Treba znati da Indija iako je bila kolijevka najviših duhovnih dostignuća, duhovni tragaoci za istinom su uvijek bili, čak i sada, samo manjina. Njeni veliki sveci i mudraci su bili samo nekolicina. Većina ljudi je težila svijetu i svjetovnim stvarima, ali su u isto vrijeme, prihvatili autoritet učitelja i gurua.
Poznato je da su mudraci upozoravali protiv javnog čitanja mnogih svetih spisa i ograničili ih samo na učenike ili bliske srodnike. To je isto tako jedno od obilježja koje je učinilo da je Sadguru (Istinski učitelj) prijeko potreban iskrenom učeniku. Postoji razlika kod razumijevanja čitanje mudrih, vedskih ili ezoteričnih tekstova, jer da bi se razumio smisao nekih riječi i nivoa pretpostavljaju se tri tipa shvaćanja Prvo postoji jedan tip razumijevanja za obiteljskog ili svjetovnog čovjeka, kao uputa za bolje mišljenje i djelovanje. Drugi nivo ili tip shvaćanja je na višem nivou namijenjeno (mumukshi) iskrenom tragaocu za Bogom. Tu imamo sistem (viđenje) u kojem iste riječi vode čitaoca od svjetovnog nivoa na viši nivo, i dublji smisao. Treći nivo ili razumijevanja gdje je svijest naprednija namijenjen je za dušu koja je dosegla ili je skoro spremna da dosegne oslobođenje. Gurui Tantre ili ne-Vedski učitelji su koristili praksu savršene staloženosti u raznim primjerima i u svjetovnom značenju da pokažu, usmjere na višu istinu.
S druge strane, izoštreno oko jogina, je u stanju da raspozna i najsuptilnije međutitrajima duše. On spoznaje u masi unutrašnjih »podsvesnih« tendencija ili spremnosti (doslovno »gotovosti«, »oformljenosti« — samskara) aktualizirane očitosti, kao i žive ili latentno prisutne tendencije. U zavisnosti da li ove »supstance duše« potiču, gone u pravcu mira i staloženosti, odustajanja ili je pak »uzmućuju«, »uzbuđuju«. Svaki osjećaj, utisak je kontempliran, razmatran u savršenoj mirnoći, staloženosti. Ne postoji želja za tim, a niti odbijanje. To je kako jeste i On gleda na to sa osmjehom i nježnom, ugodnom, nevezanošću.
Svako svijesno vodstvo kroz učenje koje vodi boljem razumijevanju apsolutne istine iz primjera relativnog života osposobljava ne-diskriminirajući um ka ravnoteži u osjećajima stabilizirajući sposobnost nezamučenog vida. Tu se može postići ono više , kao i mnogim drugim svjetovnim stvarima da bi prikazali usporedbu između trenutka čulnog blaženstva i realizacije duhovnog blaženstva.
Idući više, to znači suštinsko jedinstvo svih stvari – cijele egzistencije, ravnoteže smirenosti, vrhunsko blaženstvo harmonije, ono što je uravnoteženo, nediferencirano jedinstvo, apsolutna upijenost, najsavršenije sjedinjenje i najviše ispunjenje, ci jelina. Za ostvarenog to je stupanj realizacije Apsolutne Istine gdje se više ne osjeća nikakva razlika, viđena ili doživljavana između tragaoca i onoga traženoga.
Savršena staloženost je poput stanja apsolutne slobode, mira i dostignuća u realizaciji Apsolutne Istine. To je viši nivo od samadhija. To stanje svijesti uključuje blaženstvo i mir sa savršenom uravnoteženošću i lucidnošću, i nastavlja se i u budnom ili svjesnom stanju. Drugim riječima to je trajna ekstaza i kontemplacija koju mudrac i ostvareni održavaju cijelo vrijeme. Ne diskriminirajući um je bilo ciljano postignuće u svim školama i Tantre, Budizma i Shiva-Shakti tradiciji. To važno postignuće je tek kroz primjenu shvaćeno da to nije samo stvar stava ili prilagođavanja sebe sa svijetom i njegovim mnogobrojnim podjelama, već je to bivanje koje cijelovito jeste u svemu.
Sad tu imamo i pitanje, koliko onda njih može razumjeti stanje ne-diskriminirajućeg uma tko je uistinu kompetentan da se smatra autoritetom o teškom putu da razumije koncepte realizacije i oslobođenja? Odgovor je njihovo prihvaćanje mudrog autoriteta onih oslobođenih duša koje su postigle cilj. To nije bila a nije i danas u bilo kojem sada, samo slijepa vjera, već vjera rođena iz pouzdanja u one koji su se dosegli cilj. Uvijek je bilo takvih velikih duša i bit će ih i u budućnosti. Većina njih žive i umiru nepoznati. Istinski tragaoci će ih uvijek pronaći čak i ako svjetska javnost nikada za njih ne čuje. Pored spoznaje činjenice kolika je duhovna veličina svih znanih i neznanih svetaca i onih skrivenih od svijeta tu su i tekstovi mudrosti i tradicije velikih yogija koji su im prethodili. Ovo je medijum kroz koji stvarni tragalac razvija entuzijazam da pronađe srž i zajednički jedan princip njihovog življenja. Iz drevne prošlosti, znani mudraci se izdiže iznad ostalih. Ali ove, velike ljude javnost je postavila na nižu poziciju objekta obožavanja i utočišta onih koji traže neke usluge. Učenici viših škola kao i put Taoa i Zena će dublje shvatiti smisao majstorovog suptilnog autoriteta.
Govoreći o Apsolutnoj Stvarnosti, Realiziran kaže: “To nije prožimajuće, ili ono koje može biti manje prožeto: za to ne može biti mjesta za odmor niti može biti odsutnosti takvog mjesta. To je nešto kao i biti ništa. Kako to može biti objašnjeno?” Zatim igra riječi, ali još ostavljajući problem pobijajući intelektualni odgovor: “Raskini razliku između slomljenog i neslomljenog. Ne drži se razlikovanja držanja ili nedržanja”. Nivo shvaćanja je daleko iznad uobičajene konvencionalne misli. One su kao koani koji se koriste u zen samostanima. Tako Mudrac postaje čamac koji nas nosi iznad, iznad.
Mudrac vodeći vas više, cilja na poricanje misli iza stvari i ideja jer postoji sukob, ne tako mnogo u riječima i idejama (kao riječima), već sa onim značenjima koja njima mi pripisujemo. Čak i ispravno značenje je bez vrijednosti ako to nije shvaćeno. Jednostavna prirodnost i vrhunski ideal ne prijanjanja nikada ne smije biti izgubljen beznačajnim i sitničavim svađama između filozofija, koncepta tako i između ljudskih ideja. Na velikoj platformi najvećih od svih kontroverzi, koje se vode još i danas – između koncepata Dvaita i Advaita – Dvojnosti i Ne-Dvojnosti – onaj koji je dostigao istinsku realizaciju potvrđuje da su i jedni i drugi istiniti i pogrešni.
Dobar je primjer za praksu da meditirate o srcu koje je odbacilo svako prianjanje za čulne objekte. Uzmite neku svetu osobu, nekog velikog čovjeka kojeg poštujete duboko, nekog sveca za kojeg znate da savršeno ne pirjanja ni za što i mislite na njegovo srce. To srce je postalo neprijanjajuće. Meditirajte o tom srcu i to će umiriti vaš duh. Ako to ne možete, postoji još jedan način ili drugim riječima pokušajte se poistovjetiti sa nepomućenom svijesti. Ovaj način se naziva cittaprasadana –to znači «slijediti dobar primjer» tu se jogin postavlja bar privremeno u stanje onoga tko je «prešao na drugu stranu», čiju svijest ne remeti nikakva zamučenost.
Kako je Apsolutno iznad svih klasifikacija ili izražavanja, ni jedan izraz se za to ne može primijeniti. Ono što proizlazi iz Apsolutnog kao stvaranje ili manifestacija ne može u potpunosti biti iluzija, već mora imati relativnu stvarnost. Stvoritelj i stvoreno podrazumijeva dvojnost, tako je u ovom smislu to ispravno. Ali isto tako ako postoji savršeno jedinstvo, čak i u identitetu između stvoritelja i stvorenog, onda govoriti o ne-dvojnosti je isto tako ispravno. Ustvari nije tako važno riješiti te probleme nego biti sposoban stajati sa strane od njih u potpunosti.
Kada netko stvarno ostvari jedinstvo onda su dvojnost i ne-dvojnost samo beznačajne riječi i simboli iluzije. Ovo, za trenutak, mora biti dovoljno. Što još trebamo znati?
