Koji su vidovi i koja mjerila pomoću kojih bi mogli odrediti naše napredovanje na duhovnom putu? Na djelovanje se ne bi trebalo gledati kao na teret jer takav je osjećaj siguran znak koji govori da ste protiv svoje prave prirode. Niti jedno djelovanje koje vam pomaže u napredovanju neće vam biti teško. Teret ćete osjećati samo kada radite protiv svoje prave prirode. Uskoro dolazi vrijeme kada se osvrćete na postignuća i uzdišete kada vidite sve njihove bezvrijednosti.

Povjerite Bogu svoj um dok nije koji je izašao iz mode. Na isti način, dajte Bogu svoj um koji zasigurno treba popravak, ako ne i potpunu rekonstrukciju. Sve je Bog, svatko je Bog. On je poprimio sve te različite likove. Osoba koja nas ljudi igra svoju ulogu. Ta uloga ima svoju svrhu i potaknuta je od strane božanskosti. Ali mi se ne bi trebali toliko usredotočivati na ono što čine drugi, već na to na koji način mi odgovaramo. U tome je ključ. Naši gumbi se pritiskuju zbog nekog razloga, kako bi nas se potaknulo da promotrimo svoje vlastito ponašanje, svoje reakcije i osjećajne odgovore.

Usmjerite se prema unutra. Trebali bismo promatrati sebe, stalno se usmjerujući na unutrašnji uvid. Trebali bismo se upitati: ‘Zašto me to toliko ljuti? Zašto sam uzrujan?’ Ljudi na pogrešan način pristupaju načinu na koji procjenjuju napredovanje na duhovnom putu.

Da li ste se ikada zapitali; Mogu li ja biti svjetlost samome sebi – ne nečija tuđa svjetlost, Isusova ili Buddhina svjetlost?« Može li čovjek biti svjetlost samome sebi? A to znači bez imalo sjenke, jer biti svjetlost samome sebi znači da se ta svjetlost nikada ne gasi nekim umjetnim putem, zbog okolnosti, zbog tuge, slučajno. Može li čovjek to biti samome sebi? Može, ali samo onda kada za njegov um nema nikakva izazova zato što je potpuno budan.
Čovjek može samome sebi biti svjetlost onda kada njegovo vlastito ‘ja’ prestane postojati. Tada se ta svjetlost pretvara u onu vječnu, svevremenu, neizmjernu svjetlost.


Kada guru kaže da nešto zna, onda on to ne zna.
Da biste otkrili tko vam govori istinu, nemojte tražiti, nego ispitujte. Istina nije nešto do čega vi možete doći. Istina se pojavljuje samo onda kada vam je duh potpuno i posvema slobodan od svega ovoga. Tada osjećate samilost i ljubav, i to ne prema svome guruu, ne prema svojoj obitelji, ne prema svojim idealima ili svome spasitelju, već bezuvjetnu ljubav koja djeluje zahvaljujući moći razabiranja. A vi mislite da je Ijubav nešto što možete kupiti od drugoga! Svi istočnjački i zapadnjački gurui navode staru izreku: »Sami sebi morate biti svjetlost.«

Postoje četiri skale s mjerilom koje ja nazivam a, b, c i d. One se temelje na Sai učenjima i Bhagavād Gìtì.

(a) svjesnost o unutrašnjoj radosti i ljubavi,
(b) ravnoteža uma, staloženost,
(c) nadzor nad željama i osjetilima (do koje razine ste ovladali osjetilima?) i
(d) predanost nesebičnom služenju za dobrobit drugih. To sadrži cjelokupnu bit svetih rukopisa. Prisjetite se da mi možemo biti usredotočeni na sebe same čak i kada obavljamo božanski posao.

Kad je um prazan, kad nema što reći niti što vjerovati, kad nema nikakvih ideja ni o čemu, tada vam se iznenada otkrije stvarnost. U toj praznini vi postajete zrcalo. Biti prazan znači biti zrcalo. I tada, vrlo jednostavno, sve što postoji odražava se u vama.
Stvarnost je iznad natjecanja, a jedina istinska pobjeda je disciplinom nadvladati sebe.

 

Apsolutnu Stvarnost učvrstite u vašu unutarnju svijest. To je put oslobođenja na koji morate doći, a današnji je dan, baš kao i svaki drugi, jednako dobar da tako odlučite i učinite. Predugo ste meditirali na bogatstva, statuse, plaće, djecu, rođake, slavu i standard života. Sve je to beznačajno i ima trenutnu vrijednost i nepouzdan profit. Meditirajte, učvrstite svoje poticaje na Vječnost – nitya, Istinu – sathya, Čistoću – nirmala i Postojanost – nišcala  – Sai

Komentiraj