Mi smo istina i stvarnost

Sva Svijest unutar postojanja je svijest svih događanja iz beskonačnosti u beskonačnost i odnosi se na pojedinca i njegova događanja kroz koja je  podvrgnut istini.

Mi smo istina. Mi smo Živa istina! Sve tzv. najbolje istine u Svijetu su pojedinačne istine!
Istina, dakle – postaje relativna stvar pojedinca! U međuvremenu, obzirom da ne možemo znati sve stvari, postoji i apsolutna istina, ali suština je da postoji samo pojedinačna istina – ona glasi: Mi smo istina. Zapravo, mi nismo samo istinu, ali smo također stvarnost. To je zbog toga jer naša svijest “stvara” i pripada stvarnosti koja ide s njom. Oni idu zajedno, jer svijest i realnost su izravno povezane …
Nema Boga Stvoritelja ili kao takva …
Sve što možemo upitati o našem stvarnom postojanju je – da li su beskonačne količine zbivanja na ovom svijetu i na bilo kojem drugom svijetu. U međuvremenu, sve što može postići bitak jedne duše, mogu sve.. Moglo bi se reći da je Bog Stvoritelj i sva iskustava univerzalni događaj – ali nema Boga Stvoritelja ili kao takva. Bog ili Stvoritelj ne postoji! To je beskonačna energija koja protječe kroz cijelu kreaciju. Vaš pogled nije svjesno svjestan Biti ili jedinice kao takve. To je naoko podijeljeno u aspekte kretanje Svijesti koji u kombinaciji dorađuju cijelu kreaciju.

Bog Stvoritelj, to je kao tok –  stvara, održava i uništava. …  On ne može djelovati i reagirati kao jedna Bit …
Bog, Duh, Sebstvo, Atma, Apsolut je prisutan u svim bićima i stvarima – ali on ne može djelovati i reagirati kao jedan pojedinac. Bog Stvoritelj je snaga koja pokreće svemir – pojedinačno – on nije toga svjestan! Stvoritelj postaje svjestan što je to u okviru Kreacije – kao stvaranje. On tako postaje dio nas, on postaje mi – On i Mi smo jedno!. Govoreći o istini – mogli bismo reći: Mi smo istine i mi sami beskrajno iskustvo – ako pretpostavimo da živimo beskrajno. Bez obzira da li ili ne živimo beskrajno kao duša ili kao energija, u biti je nešto u što Jeste.. To je nešto što trebate postati svjesni, u sebi i bez riječi …

Prirodna Svijest je Izražavajuća Ljubav sama po sebi …
Mi kao izvor izrazili smo sebe u ljudsko biće kao određeni aspekt svog izražavanja. Mi kao izvor smo izrazili sebe, kako bi se iskustvo života u svim njegovim aspektima i načinima manifestirali kroz naša moguća mišljenja. Naše ljudsko izražavanja jedna je od mnogih – izvor nam je neograničen. Mi smo u mogućnosti stvoriti i koristiti beskonačno različite dimenzije i oblike života, jer je priroda je svijesti ljubav, razumijevanje i raznolikost. Ona je sposobna da se sama podjeli u beskonačnu količinu kreativnih  aspekata. Svi aspekti imaju izvor u sebi u obliku minijature. Svi aspekti su jednaki …

Mi smo ovdje da iskusimo stvaranja u ljudskom utjelovljenju …
To znači da su svi od nas već savršeni i ne morate brinuti o tome kako postati bolji ili uspješniji ili čak mudriji. Svi smo mudri ili već savršeno božanski. Mi smo dio Stvoritelja ili suština stvaranja u ljudskom obliku. Mi smo u ovoj suštini aspekti ili mini-duplikati u cilju stvaranja realnosti. Te realnosti nas ponekad pomrse i na drugim putovima dovedu nas do stanja blaženstva ili ekstaze. Mi smo ovdje da iskustvo stvaranja u ljudskom liku i neznanje koje nastaju kada mi kao ljudska bića ne možemo razlikovati iluzije od stvarnosti. Ili, recimo, ne vidite cjelinu  zbog vezanosti za djeliće. … Naša zbunjenost ovisi posebno o tome, dali smo svjesni života ili živimo san. Kada smo svjesni svog “bitka” to je naša manifestacija, mi kao izvor zaronimo natrag u naše stvaranje kao beskrajno maleni aspekt. To obično traje kao jedinica svijesti u beskonačnom Kraljevstvu. Ovaj aspekt izlazi iz beskonačnog rezervoara našeg podsvjesnog ili naše suštine, jer svi smo u nemanifestiranom obliku. Stari Mudraci ovo stanje imali su običaj nazvati “praznina”. U našem nastajanju mi smo aspekti beskonačne svijesti ali mi svjesno nismo svjesni toga.
Shvatite da je život tako složen da svako objavljivanje Istine uvijek zvuče neshvatljivo, paradoksalno. Ako objavljujemo neku složenu istinu ona može biti i izrazito logična.
Teško je izraziti isključivo vrlo jednostavne istine jer što su jednostavnije to su ne-dualnije. Jer um radi na dualnoj razini.
Bog je vrlo blizu i vrlo daleko, jer ako kažeš da je samo blizu to je laž, ako kažeš da je daleko i to je laž. Zašto? Zbog toga što ono što je blizu može postati daleko i obratno, ono daleko može postati vrlo blisko.
On je svuda može da se izrazi na paradoksalan način—on je najbliži i najdalji, najmanji i najveći on je sjeme i drvo.. On je i prijatelj i neprijatelj
—Zašto?. Jer neprijatelj može postati prijatelj. On je rođenje i smrt. No mi bi željeli da je on samo prijatelj, da je život, dobro i sunce.. Naše želje nisu istina. I zato dok naše želje i sklonosti i odbojnosti u potpunosti ne uklonimo nećemo doći do istine (tada projektiramo)
Polako, ali sigurno ćemo rasti u svijesti. Ovi aspekti početka ili slike je ono što svi ostvareni opisuju kao sveprisutno Sebstvo, jer TO u sebi sadrže kompletnu sliku od naše ukupne stvarnosti koje smo svjesni na podsvjestan način. To je razlog zašto sve stvari mogu biti otkrivene iznutra! To je sve ondje/negdje/tu.
Na kraju ćemo napredujući kroz ljudsku pozornicu postati pojedinačna Duša. Naša Duša je nešto mnogo dublje nego što mi mislimo … sadrži beskonačno polje  Sve-  Svijesti