Na savršenom Putu nema ničega teškog, osim što se ne dopušta da bude odabiranja. A to se postiže oslobađanjem utisaka . Tu imamo primjer iza svih primjera da kada ste oslobođeni i mržnje i ljubavi otkriva se u potpunoj jasnoći, ono što Jeste. Ali uz najmanje odstupanje od toga bezdan dijeli Nebo i Zemlju. Želite li to spoznati ili ga doživjeti vlastitim očima, Nemajte imati nikakvih misli ni za nj, ni protiv njega.
Kada jednom prihvatite život u njegovoj potpunosti, stvari će se početi događati jer vas to potpuno prihvaćanje oslobađa od vašeg ego polazišta. Vaš ego je problem u stalnom odabiranju za i protiv, uslijed toga vi stvarate probleme. U samom životu nema problema. Egzistencija je “ne problematična“. Treba znati da dva ekstrema, ma kako da su suprotna, dio su jedne cjeline – dva aspekta jedne iste stvari. Ako odaberete jednu, odabrali ste i drugu, također. Ta druga je sada skrivena, potisnuta.
Budite neizbirljivi. Kada jednom to shvatite, nikada se neće ukazati pitanje uživanja i potiskivanja. Potrudi se ne vezivati i hraniti se uz stavove, čak brižno izbjegavaj i najmanje razlučivanje, jer čim odabereš između pravog i krivog, Duh je izgubljen u složenosti.
Ovo treba dobro razumjeti da nastojanje za smirenjem zaustavljanjem kretanja vodi smirenju koje je opet kretanje. Zato jer dok oklijevaš između smirenja i kretanja, kako ćeš postići Jedinstvo? Kad jedinstvo Puta nije spoznato u potpunosti oboje će biti promašaj.
Znaći i negiranje stvarnosti jest prijanjanje uz nju; prijanjanje uz Prazno jest njegovo negiranje.
Savršenu poput praznog prostranstva Putu ničega ne nedostaje, ničega nema u suvišku, odabiranje između prihvaćanja i odbacivanja uzrokuje gubitak takvosti stvari. U jedinstvu stvari čuvaj smiren duh i neispravni pogledi sami od sebe nestaju zato se ne vezuj uz vanjske zaplete, ne obitavaj u mehanici uma.Odbacivši svaki govor i svaku misao nema mjesta kamo ne bismo mogli slobodno kročiti. Što je više riječi i mišljenja, to smo dalje od istine.
Razumljivo je da ako ima neke motivacije, to nije ljubav. To može biti nešto drugo. Ako ste motivirani i ako mislite da će vas zbog sreće voljeti, ta ljubav će biti lažna. Ali ako vas vole bez ikakve motivacije, sreća će vas pratiti kao sjenka. Zato tantra kaže da će prihvaćanje pratiti preobrazbu, ali nemojte stoga od prihvaćanja praviti tehniku za transformaciju – ona to nije! Nemojte težiti za transformacijom. Samo tada će se ona dogoditi. Ako budete težili za time, ta težnja će biti prepreka. Tada neće biti pitanja što je uživanje, a što potiskivanje.
Suprotstavljanje žudnje i gađenja – To je bolest duha. A nerazumijevanje dubokog značenja beskorisno zamućuje smirenost duha, u kojem se odmah vrtlože ideje, i zamisli. Kada su misli nesređene, duh je zbunjen, kakva korist od pristrasnosti i jednostranosti?
Dobitak i gubitak, ispravno i neispravno – sve to valja odbaciti jednom zauvijek! Kad oči nisu sklopljene spavanjem, svi snovi sami od sebe nestaju.
Kad Duh ne zapada u razlikovanje, sve stvari opstoji u svojoj stvarnosti. Kad smo spoznali duboku tajnu onoga što Jeste, najednom nestaju vanjske sputanosti. U trenutku kad smo prosvijetljeni nadilazimo Prazno ovoga svijeta. Promjene u prolaznom svetu čine se stvarnim sve zbog neznanja, vraćanjem izvorištu dobivamo bit, dok sljedeći pojavnost, gubimo duh.
Dvoje proizlazi od jednog, no ne prianjaj ni uz to Jedno, kada duh nije zbunjen i smeten, ničemu na svetu nema prigovora. Kada ništa ne smeta, tada sve nestaje, nema uznemiravanja, duh se ne očituje, jer kad stvari nestanu, duh je smiren. Kad je duh smiren, stvari nestanu.
Stvari su po duhu stvarima, Duh je po stvarima duhom.
Relativnost svih dvojnosti izvorno počiva na jednome Praznom (ništavilu). U tome je praznom oboje Jedno i u oboma su sadržane milijarde pojava. Ako ne odabireš između prefinjenog i grubog, kako da budeš za jedno, a protiv drugoga? Veliki je Put smiren i prostran, ništa mu nije lako, ništa mu nije teško, sitničava su shvaćanja neodlučna , poznato nam je što veća žurba, to veće zakašnjenje. Uz svaki oblik vezivanja ili identifikacije gubi se ravnoteža, i neizostavno kroči neispravnim putovima. Čim to otpustiš, stvari slijede tok vlastite prirode .
Bit niti odlazi niti obitava. Uz poslušnost prirodi stvari u skladu smo s Putem, lagani, smireni i slobodni od uznemiravanja, kad su misli sputane, dolazi do otklona od Istine, i one postaju teže, mračnije i nezdravije. U istini nema razlikovanja, do njih se dolazi ludim prianjanjem uz ovo ili ono.
Želiš li putovati Jedinim kolima, nemaj predrasuda protiv šest čula, Tada si stvarno prosvijetljen.
Traženje Duha s pomoću duha – nije li to najveća od svih zabluda? Zablude rađaju mirovanje i kretanje, Prosvjetljenje razbija prihvaćanje i odbijanje. Svi su ti parovi suprotnosti rođeni od neznanja.
Zato kad milijardu stvari doživimo u njihovoj Jedinosti, vraćamo se izvorištu gdje smo oduvijek bili. Kada su svi odnosi prestali, Postignuto je stanje iznad svake usporedbe.
Kretanje nestaje i eto ne-kretanja, mirovanje se pokreće i eto ne-mirovanja. Kad oboje prestaje opstojati, kako da se održi Jedno? U samoj krajnosti, konačno, stvari ne podliježu pravilima i mjerama. U Duhu usklađenu s Putem opstoji Jedinstvo, u kojem su sve žudnje odumrle a sumnje i kolebanja u potpunosti su uklonjene, i potvrđena je istinska bit – Ništa nije zaostalo, ništa nije zadržano, Sve je prazno, prozračno, samo sebe osvjetljava, nema naprezanja, nema rasipanja snage. Misao donde ne može doprijeti, a mašta to ne može zamisliti.
Na višoj razini To, ili u ništavilu ili u svemu ili u čistoj svijesti, ne postoji ni ‘ja’ ni ‘ne-ja’. Tražimo li neposrednu naznaku, možemo reći jedino ‘Ne-dvojstvo’ u ‘Ne-dvojstvu’ sve je Jedno, i u njemu je sadržano sve. Mudraci svih vremena i prostora ulaze u ovu Apsolutnu Istinu. Ta se istina ne može ubrzati niti proširiti; Trenutak je za nju milijarda godina, ne postoji ovdje, ne postoji ondje. Očituje se svagdje u vremenu i prostoru. Beskonačno malo je poput beskonačno velikog, jer ne postoje granice, beskonačno veliko je poput beskonačno malog, jer granice nemaju značenja.
Ne zaustavljajući se ni na čemu definitivnom, ne upadajući u suprotni ekstrem, tj, ne povodeći se za suprotnošću, odnosno, odsustvom onoga što je prethodno bilo napušteno, svijest samim tim ne biva određena, odnosno oslovljena nikakvom akcijom, ali ni nikakvom reakcijom. I suprotno od onoga što bi se inače moglo očekivati za one koji iskustvo ovakve čiste, transcendentalne svijesti nemaju, ona upravo svojom (prividnom) neangažiranošću, odnosno neimpliciranošću, osigurava sebi neobičnu mobilnost, dinamičnost, raspoloživost i prodornost. Poput bistrog ogledala ona u potpunosti i bez deformacija svjedoči o prisutnosti, o takvosti (onome što uistinu jeste).
Ono što jest, nije; Ono što nije, jest.
Ako to nije shvaćeno, vlastiti je položaj neodrživ. Jedno u svemu, Sve u jednome, čim je to shvaćeno, nema više brige o savršenom znanju! Duh što vjeruje nije podijeljen, jer što nije podijeljeno nije Duh što vjeruje. Tu riječi zakazuju, za to nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti.
