Rijetki pojedinci koji su odlučili ostvariti spoznaju o svojoj suštini, znaju da put ka oslobođenju (u ovom kontekstu), kroz svoj život, je uvid da je istinska bit ljudskog bića postojanje u prirodnom stanju svijesti, koje znaci budnost ili bivanje u sebstvu.
Važno je zbog raznih formulacija razumjeti da stanje budnosti se još naziva, naša prava priroda ili prisustvo, ili «Ja Jesam»; ili svijest u svom čistom stanju koje je prethodilo poistovjećivanju s oblikom.
Gubljenje svjesnosti ne znači ništa drugo do gubljenje veze sa samim izvorom, odnosno gubljenje kontakta s onim što mi zapravo jesmo. Kad se taj fenomen zaboravljanja produži, kada se svjesnost jako smanji, tada se identificiramo s objektima svijeta. Budnost je duboki vid pažnje
Svi mi se svakog jutra budimo se iz sna i iz naših snova ulazimo u stanje kojeg nazivamo budnim stanjem. Imamo stalni tok misli, od kojih se većina ponavlja, karakteriziraju uobičajeno stanje budnosti. Jesmo se li zapitali iz čega se to budimo kada dosegnemo duhovno buđenje? Budimo se iz identifikacije s našim mislima.
Svaki pojedinac koji nije duhovno budan u potpunosti se identificira sa svojim mislima i pod njihovom je kontrolom, kontrolom neprekidnog glasa u glavi, (vrtlozi svijesti). Razmišljanje je prisilno; ne možete prestati, ili vam se barem tako čini. Ono također izaziva ovisnost: vi niti ne želite prestati, barem ne do trenutka kada patnje koje nastaju iz neprekidne mentalne buke ne postanu neizdržive.
Sva učenja, autoriteti prakse služe umirenju uma, ili poticajni alati kako da se okrenete sebi, da bi shvatili da ništa nema osim onog Sebe koje je sve ili Ja jesam (bez ikakvog vrtloga). Većina ne zna kako da budu sebe, da budu prisutni, da budu ja, ili sve u svemu. Sve od tehnika, do gurua pa do ništa može poslužiti da bi bili ovdje gdje jeste, na razini bivanja bez zamisli o sebi. Mogući su trenutni uvidi, bljeska sebe, to je ta pažnja svjesnosti koja Jeste, na toj razini ispunjenja da Jeste. Budnost je to stanje Sebe (Ja).
Naravno, ta budna svjesnost ne može biti stalna. No, biti svjestan da ona nije stalna znači biti svjestan nepažljivosti, a biti svjestan nepažljivosti jest pažnja. Ne radi se o tome da kažete intelektom, : »Bit ću budan od trenutka kada ustanem ujutro pa do časa kada idem na spavanje.« To nije to, niti je to kadi po cijeli dan govorimo: »Bit ću svjestan, bit ću svjestan« – a tada se to pretvara u riječi i više nema smisla. No, ako vidimo da ne možemo cijelo vrijeme zadržati pažnja ili svjesnost – a to je činjenica – tada nepažnja, upravo zato što nije pozorna, ima svoju vrijednost, svoje značenje, i to baš zbog toga što u nepažljivosti otkrivate da niste pažljivi.
Ta unutarnja stvarnost, sebe stvarnost u tom trenu je budnost, nema osjećaja da nešto jesi..Ispunjeni ste Sobom, poput toka same svijesti.
U neprosvijetljenom stanju vi se ne služite mišlju, ona se služi vama. Kad ste postigli donekle stanje budnosti mjerilo vam je da više ne promatrate i funkcionirate u svijetu na stari način preko mentalne buke, već preko mira, ne naporno niti nekog uvjetovanja. Tada vam je Svjesnost sjajna, bistra budnost.
Za kolektivna uvjetovanost ljudskog uma gotovo se može reći da ste opsjednuti mišlju; to znaći vi ništa ne vidite onakvim kakvo to doista jest, već sve postaje iskrivljeno i umanjeno mentalnim oznakama, zamislima, koncepcijama, prosudbama, mišljenjem i reaktivnim shemama, asocijacijama . To su debele naslage prašine na čistom ogledalu –svijesti. Vaš osjećaj za identitet, za sebstvo smanjuje se na razinu priče koju neprestano ponavljate sami sebi u svojoj glavi. «Ja i moja priča,»: vaš život u neprosvijetljenom stanju reduciran je upravo na to. A kada vaš život postane toliko reduciran, vi više nikada ne možete biti dugoročno sretni, jer vi više niste vi. To je onaj smisao kad mudri kažu “nema ljudskih bića, svi su kao hodajući programi.
Isto tako emocionalni sadržaj misaonog kompleksa često prodire kroz (nesvjesno) u tvoju svjesnu budnost mnogo prije nego sama misao ispliva na površinu.
Netko će pitati; Znači li to da više ne razmišljate nakon što se duhovno probudite? Naravno da ne znači.
U stvari, možete se mislima koristiti mnogo učinkovitije nego prije, ali vi shvaćate da u vašem Biću postoji dubina, vibrirajući živi mir koji je mnogo prostraniji nego li je to misao. To je svijest sama, a um koji razmišlja predstavlja samo jedan njen sićušan aspekt. Kod mnogih ljudi je prvi znak duhovne budnosti stanje kada odjednom postaju svjesni svojih misli. Oni postaju svjedocima svojih misli, recimo to tako. Oni se više ne poistovjećuju u potpunosti sa svojim umom i na taj način počinju osjećati da u njima postoji dubina za koju prije nisu niti znali. Kod većine ljudi duhovno buđenje predstavlja postepeni proces. Rijetko se to dogodi odjednom. A kada se to ipak dogodi, obično je potaknuto silnom patnjom.
Ljudska svijest kroz evoluciju svijesti prolazi više razina. Za većinu duhovnih aspiranata prvi stupanj je razumijevanje i usvajanje ljudskih vrijednosti kako bi pročišćenim umom (metodama, alatima) putem duhovne discipline, satsang, badajan i druženjem s dobrim društvom (onim koji su usmjereni na najviše aspekte božanskih vrijednosti) usvojili, razumjeli i življenjem mogli stupiti ka višoj razini (nakon pročišćenja uma) a to je božanska svijest. Na ovom stupnju aspiranti i pojedinci koji su već postigli stanje yoge (miran um) žive nevezanost, neuvjetovanost i neovisnost o vanjskom i svijetu. Tada dolazi put rada na sebi, okretanjem ka sebi, otpuštanjem svega što vas je do tada određivalo.
Taj stav pažljivog istraživanja je jedan dublji unutrašnji osjećaj u u kojem ste na neki način goli od poznatog sebe, od sveg sadržaja uma, samo ste svjedok sebe, to je stanje prvotnog buđenja bivate u sad što Jesi. Bivate bez ikakvog usmjerenja, misli, zamisli.
Kad spavamo um i osjetila su uspavani. Tijelo se osvježava kad se oslobađa od rastućih želja uma. Danju nas naše vezanosti uznemiravaju, tražeći pažnju za sebe. Podjednako i naše averzije uzrokuju da se pred vanjskim prijetnjama skrivamo i uzmičemo. Emocionalne vezanosti i nesklonosti iscrpljuju tijelo. Cilj duhovnih vježbi je iskustvo neuznemirenog blaženstva normalnog sna, dok smo još u budnom stanju. To stanje omogućuje da izvanjska svijest koegzistira s lakoćom nevezanosti.
Na našem nivou stvrnosti imamo podjelu na nivoe svesti.
budnost = svesno = grublji nivo = Vaišvanara (A u AUM),
snovi = nesvesno = suptilni nivo = Taiđasa (U u AUM),
dubok san = podsvesno = kauzalni nivo = Pradžnja (M u AUM)
i sama svest koja prožima sve ostalo = Turija
Možete mi primjerom reći kako budna osoba gleda na život, identifikaciju, kako razumije i kako doživljava svijet.
Evo nekih primjera, način kako netko budan ili svjestan doživljava svijet i sebe. Kod takvih pojedinaca njihov vanjski svijet je odraz, odjek i reakcija njihovih unutrašnjih osjećaja. Oni posjeduju unutarnji mir koji je posljedica pročišćene svijesti i znanja koje zna zašto je nešto takvo ili onakvo. Kod njih gledanje na bilo što iz svijeta nije poistovječeno (identifikacija) sa viđenim, niti sa mislima. Nesvijesne osobe sve što vide umom odmah sude,kategoriziraju, poistovječeni su sa tim sadržajem u kojem sve vide u parovima suprotnosti, ono loše-dobro, a to je nemir ili vrtlog uma. Ustvari vide ono sa čim su poistovječeni (uvjetovan umom). Svijesna osoba zna da je sve s razlog kako je, i zato on gleda i vidi bez suda, bez procjene, bez poistovjećivanja jer on živi znanje.
Neznalice odmah na ovakav stav protivureče da su takve osobe bez osječaja, što je pogrešno jer osjećati nečiju bol patnju ne znaći da se treba poistovjetiti. Budan ne doživljava te sadržaje tako bukvalno kao većina u realacijma dobro-loše, jer zna da je sve to prolazno, on zna da to nije stvarnost već privid. Zna da je jedna Istina ono što je sve prisutno, jedna svijest u kojoj se sve događa s razlogom