Prvo, treba raspoznati budnost, odnosno svjesnost.
Na početku duhovnog rada to se postiže vježbama svjesnosti. Vježbe svjesnosti poučava da treba razviti prisutnost u sadašnjosti svega onoga sto se s nama zbiva. Na taj se način smanji lutanje duha, prvotne pažnje. Kada se zaustavi lutanje naše pažnje (duha), mi doživljavamo prazninu naše svijesti.
Postoje dosta tehnika i uputa o ovoj vježbi, jer možemo postići da po želji postojimo u prirodnom stanju svijesti.
Vježbe se odvijaju u vašoj svijesti, a ne u fizičkom tijelu.
1.ući u prirodno stanje svijesti
2. što češće biti u njemu, i zadržati ga
3. doživjeti da stalno postojimo u prirodnom stanju svijesti.
Kada doživimo prazninu naše svijesti, otkrit ćemo još dvije karakteristike svijesti.
Ta svijest posjeduje budnost i svjesnost.
Svi ljudi tijekom dana, od trenutka kada se probude su budni, međutim, nikada ne obraćaju pažnju na tu budnost, niti je mogu naći. Svjesnost bi bila/fenomen svijesti preko koga jasnije opažamo svijet.
Često kažemo svjestan sam ovog, svjestan sam onog. Čovjek nikada tijekom života ne dođe u situaciju da kaže: “Svjestan sam svoje svjesnosti, ili budno pratim svoju budnost, ili budno sam prisutan u svojoj budnosti.” Razlike između svjesnosti i budnosti su minimalne.
Svi znamo da čovjek oduvijek teži biti sretniji, zadovoljniji, radosniji, a to je naročito izraženo kod današnjeg čovjeka. Iako je kao biće napredovao u mnogim granama svog djelovanja, međutim, njegovo nezadovoljstvo i nemir ne mijenjaju se iz stoljeća u stoljeće. Sav napredak u tehnici ga nije učinio ni sretnijim ni zadovoljnijim. Postavlja se pitanje zašto, zbog čega se to događa i u čemu j e problem, kada su znanost i tehnika toliko napredovali. Problem je u tome sto je čovjek kroz svoju evoluciju najviše pažnje poklanjao razvoju tehnike, medicine, znanosti, a malo na svoj duhovni razvoj.
Inteligencija je proizvod uma. Um stalno računa, preračunava, razmišlja, uspoređuje, kalkulira i sudi. Sve ono što nije njemu slično, on odbacuje. Mislima i emocijama um može utjecati na ljude i događaje. Mašta je nesvjesno kretanje misli i emocija kroz nasu svijest.
Mašta je potpuno rasipanje energije, ona ima korisnog efekta u duhovnom i intelektualnom razvoju djece. Mašta je uvijek proizvod uma. Svijest sama po sebi predstavlja život i kada postojimo stopljeni sa sviješću, onda je to kao potpuno mirno more. Nema kretanja, nema misli i emocija, nema vrtloga i svega onoga sto um stvara.
Obično ljudi nikada ne doživljavaju svoju svijest, ne osjećaju je, niti joj pridaju važnost. To i nije moguće nemirnim i prevrtljivim umovima. Kada nema kretanja u našoj svijesti, tj. misli i emocija, nas duhovni ekran je prazan. Tada mi postojimo potpuno u praznini svoje svijesti. Svi sveti spisi ponavljaju to vrhunsko znanje da duh treba biti zaustavljena unutar nas, ne lutati, tada dolazi do novih spoznaja i novih mogućnosti čovjeka kao svijesnog bića.
Postoje mnogo različitih duhovnih pravaca, većina praktičara u početku duhovnog rada podjednako napreduju. Međutim, vrlo brzo može doći/do zastoja iz više razloga, jer se:
a) količina energije se ne poveća u svijesti tijekom dana
b) ne povećava se koncentracija
c) svojom tehnikom koju sadake koriste u životu ne uspiju postići trenutak sadašnjosti, a jedino kroz trenutak sadašnjosti mogu ući u dublje razine svoje svijesti.
Doživljaj svjesnosti budnosti je jako teško opisati, jer nema određenog mjesta gdje se to nalazi. Može se reći da u sadašnjosti vaše biće je svjesno i budno gleda a vi ste koncentrirani na tu svjesnost koja gleda. Nema nečeg konkretnog na što se koncentrirate. To je jedan doživljaj. Doživljaj sadašnjosti, vas koji gledate.
Budite svijesni svoje svijesti tada se duh povlači, ostajete koncentrirani, svjesni sebe. Da biste normalno pratili budnost, najprije ju trebate doživjeti i naći. Budnost je stanje bez kretanja.
