Skip to main content

Na putu za oslobođenje, treba se osloniti na Gurua. Kada tvoj um primi Guruov blagoslov,oslobođenje ti je u rukama. Kroz njega možeš gledati u svoju osobnu stvarnost. Kroz njega možeš otkriti svoje postojanje. Kroz njega i najudaljeniji vrh postaje bliži, pristupačniji. Kroz njega počinješ se penjati ka više, kao sjeme koje pokušava rasti ka nebu. Njegov blagoslov može zaliti tvoje sjeme. Tada ti može biti jasno da si prihvaćen. Kada osjetiš da se Guruov blagoslov spustio na tebe, da te obasipa blagoslovom kao cvijećem, možeš biti siguran da ti je oslobođenje u rukama.

Dogodilo se: Budin učenik, Sariputa, poklonio se jednog dana pred Budinim stopalima. Odjednom je osjetio kako energija pada po njemu. Osjetio je iznenadnu transformaciju, promjenu cjelokupnog uma, kao da je bio uništen, i zatim ponovo stvoren. Zaplakao je, ‘Ne, pričekaj malo.’ Cio skup Budinih učenika nije mogao razumjeti što se događa.

Rekao je, ‘Pričekaj malo, ne tako brzo.’Buda reče, ‘Ali, zašto?’
Odgovorio je, ‘Tada će ova stopala biti za mene zauvijek izgubljena. Pričekaj malo. Oslobođenje mi je u rukama, ali ja bih želio da još malo budem sa tobom. Ne guraj me od sebe tako brzo.’ –

Kada te jednom Guru blagoslovi, i kada ti je oslobođenje u rukama, to je posljednje. Učitelju još jedino možeš reći zbogom. Sariputa je rekao, ‘Pričekaj još malo’.Sariputa se kasnije prosvijetlio. Buda mu je rekao, ‘Sada idi. Čekao sam dovoljno. Sada idi i prenesi sve što sam ti dao, idi i podjeli to ostalima.’ Sariputa je otišao jadikujući i plačući. Neko ga je pitao, ‘Prosvijetlio si se, a jadikuješ i plačeš?’ Odgovorio je, ‘Da, prosvijetlio sam se – ali bih odbacio blaženstvo prosvjetljenja ako bi mi Buda dozvolio da živim pored njegovih stopala.’ Tako duboka zahvalnost – i Sariputa je nastavio: svakoga dana klanjao se u pravcu gdje je znao da se Buda nalazi. A ljudi su ga stalno pitali, ‘Zašto to činiš? Kome se klanjaš?’ Rekao bi, ‘Buda se kreće prema jugu.’
Kao što oblaci mogu biti pomaknuti žestokim udarcem vjetra i otkriti sjajno sunce i široko – otvoreno nebo, isto tako, pod izvjesnim posebnim okolnostima, izvjesno nadahnuće može nam razotkriti  pojavljivanje  priroda uma. Jer je priroda uma, sama, prava jezgra razumije vanja

Kada su mu došli posljednji dani, pitao je, ‘Gdje je sada Buda? Želio bih da umrem klanjajući se u tom pravcu.’ I umro je klanjajući se u pravcu gdje se Buda nalazio. Kada se energija primi, kada donese posljednji Učiteljev blagoslov, oslobođenje je u rukama, i treba reći zbogom.


Praiskonska, čista svjesnost, na tibetanskom se zove Rigpa, koja je istodobno inteligentna, spoznajna, svjetlo – zračeća i uvijek budna. Moglo bi se reći da je znanje o znanju od sebe.

Komentiraj