Skip to main content

Ako se odlučite preokrenuti nešto u sebi, slijedite tu odluku  bilo što da činite, učite iz toga. Izvucite iz toga suštinu. Osvrnite se i pogledajte što ste činili sa svojim životom, energijom i vremenom. Naravno da se većinu toga stalno ponavlja, uvijek iste greške, iste gluposti, iznova i iznova. To je ona vrtnja u krug. Iako je zdravije reći da zapravo, vi ne  pokrećete taj krug, taj vrtlog ili točak  okreće vas. Vi se neprestano mehanički krećete u tome, jer se vežete za jednu prečagu na kotaču i stalno se okrećete u tom začaranom krugu.

Učite iz svog iskustva jer ne postoji drugog načina, niti puta. No, da bi ste shvatili da ste u vrtnji, točku koji se vrti treba  duboko prodrti u shvaćanje i učenje samog sebe. Tek onda je moguće iskočiti iz vrtnje. Jedan od savjeta je pokušajte samo biti spokojni i mirno sve promatrati, makar samo gledajte u plavo nebo. A onda će doći trenutak kad će gledanje samo skrenuti u gledanje u plavo nebo „iza oblaka” . Ovo dolazi kad misli stanu,  samo gledajte, nemojte razmišljati, niti imati ikakve primisli ili koncepte.
Nebo je beskonačno; nigdje se ne završava. Tu nema predmeta; zato je nebo i izabrano. Nebo nije predmet, to kažemo sa stanovišta  egzistencijalnog  gledanja, nebo nije objekt jer objekt ima početak i kraj. Vi možete predmet obići; nebo ne možete obići. Vi ste u nebu, ali ga ne možete obići. Zato vi možete biti predmet neba, ali nebo ne može biti vaš predmet. Možete ga pogledati, ali ga ne možete sagledati, a to gledanje se može nastaviti: nikada se ne završava. Zato pogledajte u plavo nebo i zadržite pogled. Objekt gledanja je beskonačan. Nema granica na njemu. To treba biti samo jedan bezazleni i čisti pogled u plavo nebo. To se nikada ne okončava.  Takvim gledanje  se iznenada dogodi,  da postajete svjesni sebe, jer nema nikakvog predmeta, tek samo praznina.

Dok onog trena ako počnete razmišljati, suditi i uključite čula  gledanje se zaustavlja.

U praznini vaša čula bivaju nekorisna. čula su od koristi samo ukoliko ima nekog objekta. Nemojte misliti da je nebo prazno, ono je prepuno predmeta, ali ono samo nije predmet. To je samo praznina , prostor u kojem može biti objekata. Nebo je samo jedna čista praznina. Pogledajte tu čistu prazninu. Zato mudraci kažu kaže: budi “iza oblaka” – zato što oblaci nisu nebo. Oni su predmeti koji plove nebom. Vi možete gledati oblake, ali to neće pomoći.  Činjenica je da malo njih gleda plavo nebo – svi gledaju zvijezde, mjesec, oblake. No pokušajte gledati  bespredmetno, prazninu, bez razmišljanja. Tada  gledajte, što će se dogoditi? U praznini ne postoji nikakvog predmeta za koji se možete pogledom uhvatiti. A kada  nema takvog predmeta za koji se možete vezati, čula tada postaju izlišna. Onda se događa stanje divote, iznenada ćete osjetiti da je sve iščezlo; nema više ničega.
U jednom takvom iščezavanju ćete postati svjesni sebe. Gledajući tu prazninu i vi ćete postati prazni. Zašto? Zato što su vaše oči nalik ogledalu. Sve što je pred njima se reflektira.

Bilo što da pogledate, sve  duboko prodire do vas. To postaje dio vaše svijesti. U jednom takvom pasivnom stanju, u toj svjesnosti, u tišini, “odjednom bivaš apsolutno slobodan”. Osoba može biti slobodna samo ukoliko se oslobodi uma. Ne postoji druge slobode. Oslobođenje od uma je jedina sloboda. Um je ropstvo, sluganstvo, poslušnost. Na ivici dubokog stanja sebe  gledaj u dubinu sve dok  ne osjetiš čudesno, kada osjetite da ste ispunjeni čudesnim, kada se misterija spusti na vas, kada više nema uma već samo misterija – ambijent misterije, onda ćete biti u mogućnosti da spoznate sebe.

Ako gledate u prazninu, ništa se neće odražavati – samo beskonačno plavo nebo. Ako se to i odrazi, ako osjetite u vama beskrajno plavetnilo, razvedrit ćete se, pronaći ćete spokojstvo. Ono je prisutno. A ako zaista možete pojmiti prazninu – gdje je nebo plavo, sve će nestati: upravo u toj praznini – unutar vas će se odražavati praznina, također. Još nešto bitno za shvatiti je da je praznina, ako se odrazi iznutra je smirenost nema nikakve više žudnje. žudnja je napetost kada um postaje frustriran,  ispunjen nadom, predmetima, planovima ali sve su to snovi, projekcije.  Kada nešto želite, tada postajete zabrinuti. A u praznini, više niste od čula, više nema napetosti , brige jer više um nema snage za svoje manipulacije. On zastaje, nestaje. U tom iščezavanju uma – uma koji je napet, zabrinut, ispunjen mislima koje su bitne ili nebitne, a u takvom iščeznuću uma – je stanje „iza oblaka“, “spokoj”. Neki skriveni mir eksplodira u vama. Vi ste postali nalik nebu. Nebo je nešto najprostranije i najpraznije . Prodrite u njega – taj pogled mora biti ne-razmišljajući,

Jasno je da sve što razjasnite, spoznate, postajete slični tome. Vi postajete takvi jer um može da zauzme beskonačno mnogo oblika. Bilo što da poželite, vaš um zauzima taj oblik. Vi postajete to.  Zato je um osobe koja je  onakva ili ovakva uprava onakva ili ovakva. Ono što poželite, to i postajete.  Neka cijelo vaše biče bude mirno,  neka vam oči budu sasvim mirne: bez ikakvog pokreta. To znači da um treba  biti smiren, bez misli.

Svijest upravo čeka da bude začeta, sasvim je otvorena, prijemčiva, pasivna, nema nikakve akcije sa njene strane. A kada se to dogodi – taj trenutak potpune ispraznosti, bez ikakvog razmišljanja već samo čekanje, ali ne čekanje nečega, jer će to pokrenuti razmišljanje, već samo obično čekanje; kada se taj statični trenutak, taj ne-dinamični trenutak dogodi, kada sve zastane, tada vrijeme neće teći i um će biti sasvim pasivan, to će biti stanje „iza oblaka“, bez uma.

Kad spoznate da je sve relativno, bit će vam razumljivo da ne postoji ništa nepomično. Duboko gledano – sve  teće. U ovom svijetu ništa nije statično. Atomi se kreću, elektroni se kreću, neprestano se kreće i sve što vidite. Sve se kreće, sve protiće. Srce ljudskog bića je poput neba na kojem neprestano sjaji Sebstvo i kao što prolazni oblaci povremeno ometaju viziju Sunca, tako i vezanost za svijet, brige i nevolje zasjenjuju viziju unutarnjeg Sebstva. Sebstvo koje ne dopušta nikakvu mnogostrukost, uistinu otkriva sebe pomoću sebe, poput sunca, kad se razgrnu oblaci.

Tek kad oblaci nestanu, možete doživjeti viziju unutarnjeg Sebstva koje iznutra sjaji. 

Komentiraj