Koncentracija (zaustavljanje mišljenja).
Tajna uspješne koncentracije je sabranost te usvajanje neutralnog motrišta (stav neupličućeg svjedoka). Mnogi misle da je koncentracija isto što i meditacija, no koncentracija nema veze s meditacijom.
Koncentracija je nešto što je ispod vaših osjetila, dok je meditacija iznad njih. No mnogi imaju pogrešnu predodžbu da je koncentracija isto što i meditacija i krenu u krivom smjeru. Koncentracija je nešto što nesvjesno koristimo u svakodnevnom životu.
Evo jednog primjera: Ja sad, recimo, čitam knjigu. Moje oči gledaju u slova. Moja ruka drži knjigu. Moja inteligencija sad razmišlja. I um također razmišlja. Tada, kad oči rade svoj posao, ruka svoj, inteligencija svoj i um svoj, i kad postoji usklađena aktivnost uma, inteligencije, ruke i očiju, ja sam u stanju shvatiti. To znači da, ako želim saznati što piše u knjizi, svi ovi navedeni faktori moraju biti na njih koncentrirani, međusobno usklađeni i moraju zajednički raditi na tom zadatku.
I ne samo to – ako netko želi voziti auto, ukoliko nema koncentracije, to nije moguće. Sve obične svakodnevne radnje, kao što su hodanje, pričanje, čitanje, pisanje, jedenje, možemo činiti isključivo kao rezultat koncentracije.
Ako je koncentracija poput ove dio vašeg svakodnevnog života, zašto biste onda trebali vježbati postizanje koncentracije? Ono što trebate vježbati je nešto što je iznad tih normalnih sposobnosti.
Trebali bi se izdići iz područja ispod osjetila (to je stanje koncentracije, do područja osjetila (to je srednja pozicija nazvana kontemplacija) i odatle u područje iznad osjetila koje se naziva meditacija. Bez koncentracije ne može se izvršiti nikakva aktivnost.. Kad krenete meditirati, koncentrirajte se na izabrani Lik, zatim pređite u kontemplaciju i na kraju u meditaciju. Samo kroz ta tri stupnja stići ćete do cilja.
Polazeći od koncentracije, čovjek mora preći polje kontemplacije, da bi ušao u meditaciju. Tu imamo tri elementa: meditanta, izabrani Lik i proces meditacije. To se troje mora stopiti i postati jedno i to je onda stanje meditacije.
No ako sve vrijeme imate osjećaj da meditirate, to se ne može nazvati meditacijom. Samo kad je sva vaša pažnja fokusirana na izabrani Lik, to će vas odvesti u meditaciju; kad je pažnja vašeg uma potpuno okrenuta od tijela i koncentrirana na izabrani Lik kao predmet vaše meditacije.
Svijest prosječnog čovjeka da može zadržati koncentraciju na jednom statičnom objektu maksimalno 12 sekundi. Pošto čovjek ne može dugo zadržati pažnju na objektu koji miruje, ona stalno luta. Većina današnjih ljudi ne može zaustaviti lutanje svoje osobne svijesti, jer nema dovoljno dobru koncentraciju.
Koncentracija znači da su otpala sva osjetila i želje i da postoji samo Bog. Rama Krishna Isus, Buda, Postoji prića u Vedama kako je svetac Paramahamsa imao tako snažnu koncentraciju, da mu je izrastao rep dok je meditirao o Hanumānu, majmunu. Koncentracija mu je bila tako snažna, da mu je tijelo bilo samo promjenljivi mjehurić. Poseban rad na koncentraciji ne treba biti dio meditacije.
Koncentracija se pojavljuje sama kad god upotrebljavate um, inteligenciju i osjetila. Bez nje ne bi mogli ni hodati. Između koncentracije i meditacije, kao granično područje, nalazi se kontemplacija. Iz koncentracije prelazite u kontemplaciju, pa u meditaciju.
Dok god čovjek misli “ja meditiram”, to je samo djelatnost uma, a ne meditacija. Dok god zna da meditira – ne meditira. Kad uranja u Boga, on odbacuje svaki oblik i stapa se s Bogom. Tokom tog procesa um se naprosto sam zaustavlja. Ništa se ne može učiniti bez koncentracije i mi ju koristimo tokom cijelog dana.
Koncentracija na duhovne stvari je teška, zato što je um okrenut na van pa ga želje vežu za svoje objekte. No um se može izvježbati da se koncentrira prema unutra a srce se može obraditi, tako da u njemu raste ljubav za Boga. To se postiže sādhanom. Nije se praktično pokušati koncentrirati na ono što nema oblik. Ilustracija za to je koncentracija na jyoti, odn. svjetlo. Objekt koncentracije može biti zvuk, lik ili svjetlo, ili nešto drugo. No mora biti nešto konkretno. Nije lako vezati um uz nešto apstraktno.
Znači, potrebna je snažna koncentracija i potrebno ju je razviti. Izuzetno je važno da meditanti shvate da je potrebno školovati svoju koncentraciju. Pojedinci nemirna, prevrtljiva uma nikako ne mogu slijediti duhovni put bez sposobnosti koncentracije. Koncentracija je temelj svakog uspješnog poduhvata. Uspjeh ili neuspjeh u izvršavanju zadatka ovisi o jednousmjerenosti. Čvrsta usmjerenost će povećati vašu snagu i vještinu. Nju se ne može postići bez svladavanja svjetovnih težnji koje uznemiruju um.
Ta čvrsta usmjerenost, ta pobjeda nad umom, postiže se vježbanjem dhyāne, odn. meditacije. Kroz meditaciju će doći do povećanja razumijevanja i rasta mudrosti. Korak koji prethodi uspjeloj meditaciji je koncentracija – a to je jednousmjerenost uma odnosno fokusiranje pozornosti ili držanje pažnje sabranom na jednoj stvari ili ideji ili na samom činu postizanja stanja koncentracije.
Dakle, postoje tri stupnja: koncentracija, kontemplacija i meditacija. Koncentracija je: “Onaj koji ti misliš da jesi.” Kontemplacija je: “Onaj koji drugi misle da jesi.” Meditacija ti omogućuje da spoznaš da si: “Onaj koji stvarno jesi.” Između koncentracije i meditacije nalazi se granično područje koje pokriva obje i to je područje kontemplacije. Kada je koncentracija ostvarena, ona spontano prelazi u meditaciju.
Koncentracija je druga ključna stvar bez koje nema velikog duhovnog napretka.Kad smo u zadnjem stadiju prosvjetljenja i blaženstva u prirodnom stanju svijesti, mi bez napora postojimo i naša svijest je stopljena sa našom budnošću.
