U stvari, bilo kakve činjenične informacije o svijetu povezane s poviješću, znanošću etimologijom, itd, ne služe nikakvoj svrsi kada je riječ o duhovnom, metafizičkom ili dualnom putu. Također, čak ni sveti spisi nemaju veliku svrhu; obično čitanje mudrih spisa i knjiga čini da se osoba previše identificira s prtljagom znanja; počinje se osjećati teško, ozbiljno i egoistično u glavi. Veliki utjecaj posebno imaju razni autoriteti. Na primjer, ako pokupite, identificirate se uz neku ideju, nešto što pročitate, ili usvojite, vanjski koncept, mudru knjigu, citirate i učinite je svojim autoritetom, misleći da je to super, dobro za imiđ, morate to iskoristiti. To primijeniti, to stvara ovisnost vezivanja bez jasnog razumijevanja. Ta moć utjecaja je jedan od najvećih blokada za samosvijest i zatvor u dualnosti, materijalnoj duhovnosti.
U čemu je bit nedvojnosti? Suština je da stvari obično gledamo u redukcionističkom pogledu, a ne u jedinstvu. Pogled jedinstva vidi stvari s razlikama, ali ih vidi zajedno kao cjelinu. Ovaj problem autoriteta opisan je u alegorijskoj priči o Rajskom vrtu u Postanku. Biblija ne kaže da je Drvo spoznaje dobra i zla u središtu vrta zlo, već je zabranjeno jesti njegove plodove. Stoga Autoritet, ideja, misao, i stvarno razmišljanje nije problematično, već je problem u vezanostima se za jednu ili više ideja, poistovjetiti ih sa “ja” koji ovo čita i pomisliti: “Ovo sam ja, ovo je dio onoga što ja jesam ”. Iz toga proizlazi iluzorne ideje: kontrola, manipulacija, prosuđivanje, osuda, odvajanje, nered i sukob, iznutra i izvana.
Duhovni put sastoji se u uklanjanju bilo kakvih identifikacija koje imaju veze sa znanjem, iskustvom, djelovanjem, imenom, obitelji, rasom, religijom, nacionalnošću, guruom, umom, tijelom itd. Sebstvo koje ste sada, izražava materijalne, stečene koncepte programirane svijesti, jer je podložno svim vanjskim utjecajima. Osobno Sebstvo je uzrok niske samosvijesti. Ovo vam na prvi pogled može zvučati klizavo, ali nije, čim se potrudite izbaciti iz sebe stvari u koje ipak ne vjerujete. Sve što je podložno iluzornom, dualnom, plod su tog ja. Metaforično Sebstvo koje ste trenutno je poput stabla, zapravo ono poznato Drvo spoznaje dobra i zla, biblijske slave. To Drvo znanja koje jeste izražava njegovu prirodu: sve ljudske oblike želja, čulne nadražaje, nemir uma kao i nisko samopoštovanje i sve druge oblike um patnje koje su propasti ljudskog postojanja. Stoga je Isus rekao: “Prepoznat ćete drvo po plodu”.
Način da se izbjegne iluzorna vezanost i niska samosvijest je stoga iskorijeniti Drvo znanja – sve ono što mislite, vjerujete i doživljavate – iz njegovih korijena. Kad se cijelo Drvo Znanja – ono što vi jeste – iskorijeni iz korijena, obmane, mrak svijesti kao i sve oblike patnje nemoguće je doživjeti. To je nemoguće kao stablo kruške koje daje banane. Drvo kruške može proizvesti samo kruške. U tom smislu treba ispravno razumjeti što predstavlja poruka “drvo znanja”.
Jednom uhvaćen u autoritet, put natrag do Drveta života čuva upravo autoritet, koji pozira pod krinkom dobra i cjelovitosti. Ovo je kerubin, naizgled dobar anđeo – autoritet, još jedna ideja koju preuzimate kako biste zaštitili i očuvali sebe, zamisao i osjećaj da ste osoba, pojedinac ili osobnost. Ono što se doista događa je da nesvjesno blokirate vlastiti put natrag do Drveta života, koje je vaše pravo po rođenju.
Drvo života izravno je znanje, iskustvo, vlastite besmrtnosti.
Put natrag do Drveta života ne prolazi kroz vaš um, jer prihvativši bilo koji autoritet, javlja se osjećaj Ja, koji se ne može ugasiti. Svi mudraci na svoj način to poučavaju. Sama priroda Ja je tražiti besmrtnost. Ali besmrtnost ne leži u tebi, meni: ono leži u nedostatku ja (I). Moram propasti na križu za cijelo čovječanstvo, kako bih uskrsnula svijest o besmrtnosti i sjela zdesna Ocu.
Što se onda može učiniti? Prvo, važno je shvatiti da ljudski um i misao, iako nevjerojatni i vrlo korisni, nisu najviši. Iza ljudskog uma je svijest, sama svijest koja uzima ove riječi. Ta je svijest najveća: to je slika i prilika Božja (onoga što tko pod tim smatra). Nemojte identificirati ovu svijest, tko gleda, s bilo kojom mišlju, poput tijela, uma, pozadine, poziva, sjećanja, osobnosti ili bilo kojeg autoriteta (ideje). Zapravo, prvi izlaz je njihovo razdvajanje. Odvajajte ih, ne intelektualno, nego vraćajući pozornost na to tko gleda, misli i osjeća, umjesto da obratite pozornost na ono što se vidi, misli i osjeća. Posve je prikladno i vrlo korisno da se za ovaj uvid bavite vama podobnom svjesnom praksom.
Povoljan je još jedan drugi način ili izlaz koji je suprotan od onoga što je rečeno u prethodnom odlomku, jest obratiti pozornost izravno na svaku neugodnu emociju i neugodan osjećaj. Pokušajte svaku neugodnu, ometajuću emociju i osjećaj osvijestiti, a pritom pustiti ono što vam je na umu. To podrazumijeva da morate biti u stanju razlikovati svoje emocije i neugodne osjećaje, koje osjećate unutar svog tijela, ispod vrata, od onoga što se događa gore, unutar vaše glave, što se mislilo. Ako to još ne možete učiniti, onda vježbajte metodu, vraćajući pozornost na svijest: tko gleda, tko razmišlja, tko osjeća, tko sve doživljava. Nastavite to raditi sve dok ne uspijete razlikovati misli od stvarnosti.
Ili uzmimo primjer svega ovoga, kako bismo to bolje razumjeli. Pretpostavimo da ste oblak koji prolazi nebom. Vi ste jedan od približno osam milijardi sličnih oblaka. Onda jednog dana odjednom shvatiš da uopće nisi oblak. Odjednom shvatite da ste nebo i promatrate oblake koji prolaze. Vaš oblak – za koga ste mislili da ste – nema vlasnika. Mislili ste da ste jedan od osam milijardi sličnih oblaka. Sada shvaćate da ste nebo, vaš oblak nije jedinstven, a svih osam milijardi oblaka na sličan način nemaju vlasnike. Kako biste se osjećali o svom životu sada, s ovom spoznajom?
Ono što većina ljudi doživljava je upravo ono što je netko odlično rekao;
„Cijeli korijen vašeg problema je u tome što ne možete izaći iz sebe. Toliko ste blizu sebe da ste zaslijepljeni.“ Toliko ste identificirani sa svojim posebnim oblakom, vjerujući da ste to vi, da ne možete vidjeti da niste taj oblak.
Ovaj je oblak proizvod prirode, rezultat milijuna godina evolucije. Rađa se, izražava svoju prirodu (koja nije vaša priroda), i na kraju se rastvara, propada. Nema ništa u tom oblaku. Sve dok mislite da ste taj oblak, podvojena osobnost vezani ste njegovom prirodom. Imate početak i kraj, i izražavate prirodu tog oblaka kao da ste ta priroda vi. Ali kad odjednom shvatite da ste ogromno prazno nebo i gledate oblake koji prolaze, gubite sve svoje strahove i svu svoju patnju. Svi od uma, ego i osobni porivi pa i patnja i nisko samopouzdanje sada su djetinjaste igračke: shvaćeno je da su krajnje nestvarne.
Pa kako možete shvatiti da niste tijelo (oblak), već prostor (nebo) unutar kojeg se pojavljuju i nestaju sva tijela (svi oblaci)?
To je vrlo jednostavno, ali suptilno i zahtijeva ustrajan napor u pravom smjeru. Kad god svjesno doživite neki oblik iluzije, obmane što je sve ustvari patnja, jednostavno fokusirajte svoju pažnju s onoga što vidite, mislite, osjećate na sebe. Inače svi što god doživljavaju, sve se doživljava kao objekti. Među ove objekte uključen je vaš određeni oblak: vaše tijelo, um, misli, osjećaji, govor i ponašanje. Umjesto toga, da biste otkrili da ste nebo, neprestano proširite pozornost na nebo. Preusmjeravajte pozornost sa svog tijela, uma, misli i osjećaja na to kome ili čemu se ti fenomeni pojavljuju (vama kao subjektu). U svemu ovome vrlo je važno dobro razumjeti smisao, snagu, pojam riječi vi sa subjekt- objekt.
Ovo samopromatranje – svijest o sebi koji ovo čita po prirodi je nedvojno, bez autoriteta. Očigledno nema razlike i prostora, nema odvajanja bilo koje vrste, unutar mene kao subjekta. Stoga ta samosvijest ne može proizvesti nikakve probleme u bilo kojem obliku ili na bilo koji način. Ovo je jedan dobar način za gašenje svih problema, sve dualnosti percepcija da ste oblak, odvojen od drugih oblaka, s početkom i krajem. Uravnotežen napor je poželjan, osim ako se promatrate na prianjajući način, onda više patite. Kakav napor proizvodi savršenu ravnotežu koja je toliko savršena da nikako ne možete posrnuti? Odgovor je: samo dovoljan napor, svjesna volja i razumijevanje što radite, omogućuje da se uništi iluzija dualnosti u kojoj ste trenutno uhvaćeni, misleći da ste oblak, ne shvaćajući da ste zapravo ogromno prazno nebo.
Da biste odbacili dualnost, prvo promatrajte kako se ona stvara. Dvojnost se stvara vjerujući da ste vi objekt, određeno tijelo i um za koje se držite i trenutno smatrate da ste vi odvojeni. Ljudi su većina u nesvjesnom stanju, prividni subjekt. Kad ste naklonjeni, poistovjećeni s tijelom, umom, mislima i emocijama ta je svijest ja. Način uništavanja svih objekata je skidanje pažnje s njih. Kod aktivnog promatranja ja, jednostavno povucite pozornost s prividnih objekata, poput misli i osjećaja.. To znači promatrati ja nedvojbeno, na savršeno uravnotežen način. Ovaj savjet je početnicima teško učiniti, ukoliko nisu za taj nivo sebe osvješćivanja motivirani. Budući da je danas kolektivno prisutan snažni utjecaj straha i neizvjesnosti svi lako prijanjaju za individualnu svijest jer taj nemir stvara podvojenost, povlačenje i traži se utjeha u starim obrascima percepcije, a to vaše patnje nastavlja održavati i hraniti utjecajem. Međutim, nemojte dopustiti da vas vanjski svijet zadržava i obeshrabri. Jednostavno naučite neku jednostavnu tehniku preusmjeravanja svoje pozornosti na sebe kao subjekta, kojem se pojavljuju vaše tijelo i um, kad god ste voljni sebe vidjeti.. Nakon što steknete puno iskustva o tome što svijest o meni (kao subjektu) uključuje, shvatit ćete da se trebate aktivno promatrati. Dakle, trebate odbaciti svaki autoritet i izravno otkriti misli u svom umu, koje se predstavljaju kao stvarnost. Morate ispustiti oboje, odnosno što trebate učiniti je ispustiti predmete: tijelo, um, misli i osjećaje, jer uzrok sve patnje je naše uvjerenje da smo odvojeni od svega (života, Boga, energije, prirode, itd), a spoznaja te zablude nas oslobađa patnje.
Na višoj razini sve su tehnike također autoriteti. Naravno. Stoga u početku održavaju osjećaj sebe, odvojeni od drugih sebe. Međutim, ako ih koristite samo za fokusiranje svoje pažnje na jedan od opisana načina, svijest će uništiti i ove autoritete. Počnete uviđati i doživljavati ono što vaš um ne određuje za stvarnost. To se mora doživjeti izravno da biste to osvijestili. Ovo putovanje morate poduzeti sami. Svaka osoba treba to učiniti za sebe, sama. Nitko to ne može učiniti umjesto vas. Ovo putovanje nije kroz vaš um: autoritet.
Inače čete doživljavati ono čega nema, a ne ono što postoji.
ako čovjek vidi ništa dok gleda svemir
ako umom tada promatra um
on uništava razlike i dostiže Budinstvo.
Tilopa
