Često imamo pitanje; Koliko je guru važan u duhovnom životu pojedinca? Da li je moguće postići isti rezultat i bez gurua ?
Poznato je da i danas u Indiji postoji tradicija stara hiljadama godina koja se i dalje u potpunosti primjenjuje, živi, a to je boravak u ašramu. U naše sada vrijeme smisao riječi ašram ukazuje na svjesnu disciplinu stanje i bivanje sa ostvarenim ili znalcem najviših principa na putu ka sebi.
Nekada su Gurui stalno boravili u ašramima i bili dostupni učenicima te je bilo moguće sjediti do njihovih nogu. U ašramskom životu, guru je osoba prema kojoj vježbate poniznost, posvećenost i predanost.
Na gornje pitanje, u današnje vrijeme materijalne dominacije po svim pitanjima u životu ne samo nesvjesnih pojedinca već i onih koji se bave sobom ili nekim vidom spoznaje i metafizičkih saznanja, većina smatra da mogu ići svojim putem bez Gurua.
Oduvijek ljudi pokušavaju razumjeti i sa sobom biti na čistu, mogu li postići samorealizaciju bez vanjske pomoći. Mudraci kažu, kad god se ovo pitanje uvuče u umove ljudi, to je isključivo zahvaljujući prisustvu jakog ega. Samo onima neopterećenim jakim egom je jednostavno da prihvate gurua.
S druge strane ako malo dublje promišljate shvatit čete makar praktički da kad usporedite sve u životu sa ostalim stvarima , sigurno ćete doći do zaključka da je guru ipak vrlo bitan u životu čovjeka koji želi slijediti stazu prosvjetljenja. Ako je za svaku sposobnost važno znanje, i kako živjeti naučeno onda je za to potreban učitelj, pa zašto onda ne i za sebe-spoznaju.? A smiješno je kako se to pitanje ne javlja kad se radi o školi, faksu, i učenju bilo koje grane znanja od matematike, filozofije, sporta i ostalog u što se uključuje intelektualna, tjelesna, mentalna i kreativna sposobnost. Tu se svi bave čisto intelektualnom materijom; dok vaša ličnost ili osobnost nije uključena. Poznato je da sve ljudske veze i odnosi su nestabilne i često pucaju, to je zbog toga što se baziraju na intelektualnoj osnovi, neke podobnosti, najčešće uvjetovanosti te prilagodbe i interesa.
Zašto se uopće pita “da li mi je guru potreban”. Pitanje gurua je ipak važno pitanje za onoga tko traga za unutrašnjim životom, za onoga tko pokušava doživjeti nešto izvan tijela i uma, a ne zna točno što se događa ni sa njim samim ni sa svijetom oko njega. Zato je puno je lakše predati se intelektualno, jer kada se predamo intelektualno, tada znamo da ništa ne možemo izgubiti. Znamo da u intelektualnoj predanosti nema nikakvog razloga za promjenama, jer se ovakvo predavanje uvijek može opozvati, možemo se uvijek povući kad god nam ne odgovara. To je upravo ono što se događa u današnjem svijet odnosima.
Pa možemo reći da je i vjera u Boga je također intelektualna. Pri tom mislim na vjerovanje, na ono razumijevanje i znanje koje se nauči od naše okolino, podobno religijski i društveno usvojeno. Tu imamo ono da se osjećaj nečije vjere koja nastaje u duši, ne događa spontano niti prirodno
Kada osoba koja radi na sebi, dođe do točke u kojoj želi odlučiti da li je guru neophodan za spiritualni život ili ne, treba biti uvjerena da mora ustrajno slijediti put ako želi realizaciju ili bilo koji vid samospoznaje, od buđenja do svijesti Jedinstva. Ako želite imati viša iskustva, morate slijediti neku stazu, put, smjer. Vi ne možete tek tako uskočiti u oblast unutrašnjeg iskustva. To se ne događa iznenada. Vi morate koračati određenom stazom. Prije nego što stupite na nju, morate početi svoj put od neke točke i tu je guru veoma bitan faktor.
Kada dođete, u ašram ili kod učitelja, gurua obično već imate neka određena očekivanja, određene težnje, ali kada osjetite Guruov princip u bilo kom obliku, iskustva sa njim, na satsangu, predajom onda se događa ono uzvišeno “više”, da vi nestajete, gubite individualnost i njen sadržaj, bar na kratko. Tada čete znati ono što se tim putem saznaje, poput odbacivanja sve onog što niste.
Vanjski guru je onaj sa kojim ćete proći cio cirkus. On je kao detonator. Kao što aktivirate bombu, na isti način vanjski guru aktivira buđenje unutrašnjeg gurua.
Mnogo puta svi mi srećemo ljude koji samostalno prakticiraju neku, meditaciju jer smatraju da je meditacija sredstvo za pražnjenje uma. Svi je shvaćaju na taj način. Čitaju mnoge knjige, savjete, učenje raznih poznatih ljudi koji nikada zaista nisu prakticirali meditaciju. Ta učenja ih mogu inspirirati , dati ushit, i onda se događaju razna iskustva tijekom prakse, od viđenja svjetlosti do raznih upliva suptilnih sila. Pojedinac počinje ulaziti sve dublje unutar sebe, a onda ga iznenada preplavi neka nedoumica, strah ili nerazumijevanje što mu se događa, tada obično ili zamišlja neke odgovore iz svoje citte ( izvor um skladišta) ili prekida praksu. Da u tom trenutku imamo gurua, on bi nam već prema stupnju iskustva objasnio da su to uobičajena iskustva koja se javljaju u nekoj praksi kao i u meditaciji i da su ona dio naše osobnosti, kao i upliv sila energetska polja koja se počinju doživljavati. Zato, treba slijediti uputstva gurua tako što ćemo živjeti, misliti i činiti u skladu sa njima. Stoga, guru je neophodan za inicijaciju, za učenje, a isto tako i kasnije kada se dogodi buđenje i širenje svijesti.
Odnos između gurua ma tko on bio i učenika je vrlo važan i svako bi ga morao razumjeti. Ovaj odnos donosi ispunjenje svih spiritualnih težnji u životu. Vi znate da svaki odnos, veza u koji uđete donosi neku vrstu ispunjenosti, bilo da je to roditeljski, bratski, bračni ili ma koji drugi odnos.
Kada prođete kroz sve te odnose, vi ste doživjeli neku ispunjenost, stekli ste određena iskustva. Na isti način, postoji uzvišeniji odnos između gurua i učenika koji donosi veću ispunjenost, više iskustvo. Ah naravno, ako niste iskreni, ako ste površni u spiritualnom životu, tada vam guru nije potreban, jer guru je neophodan samo ako ste postali tragalac, istinski tragalac.
U višem kontekstu ove teme, razmotrimo stvarnost onakvu kakva zaista jeste. Budnija svijest naravno razumije da je Guru junutar vas. Guru nije vanjski faktor, nije vanjsko biće. On je unutrašnji učitelj, onaj koji otklanja neznanje, ali i pored toga što je pravi guru, satguru, unutar nas, vrlo blizu nas, mi ga ne čujemo. Čak iako ga čujemo, ne razumijemo ga, zbog toga što jezik unutrašnjeg gurua nije jezik koji mi govorimo. Ljudi teško provode u praksu ono što čuju, a danas je vrlo rijetko sresti stvarne Gurue koji žive ono što propovijedaju. Sam princip Atme znaci da je Guru unutar vas, to je isto što i unutarnji Svjedok koji djeluje u svakom kao Savjest.
Dakle, da biste probudili unutrašnjeg gurua koji će vam pokazati stazu prosvjetljenja, neophodan je vanjski guru, bar u nekoj fazi vaše potrage za sobom, jer će vas on postepeno naučiti da razumijete jezik tišine, beskonačnosti, vječnosti.
