Mišljenje je alat nauke, osjećanje je alat religije. Pokušajte svjesno opet početi biti organizam koji osjeća, jer te dvije dimenzije se razlikuju. Kad mislite, ostajete odvojeni tu postoji razmak, kad osjećate, topite se. Za mišljenje, za misli, da bi se kretale, potreban je prostor. Osjetite nešto i tada razmak nestaje, razdaljina pada. Jer za osjećanje, razdaljina je prepreka. Što se više svjesno nečemu približavate to više osjećate. Dođe trenutak kad se čini da je čak i blizina neka vrsta udaljenosti – a onda se dogodi topljenje.
Kad počnemo osjećati stvari pružite osjećanju izvjesnu količinu svog vremena i energije.
Um znači mentalna aktivnost, razmišljanje, misao, a mentalna tvar (chit) znači pozadina po kojoj te misli plutaju – baš kao što se oblaci kreću po nebu. Oblaci su misli, a nebo je pozadina na kojoj se oni kreću. To nebo, svijest, nazvano je mentalna tvar. Vaš um može biti bez misli; tada je to chit, tada je to čisti um. Kad ima misli, to je nečisti um.
Ako vaš um može biti bez misli, onda je on vrlo suptilan, najsuptilnija moguća stvar koja postoji. Ne možete pojmiti neku suptilniju mogućnost.
Svijest je nešto najsuptilnije.
Dakle, kad nema misli u umu, imate čisti um. Čisti um se može kretati ka srcu, nečisti um ne može. Pod nečistoćom ne podrazumijeva se nikakve nemoralne misli u umu, pod nečistoćom podrazumijeva se sve misli – misao kao takva je nečista. Čak i kad mislite o Bogu, to je nečistoća, jer oblak se kreće. Oblak je jako bijel, ali oblak je tu a čistoća prostora nema. Nema bezoblačnog neba. Oblak može biti crn, neka misao koja se kreće u umu, ili oblak može biti bijel, lijep, molitva koja se kreće umom, ali u oba slučaja nema čistoće uma. On je nečist, naoblačen. A ako je um naoblačen, ne možete ući u srce. Za ovo je potrebno jasno razumijevanje, jer se sa mislima držite glave. Misli su korijeni.
Materija, materijalna egzistencija, svijet, i Bog nisu dvije stvari, dva izgleda, dvije perspektive. Oni su ista pojava gledana iz različitih središta postojanja. Kod djeteta, ono ostaje u srcu sve do trenutka kad se misli kristaliziraju, kad misli počnu plutati u njegovom umu. Tada one puštaju krojen; tada kroz obrazovanje, kulturu, odgoj, one postanu ukorijenjene; tada, konačno se svijest pomakne od srca ka glavi. Svijest može ostati u glavi samo ako postoje misli.. Ovo je osnovno, misli nema, svijest odmah pada natrag u svoju izvornu nevinost u srcu. Zbog toga kod rada na sebi u ovom smislu se savjetuje i naglašava meditacije, toliko puno naglašava ne-mišljenja, svijesti bez misli, svijesti koja se ne opredjeljuje, ili Budine „ispravne svjesnosti“, koja je samo svjesnost bez ijedne misli, samo budnost.
Što se onda događa? Događa se jedna velika pojava, jer kad se korijeni sasijeku, svijest odmah padne natrag u srce, u izvorno mjesto gdje je bila. Opet postanete dijete.
Isus je rekao: „Samo oni koji su nalik na djeci ući će u kraljevstvo Božje.“ On misli na one čija se svijest vratila srcu. Oni su postali nevini, nalik djeci.
Misli se mogu izraziti. Ne postoji nijedna jedina misao koja je neizreciva (neizraziva), niti je može biti. Ako je neizreciva, ne možete je misliti; ako je možete misliti, ona je izreciva (izraziva). Ne postoji nijedna jedina misao za koju možete reći da je neizraziva. Onog trenutka kad možete da je mislite, ona je postala izraziva – već ste je izrazili samima sebi.
Svijest, čista svijest je neizraziva. Zbog toga mistici stalno govore da ne mogu izraziti ono što znaju. Logičari uvijek postavljaju pitanje, ako znate, zašto to ne možete reći? I njihov argument ima smisla i značaja. Ako stvarno kažete da znate, zašto onda ne možete to izraziti? Međutim, znanje mistika nije znanje od misli. On to nije spoznao u vidu misli, on je to spoznao u vidu osjećanja. Dakle, zaista, nije dobro reći: „Znam Boga.“ Bolje je reći: „Osjećam.“ Nije dobro reći: „Poznao sam Boga.“ Bolje je reći:“Osjetio sam ga.“ To je precizniji opis pojave, jer to ’znanje’ je posredstvom srca, ono je kao osjećanje, nije kao znanje.
Mentalna tvar, svijest, CHIT, neizraziva je. Ako se jedna misao kreće, ona je izraziva. Dakle, znači doći do tačke na kojoj ste svjesni, ali ne svjesni neke misli; točke na kojoj ste budni, ali nema nijedne misli koja se kreće u umu. Ovo je delikatna točka i vrlo teška– možete to lako propustiti.
Mi znamo za dva stanja uma. Jedno je kad postoje misli, tada nema kretanja ka srcu. Onda znamo za još jedno stanje uma u kojem nema misli. Kad nema misli, vi zaspite. Tada se također ne možete kretati ka srcu. Svake noći, na par trenutaka, na par sati, ispadate iz mišljenja. Misli prestaju, ali vi ne dospijevate do srca, jer ste nesvjesni. Zato je potrebna vrlo delikatna ravnoteža. Misli moraju prestati baš kao što prestaju u dubokom spavanju, kad nema snova – a morate biti svjesni kao kad ste budnom stanju. Te dvije točke se moraju susresti. Um mora biti bez misli kao u dubokom snu, ali ne smijete spavati, , morate biti apsolutno budni, svjesni.
Kad se sretnu ova svjesnost i ovo stanje bez misli, to je meditacija. Zbog toga Patanđali kaže da je samadhi nalik na SUSHUPTI. Najviša ekstaza, samadhi, nalik je na najdublje spavanje, sa samo jednom razlikom: u tome vi ne spavate. Ali kvalitet je isti – bez misli, bez snova, neuznemireni, bez ijednog valića, totalno mirni i tihi, ali budni. Kad ste budni i nema misli, osjetit ćete iznenadni preobražaj u svojoj svijesti. Središte se mijenja. Bačeni ste u srce.
Čitavo srce okruženo je prostom sviješću, ne mislite ni na što posebno, samo ste svjesni, bez riječi, bez verbalizacije, bez mišljenja uopće, samo postojite. Stavite mentalnu tvar iznad, ispod i u svoje srce, i sve će vam postati moguće. Sva vrata percepcije bit će pročišćena i sva vrata misterija bit će otvorena, i iznenada neće biti jada – to je kao kad je tama potpuno iščezla. Jednom kad ovo spoznate, možete ići natrag ka glavi, ali nećete biti isti. Sad možete koristiti glavu kao instrument. Možete raditi sa njom, ali sada niste poistovjećeni sa njom, i čak i dok radite sa njom i gledate na svijet kroz nju, znat ćete što god da vidite da je to zbog intelekta. Sad vam je poznato jedno više stajalište, dublji pogled – i u bilo kom trenutku kad to poželite, možete se vratiti natrag u srce.
A iz srca, kad pogledate na svijet, svijeta nema, samo Bog jeste. Budite zaista u tome, stopljeni, uronjeni. Budite prosto svijest.
Jednom kad spoznate prolaz i kako se svijest vraća natrag; kako iščezava vaša dob, vaša prošlost, vaše sjećanje i vaše znanje i vi opet postajete novorođeno dijete – jednom kad znate ovu tajnu, ovaj prolaz, možete putovati do te točke onoliko puta koliko volite, i možete biti osvježeni ponovo i ponovo. Ako morate krenuti ka glavi, možete je koristiti, možete se kretati u običnom svijetu, radeći ali ne upetljavajući se u njega, jer duboko u sebi znate da je ono što je djelomično ono što je poznato po intelektu, to nije cijela istina. A djelomična istina je opasnija od laži, jer čini se da je to istina pa možete biti zavedeni time.
Sat – bitak, chit – svijest, ananda – blaženstvo. To je klasićan opis stvarnosti ili budnosti u vedanti po kojoj je čovekova suština jedno sa brahmanom – apsolutom. Dakle, kada se um transcendira, kada se postigne nemanje uma, vi ste isto bivanje, sat-chit-ananda. Nema događanja u vama. Niti djelovanje postoji niti saznavanje postoji. Inače je to teško za nas, jer tada je svaka dualnost transcendirana
