Prema spisima i učenjima gurua postoje četiri stupa na putu sannyase i bez njihova razvijanja ne možemo daleko dospjeti. No mi trebamo pronaći izlaz iz džungle ideja do te ideje kroz navedene stepenice.
Guru će podučavati učenika prema njegovoj kategoriji. Najprije, ako smo bebe u duhovnom životu, on će u nama razviti sigurnost. Mi bi trebali živjeti fizički blizu gurua neko vrijeme. Isto tako, dok smo tinejdžeri nužno je da budemo blizu gurua svako toliko jer nam je potrebno mnogo potpore, ljubavi i emocionalnog izražavanja. Kada postanemo odrasli u duhovnom životu i kad dostignemo određenu zrelost, mi vise ne živimo fizički blizu gurua jer je odvajanje nužno potrebno kako ne bi postali ovisni o guruu.
Mi volimo biti ovisni o nekome jer to znači da se na njega možemo osloniti. I neko nam je vrijeme to potrebno, trebamo potporu i treba nam netko pokazati put. No ovisnost, ako se lose koristi, nikad nam ne daje šansu da istražimo naše vlastite duhovne potencijale i svjesnost. Kada smo postigli zrelost, spremni smo za služenje čovječanstvu. Ako mi pokušamo i služimo čovječanstvu prije toga to je ego. Kada služimo čovječanstvu nakon što smo to postigli, tada je to sa poniznošću. Ako nismo razvili te kvalitete a kažemo da želimo služiti čovječanstvu, to je lukav oblik ega koji je sasvim jasan osobi koja ima razvijenu svjesnost, dok uopće nije jasan osobi koja nema razvijenu svjesnost.
Osoba bez razvijene svjesnosti misli, « Kako je to divna osoba, on želi služiti čovječanstvu.» Duhovni aspirant zna razliku. Ako pokušamo služiti čovječanstvu, bez da najprije razvijemo ove kvalitete, mi sebe stavljamo, a da toga nismo svjesni, na mjesto gurua, jer guru sluzi čovječanstvu.
Učenik sluzi guruu. Guru smanjuje ego kako bi pripremio učenika da sluzi čovječanstvu. Samo tada vas on tjera da izvršite vašu dužnost. Jednom kad ste ovladali poslušnošću, što je bila stepenica prije, može to iznenada postati potporanj kojeg se vi ne želite odreci. Vi ne želite biti slobodni, i stalno se na njega oslanjate, i u strahu ste da ga napustite. Vi zaboravljate svoje originalne ciljeve i dopuštate toj ovisnosti da postanje potporanj. Kada to vidi guru on uzima potporanj i baca ga. Tada vi neko vrijeme teturate okolo dok vam noge ne postanu čvrste i dok ne možete stajati sami i povezati se sa unutarnjim guruom. On vam ne može više davati svakodnevne upute koje je u tom trenutku bilo tako lako slijediti. Iznenada njih vise nema i vi ste prepušteni sami sebi. Tada vi trebate testirati što ste naučili u životu.
Način na koji jedan pravi guru pristupa određenom učeniku: kao jednom duhovnom sinu ili kćeri. A ta veza koja se uspostavlja između njih jača je od one između jednog fizičkog roditelja i djeteta.
Dokle god je netko rob sadržaja svoje svijesti, on može samo ponavljati svoje vlastite i grješke. Dakle, istinska duhovnost nema ništa s um modifikacijama, nego je isključivo kvaliteta svijesti ili spoznaji o sebi.
