Bog Vremena, ili ona dimenzija između Beskraja i Nule je Mahakala
Mahakala je ono jedino biće od svih mogućih bića koje nikada ne postaje žrtvom Maje. Tu je riječ o Šivi jer Šiva i Mahakala su dva aspekta jednog istog bića. Zvali ga vi Najviša Stvarnost, Puruša, Atma, Bog, Ja ili nekako drugačije, Šiva je ono Jedno, sam Apsolut, Jedan bez Drugog, otjelovljenje čiste svjesnosti.
Mahakala je ona točka oko koje se vrti cijeli svemir. Na jednoj strani tu je Saguna Sraman, sama Samsara, koja je beskonačnost oblika, beskrajna. Na drugoj, Nirguna Braman, koji je bezoblični beskraj, apsolutno bez oblika, nula po pitanju oblika. Između toga, ono što ih spaja, pojavljuje se Mahakala. On je ona dodirna dimenzija ona tangenta između Beskraja i Nule. Gospod Šiva je iste suštine kao i Mahakala, u dragom izražavanju i sa različitim zadatkom koji obavlja, jednom ili dvaput je postao žrtva Maje. Ali Mahakala nikada Maju nije ni pogledao. Nitko ga ne može natjerati da to uradi. Kada on dođe po vas, nema nikakvog značaja. Šiva u aspektu oblika, znači da njegova ličnost postoji unutar Prirode, nastale iz Adije. Gospod Šiva nije apsolutno apsolutan, jer je iz samilosti uzeo na sebe jedno ili dva atributa da bi nam omogućio da ga pojmimo. Ovi atributi, ipak, daju mu izvjesna ograničenja, naravno vrlo tanana. Toliko tanana da, sa našeg stanovišta, ona uopće i nisu ograničenja. Ali ona su dovoljna da bi ga razlikovala od Mahakale.
Što se događa pri smrti? Tokom života vaše tijelo hrani vaš ego koji se poistovjećuje sa tim tijelom, okolinom, personalnošću itd. Vaš ego nije ništa drugo nego Kundalini Šakti, vaš osobni komadić Adije. U toku čitavog života vaš ego Nastoji pronaći upravljača – Gospoda Šivu – a kako smo zametnuli istinu, mi pronalazimo dokaze o Šivi u drugim ljudima i sebe uvjeravamo da smo pronašli ono za čim tragamo. Kada Mahakala dođe kakvoj osobi, On poziva njenu Šakti da dođe i sjedini se sa Njime. To je razlog što Mahakala nema forme. On ima svaku formu. Svako stvoreno biće je samo polovina i utroši sav svoj život u nastojanju da se iznova sjedini sa nedostajućom polovinom, da se vrati u stanje jedinstva. Mahakala je poput ključa koji privremeno osigurava tu savršenu nedostajuću polovinu, dovoljno dugo da jedinka zaboravi na njenu raniju egzistenciju i kroči na put jedne nove egzistencije.
Kada Mahakala dođe kakvoj osobi i njen ego-Šakti Ga vidi licem u lice, Ona naglo shvati: „O, ne! Ja nisam ovo tijelo. Ja nisam ova ograničena osobnost, ja sam Velika Supruga mog Gospoda, neomeđena, vječita Ja!'” Uslijed te preplavljujuće ljubavi Šakti napušta to tijelo da bi se sjedinila sa Njenim Gospodom i zaboravlja sa čime se bila samo-poistovjetila. Čim njen ego zaboravi da se samo-poistovjeti sa tijelom, jedinka umire. Neki jogiji i neka druga viša bića postoje u Sadašiva vidu. Njihove pojedinačne ego-Šakti su stopljene sa Šivom u svako doba, ali one nisu do kraja ujedinjene jer, da jesu. njihova individualna egzistencija bi bila prekinuta. Ovo je rijedak slučaj, bez sumnje, ali kada se dogodi, možete nadići smrt.
Tantrici Agore upražnjavaju smašanu sadhanu, odricanje, (moćne staze tantre ) za Mahakalu, Uništitelja Kosmosa. Jedan od načina te sadhane su i obredi na grobljima i spaljivanje mrtvih. Oni svrhu te sadhane postižu da to rade na način: najprije postignu uspjeh u sadani za Šakti, a zatim upotrebe tu Šakti kako bi se pomakli dalje do Univerzalne Duše, Šive. Mahakala čini da to zaborave. Ako ostanete u određenom smašanu dovoljno dugo. Mahakala će učiniti da trajno zaboravite na ovaj svijet. Zaboravit ćete na svoju obitelj, prijatelje, sve i svakoga. Sve čega ćete se sjećati je da vam predstoji smrt. To je zbiljska odvraćenost koju vam jedini Gospod Šiva može pružiti, nitko drugi.
Kada kucne vaš tren, umirete.” Nakon što doživite tolike smrti, zaboravite sve o životu, vaše odricanje je potpuno. Za većinu ljudi i sam čin umiranja pun je zastrašujuće neizvjesnosti. Mahakala nema ograničenosti nitkoje vrste, barem u onom univerzumu nama poznatom. On nema uopće oblika, nikakvog. Šiva makar ispoljava neki vid na koji se možemo usredotočiti . Mahakala je krajnje bezobličan, što znači da može poprimiti svaku formu po nahođenju.
Mahakala je Bog Vremena. On je Satja Šri Akala: Istinit, Blagonaklon,
izvan Vremena. On je Vrijeme. Kako bi mu mogao biti podložan? A vrijeme postoji jedino za smrtnike. Mahakala je besmrtan, što ga čini istinitim jer je apsolutan, lišen svake zamučenosti Maje. To ga čini povoljnim u pravom smislu te riječi..
O čemu god da misliš u trenu smrti, to određuje tvoje sljedeće utjelovljenje. Ako ste prisebni u trenutku kada umirete i sjetite se Boga, ili onog, ono što je za vas bilo ono Jedno, sve ili ništa jer tada ćete izvjesno otići k tome, ka Njemu, oko toga ne može biti sumnje. Više je vjerojatnije da ćete se Boga sjetiti u smrtnom času, ukoliko ste ga se redovno sjećali tokom života. Zbog toga morate izgubiti sebe u ljubavi za vaše božanstvo, tako da umrete sa Njegovim ili Njenim imenom na usnama. Gotovo nitko ne zna vrijeme kada će umrijeti, no tantrik u sadani može Mahakalu privoljeti da postigne da ta osoba skonča u samom času nesreće-bez patnji. Ne možete prevariti smrt. Samo je jedna osoba izuzeta: Jogi. Ako zna dovoljno, on će o svojoj smrti znati šest mjeseci prije nego što će se dogoditi, jer će tada prana početi napuštati njegovo tijelo. Onda, ako on to želi, može odabrati najbolji dan i vrijeme da napusti tijelo. Ostvaruju slobodu spremni za tren odlaska— jer najmanja sklonost, perijanjanje može vas uvući u igru, i vratit nazad te opet se naći na silaznoj spirali Samsare. Na drugoj strani, i najmanja sklonost uz Boga, može vas spasiti.
Svetac Kabir je rekao: „Kada dolazite na ovaj svijet, vi plačete, a svijet se smije. Svoj život morate napustiti na takav način da sav svijet plače, a vi da se smijete.” I on je tako učinio. Ali vrlo je rijetko da netko umre onako kako to jedan Jogi čini.
Pošto Šiva ne može umrijeti, On nikada nije bio rođen, jer sve što se rodi, mora umrijeti. Smrt prema svakom biću postupa jednako. Šivu iz tog razloga zovu Svajambu ili samopostojeći, pošto nije podložan smrti. Možete vidjeti ikone Šive kao Natarađa, Boga plesa, na kojoj je opkoljen plamenovima razaranja, jer njegova igra ujedan mah stvara, očuvava i razara nebrojene univerzume, prema ritmu njegovog dvoglavog bubnja (damaru). Šiva je izvorište zvuka. On je čisti ritam. Svako se plaši umiranja, što objašnjava zašto nitko nije spreman voljeti Mahakalu. U svim svetim tekstovima spominju se samo dvije osobe koje su voljele Mahakalu i obje su postale besmrtne: Markandeja i Načiketa. Uništenje je neophodno, ali, na žalost, nitko nije voljan da se suoči sa smrću. I za Ramu i za Krišnu, koji su bili prave Božje inkarnacije, postojao je trenutak šoka, potres, kada se Mahakala ukazao pred njima. Određeno zrno Maje je bilo još kod njih prisutno, trenutno podsjećanje na njihovu djecu ili štogod.
Dakle, izgled Mahakale toliko strašan da čak i inkarnirani Bog ustukne pred njim.Pa i sam Isus je imao jedan tren na križu kada ga vjera umalo nije napustila. Mahakala je ona apsolutna manifestacija Šive, ali ima i drugih koji su skoro jednako zastrašujući kao i Mahakala. No, naravno Mahakalin izgled nije strašan, on je divan. Ali naš ego ga vidi kao strašnog, jer on dolazi da Nju otme Njenim vezanostima, a neke vezanosti sežu vrlo duboko. Kada je Ona oslobođena, Ona uviđa tko je Ona sama i tko Mahakaia jeste. Ostati budnim u času smrti je životno postignuće. Ljudi misle da se smrti treba plašiti, a to je naprosto nije točno, jer sva dualnost postoj i u vanjskom univerzumu, a Šiva je izvan svega toga..
Rođenja se treba plašiti, zato što rođenjem zaboravljate sve što ste činili u prošlim životima, izlazite van i uništavate se. A smrt je oslobođenje od vaših tjelesnih okova.
Izvor; Agora Tantra
