Meditacija uvida je praksa činjena sa specijalnom namjerom suočavanja sa stvarnošću, u potpunosti doživjeti život onakvim kakav on jeste, i nositi se sa onim što pronađeš. Dopušta vam odbaciti iluzije i sebe osloboditi od svih onih ljubaznih laži koje sebi govorite cijelo vrijeme.
Ono što je tu to je tu. Ti si ono što jesi, i lagati samom sebi o svojim vlastitim slabostima i motivima samo te sve čvršće vezuje za točak iluzija. Vipasana meditacija nije pokušaj da zaboraviš sebe ili prikriaš svoje slabosti. To je učenje da gledaš na sebe upravo onako kakav i jesi. Vidi što je tu i to u potpunosti prihvati. Samo onda možeš to promjeniti.
Ova praksa u sebi sadrži “uvid”, čista svjesnost točno o onome što se događa dok se to događa.Svrha ovog sistema da meditantu pruži uvid u prirodu stvarnosti i precizno razumijevanje kako sve djeluje.
Budizam kao cjelina je potpuno različit od teoloških religija sa kojima su zapadnjaci upoznati. To je direktan ulaz u duhovnu ili božansku stvarnost bez obraćanja božanstvima ili drugim “posrednicima”. To je uvijek tekuće istraživanje stvarnosti, mikroskopsko ispitivanje samog procesa percepcije (opažanja).
Njegova namjera je da razbije ekran laži i iluzija kroz koji mi normalno promatramo svijet, i tako otkrije lice krajnje stvarnosti. Sistem za istraživanje dubljih nivoa uma, do samih korijenja same svijesti. Ovdje ćemo uložiti svaki napor da odvojimo ukrasno i osnovno, i predstavimo samo jednostavnu golu istinu. Praksa je bitna.
Razlika između Vipasana meditacije i drugih oblika meditacije je presudna i treba se u potpunosti razumjeti. Postoje dvije metode, to su mentalne vještine, oblici funkcioniranja ili kvalitete svjesnosti. Vipasana meditant koristi svoju koncentraciju kao alat pomoću kojeg njegova svjesnost može otkinuti komadić od zida iluzija koji ga odvaja od žive svjetlosti stvarnosti.
To je postepen proces uvijek-rastuće svjesnosti o unutrašnjem djelovanju same stvarnosti. To zahtjeva godine, ali jedan dan meditant probija kroz taj zid i upada (nađe se) u prisustvu svjetla. Preobražaj je potpun. To se naziva oslobođenje, i ono je trajno. Oslobođenje je cilj svih budističkih sistema prakse. Ali smjerovi za dostignuće cilja su prilično različiti. Važan je uvod za dostignuće pažljivosti kroz čistu pažnju, i jasno shvaćanje cijelog procesa disanja. Korištenje disanja kao glavnim fokusom pažnje, meditant primjenjuje promatranje u kojem učestvuje u cijelom vlastitom opažajnom univerzumu. On uči promatrati promjene u svim fizičkim iskustvima, u osjećajima i opažanjima. On uči da proučava svoje vlastite mentalne aktivnosti i nestalnost u karakteru same svjesnosti. Sve ove promjene se zbivaju neprekidno i prisutne su u svakom trenutku naših iskustava.
Meditacija je živa aktivnost, nerazdvojiva iskustvena aktivnost. To ne može biti poučavano kao čisti školski (teorijski) predmet. Živo srce procesa mora proizlaziti iz učiteljevog vlastitog osobnog iskustva. Ipak, postoji ogromna količina šifriranog materijala o ovom predmetu što je proizvod nekih najinteligentnijih i duboko prosvijetljenih ljudskih bića koji su nekada hodali zemljom. U petom stoljeću poslije Krista drugi veliki budistički znanstvenik po imenu Buddhaghosa proučavao je istu stvar u drugoj akademskoj tezi Visuddhimagga, (Put Pročišćenja) koji je standardni tekst o meditaciji čak i danas.
Meditacija Uvida je praksa činjena sa specijalnom namjerom suočavanja sa stvarnošću, da potpuno doživiš život onakvim kakav on jeste, i da se nosiš sa onim što pronađeš. Dopušta ti odbaciti iluzije i sebe osloboditi od svih onih ljubaznih laži koje sebi govoriš cijelo vrijeme. Ono što je tu to je tu. Ti si ono što jesi, i lagati samom sebi o svojim vlastitim slabostima i motivima samo te sve čvršće vezuje za točak iluzija. Meditacija Uvida nije pokušaj zaboraviti sebe ili prikrivati svoje slabosti. To je učenje gledanja na sebe upravo onako kakav i jesi. Vidi što je tu i to u potpunosti prihvati. Samo onda možeš to promijeniti.
Meditacija ponekad stvara prekrasna blažena stanja. Ali ona nisu svrha, i ona se uvijek ne pojavljuju. Nadalje, ako radiš meditaciju sa tom svrhom u umu, onda se to obično neće pojaviti, osim ako bi meditirao za stvarnu svrhu meditacije, što je povećana svjesnost. Možete naučiti kontrolirati svoj um, da iskoči iz ovog beskrajnog ciklusa želje i odbojnosti.
Možete naučiti ne željeti ono što želite, prepoznati želje i ne biti njima kontroliran. Blaženstvo možeš imati samo ako ga ne tražiš.
Za vodstvo ove prakse treba se obratiti stručnom učitelju. Vodstvo prosvijetljene osobe nas uči diskriminaciji između onog što je stvarno i onog što nije.
