O prihvaćanju bilo kojeg čulnog izraza od emocija, straha i fizičkih osjeta itd svaka osoba na svoj način sebi to pretpostavlja tumači. Ono načelo, princip ili tehnika koja pomaže je dobar način osvijestiti tu neku svoju blokadu ka svjesnom postojanju. No, stvar je uvijek u tome da li ste svjesni kome se sve to događa tko ulazi u srž nečega, tko promatra , tko je prisutan?
Dobro ste rekli da je ključno ne poistovjećivati se sa čulnim manifestacijama i ne učestvovati u njima, pustivši ih da sami nestanu. To je stanje svjedočenja koje je vrlo bitno postići kod rada na sebi na putu samospoznaje. Osvijestiti svako svoje iskustvo je dobar način prevladavanja svih blokada koja nas ograničavaju. Važno je unutarnje prihvaćanje, ono što trebamo postići jedno unutarnje ne-definiranje, ne reagiranje i tada dopuštamo da bude ono što jeste. Kada budete opažali bez tumačenja, moći ćete osjetiti što je to što opažate.
Znaći možemo postojati i na razini gdje svaka impresija (utisak) je izbrisan, svako iskustvo, svaki koncept.Ne trebamo ništa, čak ni Samog sebe (materijalno, um). Ne ići kroz osjetila.
Riječi i njihovi sadržaji, i iskustvo, pa i um nema postojanje. Možemo biti samo ono što već jesmo, a kao ono što nismo može se samo pričinjavati. U biti nikad se nismo udaljili od svojeg savršenstva. Kada spoznamo sebe kao svijest, tada ćemo prepoznati sebe u svemu. To je stanje potpune jasnoće opažanja. Mi više nismo entitet čija uvjetovanost za svijet tvori filter pojmova kroz koji se tumači svako iskustvo
U zbilji samo se čini da osoba postoji, kao što se samo čini da prostor unutar neke posude ima njezin oblik, obujam i miris. Malo njih shvaća da nisu ono što vjeruju da jesu. Najbolje je ne razmišljati o sebi u pojmovima ovoga ili onoga.

Mislim da je prihvaćanje nužno kod emocija i tjelesnih osjeta. Ako imamo strah, ljubomoru, ljutnju, itd. potrebno ih je prihvatit, ući u samu srž, sam korjen te emocije i biti pasivan u njoj dok se ona ne iscrpi. To od nas ne zahtjeva nikakvu energiju, to je stanje pasivnosti s kojim crpimo energiju negativne emocije i time povećavamo svoju pozitivnu energiju. Po mom mišljenju promatrati treba one aspekte koji se prvi put javljaju, recimo osjetimo zavist prema nekome, tu zavist registriramo i pustimo da prođe. Da smo ju recimo potisnuli, ta zavist bi dobivala energiju i pretvorila se u snažnu emociju koju bi imali u sebi, a koju bi mogli otpustit prihvaćanjem. Kad se prvi put javi mi ju promatramo i time joj ne dopuštamo da ona pusti klicu i buja u monstruma. Mene su strahovi i razni drugi osjećaji skoro doveli do ludila, bio sam na rubu samoubojstva, danas sam čist od 90% tih negativnih naslaga iz prošlosti. Bitno je ne poistovjetit se sa našim negativnim sadržajima, ne gledat na njih kao na nešto šta smo mi u suštini. Koristio sam puno tehnika, sad kad mi se pojavi neki strah ili nešto slično samo kažem, to je samo emocija straha, to nisam ja i pustim ju da se izrazi. Pred 3,4 godine sam čak dospjeo u takvo stanje da sam se veselio strahovima, kompleksima, negativnim mislima itd, doslovno bi im se smijao kad bi se pojavili i tražio još i još. Bio sam u takvom stanju svijesti da sam priželjkivao negativno samo da bi ga se oslobodio, bio sam potpuno svijestan prolaznosti i bezopasnosti tih sadržaja. Osječao sam se kao najhrabriji čovjek na svijetu i mislio sam da me ništa nemože poljuljat, ali to je bila velika zabluda. Po načelima transurfinga stvorio sam snažan suvišan potencijal i desilo mi se par nepovoljnih situacija u životu u kratkom periodu, neke su bile zastrašujuće. Opet sam počeo potiskivat, izgubio sam sposobnost promatranja i prihvaćanja i trebalo mi je dugo vremena da se vratim na stazu. Moje mi iskustvo govori da je potrebno biti stalno snažno prisutan i osviješten, ali to nije nimalo lako.

Bili!
Da, zato se kaže, truditi se, naravno, mora učenik! Vanjski guru daje upute, unutarnji snagu, a marljiva praksa ili primjena ostaje na učeniku.