daleko jedna od druge ili blizu jedna drugoj. Što je duša naprednija, to se brže izmjenjuju sreća i patnja. Ono za čim žudimo nije ni sreća ni patnja. Obje nas navode na zaborav naše istinske prirode. Obje su lanci – jedna željezni, druga pak zlatni.
S onu stranu obje nalazi se praznina, koja ne poznaje ni sreću ni patnju.
Na kraju puta bez puta
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
