Izgradnja karaktera svugdje igra vrlo važnu ulogu. Obrazovanje koje nije čvrsto utemeljeno na moralnosti promašuje sam cilj obrazovanja i ljudskog života. Kada je čovjek u prirodnom stanju svijesti on je u skladu sa prirodom-Bogom, Sebstvom. Ovaj kontekst se tiče razine ljudskih vrijednosti.
Duhovnost ne znači vođenje usamljenog i povučenog života. Prava duhovnost zove na jednotu cijelog čovječanstva. Danas ćete naći ljude koji kažu da je korisnost temelj moralnosti. Stvarno, što je osnova moralnosti? Donijeti što više sreće najvećem broju ljudi. Zašto bih se ja trudio oko toga? Zašto ne bih donio najveću nesreću za najveći broj ljudi, ako bi mi to odgovaralo? Kako će nemoralni odgovoriti na to pitanje? Kako vi znate što je ispravno, a što pogrešno? Mene goni moja želja za srećom; ja je zadovoljavam zato što je to u mojoj prirodi. Ja ne znam ništa izvan toga. Ja imam želje i moram da ih zadovoljavam. Zašto biste mi vi to zamjerali? Odakle dolaze sve te istine o ljudskom životu, o moralnosti, o besmrtnoj Duši, o Bogu, o ljubavi i simpatiji, o dobroti i, iznad svega, o nesebičnosti?
Tri su vrhovne maksime koje trebate uvijek imati na umu: volite Boga, bojte se grijeha, pazite na moralnost u društvu. Samo onaj tko striktno provodi te maksime, može se nazvati ljudskim bićem. Kada u društvu ima moralnosti, ono će biti zaštićeno i nikakva šteta mu se ne može nanijeti Kako biste uvijek mogli činiti samo dobra djela trebali biste njegovati ljubav za Boga, (Ja, apsolut, Istinu) strah od grijeha i moralnost u društvu. Ako možete njegovati to troje tada ćete se moći držati po strani od upuštanja u loša djelovanja. Ljubav za Boga, strah od grijeha i moralnost u društvu međusobno su ovisni. Jedno slijedi drugo. Svi patite zbog pomanjkanja moralnosti u svojim osjećajima i nepravilnog ponašanja. Karakter se temelji na načinu djelovanja. Djelovanje se temelji na mislima. Zbog toga važnost morala, od velike važnosti za karakter svake osobe.. Nitko ne može izbjeći zakon djelovanja. On se temelji na umu.
Ne budite oholi zbog položaja koji zauzimate. Snaga što ju stječete svojim bogatstvom ili položajem je nepouzdana. Samo moralnost i čistoća mogu vam podariti istinsku moć. Pohvale kao i novac dolazi i odlazi, ali moralnost dolazi i raste. Nemojte biti ushićeni kada dobijete pohvale,nagrade niti potišteni kada ga izgubite. Ako čovjek poštuje Onoga, koji je iznad svih bića i koji ispunjava cijeli svemir, a obavlja svoje dužnosti, on dostiže savršenstvo. Bolje je ispunjavati svoju Dharmu (urođeni zakon) bez naročitog isticanja, nego obavljati tuđe dužnosti s uspjehom. Obavljajući svoju dužnost, dodijeljenu mu prirodom, on ne pada u grijeh. Dužnosti za koje je čovjek rođen, ne smiju biti zanemarene, makar bile i niske, jer je svaka aktivnost obavijena nesavršenstvom, kao vatra dimom.
Ideal visokog životnog standarda, umjesto visoke razine življenja, opustošio je ljudsko društvo. Visoka razina življenja zahtijeva moralnost, poniznost, nevezanost, suosjećajnost. Sad je čovjek rob svojih želja. Smatra se bespomoćnim da pobijedi glad za užicima i luksuzom. Preslab je da svoju prirodu drži pod nadzorom. Ne zna kako da probudi Božju svijest latentnu u sebi. To se može samo duhovnom sâdhanom, jer ona je temeljna preobrazba.
Možete imati puno novca. Ali, ako se ne oslobodite loših osobina, poput mržnje i strasti, zavisti, ambicija i ljutnje, sve ćete izgubiti. Novac nije važan, važne su ljudske vrijednosti. Zato, razvijajte ih. Kako se možete zvati ljudskim bićem, ako vam one nedostaju? Kada ih imate, Istina će uvijek biti s vama ona će vas voditi i štititi. Zbog toga, ne čeznite za novcem. Upijajte vrijednosti. Razvijajte moralnost. Nju ćete steći kada ojača vaša ljubav za sve jednako, za Istinu, za ispravnost, to su božanske vrijednosti. U tom slučaju nestat će i vaše demonske osobine, a kada se njih oslobodite, društvo, u kojem živite, postat će bolje. I tada će vas zvati: “To je dobar čovjek, takve trebamo.”
Ljudi bi se trebali odnositi jedni prema drugima s osjećajem međusobne ljubavi i jedinstva. Samo takve osobe zaslužuju da ih se naziva ljudskim bićima. Oni su, ustvari, osobe visoke moralnosti. Oni koji nisu moralni nisu ni ljudska bića! Može li neki narod ili rasa opstati bez moralnosti? Ne! Isto tako biste, pored moralnosti, trebali razvijati odlike skromnosti, hrabrosti suosjećanje i osjećaj za ispravnost i jednakost svih.
Po cijelom svijetu postoje brojni instituti za menadžment. Oni dodjeljuju stupanj magisterija u poslovnoj administraciji. U nekim zemljama umjesto toga magisterija postoji magisterij poslovne znanosti. U humanom smislu moralo bi se oformiti magisterij za menadžment čovjeka, tu bi se opleminio karakter za širok pogled na svijet i biti spremni služiti društvu iskreno i odano. Oni bi trebali biti primjeri moralnosti te doprinositi razvoju nacije svojim primjernim radom.”
Što se ovdje traži, upravljanje samim sobom ili “naučiti kako upravljati sobom” temeljno je usmjerenje i osnova za magistra koji se bavi menadžmentom čovjeka. Čovjek može upravljati drugima samo kad zna upravljati sobom. A da bi upravljao sobom, treba njegovati kontrolu uma i osjetila. Samo tada čovjek postiže jedinstvo misli, riječi i djela, što je bitno za menadžera ili vođu. To je osnovni princip menadžmenta prema indijskim “običajima i vrijednostima” koji potječu iz indijske kulture, a koja se zauzvrat temelji na duhovnosti.
Moral u individualnom i društvenom životu je prirodna posljedica duhovnog načina života, zapravo duhovnost i moralnost srž su religijskih kultura na cijelom svijetu.
Na najvišoj razini sebeostvarenja moralnost se stapa sa prirodom božanskog Sebstva.
U Tantri moralnost se vidi drugačije.Tantru ne interesira kako se neko treba ponašati, već ono što vi jeste.