Skip to main content

Ova je upanišada dio Samavede. Sastoji se od osam dijelova. Prvih pet govori o različitim načinima bogoštovlja (upasana), tj. približavanju idealu, dok preostala tri objašnjavaju način na koji se stječe istinsko znanje. Nužni preduvjet za bogoštovlje (upasana) jest čista svjesnost. Jednousmjerena je pozornost nužna za znanje o Apsolutu (brahman). Oboje se može postići izvođenjem obreda (karma) i bogoštovljem (upasana), a to je put do spoznaje Apsoluta (brahmajnana). Iz ovih razloga šastre najprije opisuju izvođenje obreda (karma), zatim bogoštovlje (upasana) i tek na kraju mudrost (jnana).

U prvom se poglavlju Chandogya upanišade razlažu pojedinosti o bogoštovlju od kojih se sastoji Samaveda.
Drugo se poglavlje bavi cijelim obredom nadzora nad osjetilima (sama).
Treće poglavlje govorio o štovanju boga Sunca (Surya)
poznatog pod nazivom Madhuvidya, božice Gayatri te o učenju Šandilye (šandilyavidya).
Četvrto poglavlje poučava nauk o stapanju (samvargavidya) i šesnaesterostruki put do znanja o Apsolutu (brahmavidya),
dok se u petom poglavlju objašnjavaju tri vrste znanja (vidya), znanje o životnoj energiji (prana), o petorostrukoj žrtvenoj vatri (pancagni) i o Agniju kao sveprožimajućoj vatri (vaišvanara).

Uddalaka je poučio svoga sina Švetaketua onome znanju po kojemu se sve drugo zna. Znanje o glini i zlatu podaruje znanje o loncima, posudama, narukvicama i ogrlicama. Glina i zlato označavaju istinu, njihove su preobrazbe privremene, tek ime i oblik. Isto tako, svijet je, poput zdjele i narukvice, samo posljedica uzroka koji je bitak (sat). Sat znači bitak i zajednički je svim predmetima: zdjela jest, narukvica jest. Bitak se očituje u priči o zdjeli i narukvici, ali taj isti bitak ne mora biti očit gruboj inteligenciji, za njegovu je spoznaju potrebna profinjena inteligencija. Ružičasta boja što se očituje na ruži JEST čak i kad cvijeta nema. Slično tome, bitak kao zajednička odlika svih bića i predmeta ne prestaje postojati nakon što bića i predmeti nestanu. Prije Kreacije postojao je samo bitak. Nije bilo praznine, bitak je ispunjavao sve. Kad je došlo do prvobitnog djelovanja, to jest kad je bitak dobio svoj odraz u pričinu (maya), rezultat je bio Išvara koji je sudjelovao u tome djelovanju i očitovao se kao univerzum s tri elementa: vatra, zemlja i zrak. Sve stvoreno samo je preplitanje tih triju elemenata.

Uddalakina je loza bila zadubljena u proučavanje Veda i zbog toga je bila poznata kao plemenita obitelj visoka roda. Ali Švetaketu, njegov sin, potratio je mnoge godine nakon upanayane”‘ u besposlici, ne služeći se stečenim znanjem da proučava Vede. Zbog toga se Uddalaka zabrinuo jer onaj koji zanemaruje proučavanje Veda, a rođen je kao brahman, ne zaslužuje se zvati brahmanom. Može ga se jedino nazvati brahmanabandhušto znači onaj komu su rođaci brahmani.  Stoga je Uddalaka natjerao sina da ide učitelju. Tamo je zbog svoje natprosječne inteligencije Švetaketu svladao sve četiri Vede i njihova značenja prije dvadeset četvrte godine života. Vratio se ohol i drzak te napuhano objavio da se nitko ne može mjeriti s njim po učenosti i ispravnosti. Da mu dirne ponos, Uddalaka ga upita jednoga dana: “Oholo tvrdiš da ti nitko nije ravan po učenosti i vrlini, a jesi li tražio od svoga učitelja da te nauči formulu koja otkriva Apsolut, jesi li naučio lekciju koju te samo šastre mogu poučiti, formulu koja ti, kad je zamisliš, omogućuje zamisliti sve što postoji? Ta bi ti formula pokazala atmana koji je svrha sveg proučavanja i učenosti.”
Atman je osnova osobe poput Švetaketua. Čista se svjesnost doima ograničenom na različite pojedince. U stanju dubokog spavanja bez sna razlike nestaju i svaka se vraća u stanje bitka. Tada nestaju sve razlike u aktivnosti i iskustvu poput “Ja sam Ranga”, “Ja sam Ganga”, “Ja sam otac”, “Ja sam sin”. Slatkoća i mirisi različitih cvjetova skupljaju se i postaju jedan slatki med u kojemu nestaju razlike medu cvjetovima. Imena Ganga, Krishna, Ind gube se ondje gdje te rijeke utječu u more. Nakon toga ih nazivamo morem.
Pojedinačna je duša (jlvin) vječna i besmrtna. Rada se uvijek iznovice kao prolazni smrtnik koji nastavlja gomilati akcije jer ga na to potiču naslijeđeni poticaji, a sve akcije proizvode posljedice što ih mora snositi. Tijelo stari i umire, ali ne i pojedinačna duša (jlvin). Sjeme banyan drveta proklijat će čak i ako ga se zgazi nogama. Kad je sol u vodi, ne možemo je otkriti dodirom, ali prepoznat ćemo je po okusu.
Razlučivanje će otkriti istinu. Milijunaša otmu i ostave samoga u šumi, ali on će pronaći put i vratiti se kući. Isto se tako pojedinačna duša (jivin) vraća svojim milijunima. Jednom kad pojedinačna duša (jivin) ostvari svoj istinski status, ona je slobodna od svih promjena i prilika koje postoje u promjenjivom svijetu ograničenom vremenom i prostorom, imenom i oblikom (samsara). Ako pak ne ostvari taj status, poput sretnog sanjača koji se ujutro budi zbunjen, ponovno će se roditi u svijetu starenja i umiranja.

Brahman se opisuje kao Jedan bez drugoga (ekamevadvitlyam). Sav vidljivi se svijet naziva oblikom Apsoluta (tatsvarupa), a može se spoznati štovanjem božanstva ograničenog imenom, oblikom i svojstvima (sagunopasana), kako su učinili Satyakama i drugi. Put neprestanog premišljanja o Apsolutu (brahmopasana) također se naziva sušumnamarga.

Sveprisutni se Apsolut (brahman) može čuvati i otkriti u svodu srca. Srce je Njegova kraljevska prijestolnica. Budući da Bog u njemu prebiva, srce se još naziva i kućom Apsoluta (brahmavešman). Iako srce ima svoj svod, ono ne može ograničiti bezgranični Apsolut (brahman). Jogini koji su odbacili pojavni svijet mogu na čistome prozirnom svodu svoga srca dosegnuti Najviši Apsolut (parabrahman) s Njegovim veličanstvenim sjajem ostvarenog znanja. Svi su svjetovi pričvršćeni poput žbica na osovinu Apsoluta (brahman), koji nije podložan propadanju i smrti. Kako taj najuzvišeniji entitet može postići sve što zaželi, On se naziva Onim čije se želje (satyakama) i volja (satyasankalpa) obistinjuju. Što je zapravo najviši Apsolut (parabrahmanfi

Postoji jedan jedini test. Ono što ostaje nakon što se sve zaniječe ponavljanjem: “Ne ovo, ne to” – jest brahman. To je istina kojoj svi tražitelji teže. Postignu li je, steći će kraljevski položaj i moći će putovati kamo god žele. Mudrac (jnanin), učvršćen u čistoj Zbilji, vidi sve želje koje mu niknu u srcu samo kao izražavanje te Istine.
Atman nadilazi sve svjetove. On je čist, nezagađen. Onaj koji je svjestan samo atmana, uvijek je u blaženstvu. Stadij brahmacaijevrio je važan korak na putu do stjecanja spoznaje atmana. Žrtveni su obredi (yajna), post i ostali zavjeti također od velike pomoći. U trenutku smrti sunčeva energija navire kroz bezbrojne živce u tijelu, a osjetila se spajaju s umom. Pojedinačna duša koja to spozna još dok je ograničena umom, u tom će trenu “pobjeći” kroz živce u područje svoda srca (hrdayakaša). Konačno, u trenu smrti pojedinačna duša napušta tijelo kroz sušumnu u obliku sunčevih zraka i odatle ide u svijet Sunca (suryaloka). Tu put nije završen, već se nastavlja sve do područja Apsoluta (brahmaloka).

Međutim, pojedinačna duša (jlvin) utonula u blato neznanja (ajnana) poistovjećuje se s umom i njegovim prohtjevima pa odlazi kroz uho ili oko ili druga osjetila te se vraća u neko od područja kojima vlada zakon uzroka i posljedice (karma). Osjećaj zadovoljstva i radosti koji čovjek doživlja u stanju dubokog sna, znak je da njime još vlada neznanje (ajnana).

Svijest (citta) je izvor i potpora odluke. Sve odluke i nakane proizvodi su svijesti, imaju njezin oblik, potječu od nje i zapisani su u njoj. Kad onaj koji je proučavao sve svete tekstove (šastra) umre, on postaje isti kao obični ljudi i njegova je sudbina ista kao i ona neukoga čovjeka (ajnanin). Svijest (citta) mora biti uronjena u proučavanje Apsoluta (brahman) i tek će tada postati instrumentom oslobođenja od okova želja, htijenja i namjera (sahkalpa). Um i osjetila ne mogu sami sebe osloboditi, ali svijest (citta) može. Svijest (citta) raspoznaje odluke, ispituje jesu li to dužnosti ili ne te ispravnim razlozima opravdava takvu podjelu. Kad je izvršen odabir, on se izražava riječima i dobija ime. Posebni zvučni oblici, to jest mantre, sadržavaju u sebi čvrste odluke koje je pročišćena svijest (citta) prihvatila kao dužnosti. Tada se obredi i mantre stapaju u jedno. Ne može biti ispravnoga izvođenja obreda (karma) bez čiste svijesti (citta).
Nadalje ćemo govoriti o meditaciji (dhyana) koja je viša i od svijesti (citta). Meditacija (dhyana) upućuje i veže intelekt (buddhi) za božansko nakon što se intelekt izdigne iznad pomagala kao što su slike, kipovi i si. U meditaciji (dhyana) nestaje svake uznemirenosti, a sve su preobrazbe neprimjetne. Zbog utjecaja tuposti neznanja i sveg zla koje iz njega proizlazi (tamoguna), te strasti, jakih emocija i njihovih posljedica (rajoguna), sve stvoreno poput voda, brda, planina, zvijezda, planeta i ljudi u kojima je Božja iskra, podložno je nemiru i promjeni.

Najviša je mudrost (vijnana) bolja od meditacije (dhyana).
Vijnana je najviša mudrost zadobivena proučavanjem svetih tekstova (šastra). Postiže se meditacijom (dhyana) i stoga je vrednija od samoga procesa meditiranja. Iznad vijnane je snaga, to jest izdržljivost, čvrstoća, hrabrost (bala). Ona osvjetljava pojavni svijet i izoštrava intuiciju (pratibha).

Pratibha je sposobnost kojom se može osjetiti da je svijest prisutna u svim bićima i predmetima. A iznad pratibhe nalazi se hrana ili ono što održava život (anna). Ona je potpora života: ako se čovjek ne hrani deset dana, bit će tako slab i nemoćan da ništa neće moći držati u ruci. Život je ono što nam omogućava proučavanje, služenj učitelju, slušanje njegovog poučavanja, prepoznavanje onoga čemu nas uči i zadobivanje prosvjetljenja (tejas).

Prosvjetljenje (tejas) više je od intuicije (pratibha) i hrane. Ono je vatra, toplina i svjetlost. Ono stvara vodu, a voda daje hranu. Može čak i vjetar učiniti lakšim. Ono svijetli poput munje i tutnji poput grmljavine. Eter (akaša) je viši od prosvjetljenja (tejas), zapamti. Samo se kroz eter (akaša) prenose i mogu čuti zvukovi. Ljubav i igra su proizvodi etera (akaša). Sjeme klija zahvaljujući eteru (akaša).

Sad promisli o ovome: pamćenje (smarana) je iznad etera (akaša). Bez njega su sva iskustva besmislena, sve znanje uzaludno, svi napori besciljni. Ništa se ne može iskusiti bez pomoći pamćenja. Pojave poput etera (akaša) bez pamćenja se ne mogu prepoznati. Možemo reći da pamćenje stvara eter (akaša) i druge pojave. Dakle, analizirajući vrijednost i relativnu važnost pojava i sposobnosti, čovjek se mora prestati poistovjećivati s tijelom i mora spoznati svoju istinsku zbilju. Takav se čovjek uzdiže do visina najplemenitijeg čovjeka (uttamapuruša), on se smije, igra i kreće bez obzira na potrebe i tjelesne ugode i neugode. Čovjek vezan za tijelo uhvaćen je u krug rađanja i umiranja (samsara), dok je onomu koji je nevezan, vlastita božanska priroda (svasvarupa) polje djelovanja. Vjetar, munja i grom nisu trajni. Kad počne sezona kiša, vjetar, munje i gromovi pojave se na nebu i stope se s njim. Isto se tako pojedinačna duša (jlvin) doima odvojenom neko vrijeme od svoje pozadine koja je Apsolut (brahman) i s kojom će se stopiti na kraju.

Aštadhyayi upanišada poučava o povezanosti niza nastalih pojava od Hiranyagarbhepreko Kašyapaprajapatija do Manua i Manušye’7 To su rodoslovlje i lekcije o njegovom oplemenjivanju od vitalne važnosti za čovječanstvo. O tome moraju učiti sinovi i učenici od svojih očeva i učitelja.

Join the discussion 2 komentara

  • silvia delfar napisao:

    koliko znanja: kad bi barem to čitali oni kojima treba. Ali najvjerovatnije to će opet pročitati i razumijeti oni koji to već znaju , oni kojima to ne treba.
    Bež Božje milosti nema napredovanja.
    U svakom slučaju hvala na trudu.

  • girija napisao:

    Svakom ono što treba nađe, svojim izborom sebe u svemu pa i u odabiru što razumjeti. Razumijevanje je spoj više elemenata. Iako kada nešto Razumijemo ne primjećujemo te elemente koji su važni.. Razumijevanjem neki traže informaciju, neki Znanje, neki uvid u to što pokušava razumjeti. Iskustvo u svemu tome sve povezuje, osobu kao i biće.
    No, ljudski Um, u svojoj žudnji za znanjem, razumijevanjem i kontroliranjem, obićno brka svoja mišljenja i stanovišta sa Istinom.
    Jedno od dobrih pitanja je: Imate li znanje o sebi?

Komentiraj