Skip to main content

Kada je Kabir bio na hodočasničkom putu za Mekku, sreo ga je Bog na njegovom putu.
Prekorio ga je i strogo upitao,
tko mu je rekao, da je On tamo, a ne ovdje.
Kabir; Svjesnost

Kada tvoja svijest postane jedan stabilan faktor u tvom životu, jedan integralni faktor u tebi, jedan iskristalizirani faktor u tebi, i ti se mogneš osloniti na to…Upravo sada, ti se još ne možeš osloniti na to. Ti se, recimo, krećeš veoma svjesno, i neko te iznenada udari – tog istog trenutka tvoja svijest nestane: to nije postojano, ne možeš se na to osloniti. Neko ti kaže jednu običnu riječ: neko ti, recimo, kaže: “Idiote!” Tvoje svijesti u tom trenutku nestane, smrači ti se pred očima. Sama riječ “idiot” potjera ti krv u očima, tada bivaš spreman reagirati..
Čak i ljudi koji izgledaju svjesno i budno, izgledaju tako samo zbog toga što žele da izbjegnu takvu situaciju. Njihova budnost nije stvarna. Ti možeš otići u Himalaje, možeš se zatvoriti u pećinu – nitko te tamo neće moći nazvati idiotom. Tko će se usuditi otići u himalajske pećine da bi te nazvao idiotom? Naravno, ti se tamo nećeš ljutiti. Tvoje stanje svijesti u himalajskim pećinama nije od neke veće vrijednosti jer ta svijest nema prilike za testiranje, ne postoji mogućnost da bude izazvana, da bude uništena.

Zbog toga Kabir kaže:
“Budi u svijetu. Nemoj se povoditi za svijetom.

Živi u svakodnevnoj prilici gdje možeš biti izazvan da se nesvjesno ponašaš i gdje ti drugi mogu pomoći da budeš svjesniji.” Ako to možeš shvatiti, svijet će biti jedno moćno sredstvo dano od Boga, da ti priušti više svijesti.
Tvoj neprijatelj ti je prijatelj, kletva je blaženstvo, nesreća se može pretvoriti u sreću. To zavisi samo od toga da li znaš gdje je ključ svijesti. Tada sve možeš preokrenuti u zlato. Kada te neko izazove, to je prilika da zadržiš budnost. Kada te netko tvoj iznevjeri, i ti se osjetiš uvrijeđenim, to je trenutak da ostaneš budan. Kada se osjetiš tužan, potišten, depresivan, kada osjetiš da je sav svijet protiv tebe, to je pravi trenutak da budeš svjestan. Kada si okružen mrklom noći tada je trenutak da održiš svoje svijetlo upaljeno. Sve te situacije će se pokazati kao pomoć – u njima je smisao toga.

Kabir kaže:
Voljenoga je teško naći u svijetu; on je svugdje oko nas – ali ti nisi dovoljno osjetljiv. Nisi dovoljno svjestan.
On je svugdje – ali ti ga nespreman sada nećeš moći naći svugdje. Nađi čovjeka u koga se on slio i ma koliko da si ti neosjetljiv, dobit ćeš nešto od toga…moraš postati opijen.

Da, postoje takvi ljudi u koje se Bog moćno utjelovio, osjeti ih..Ono što zaprečuje čisto viđenje je poistovjećivanje sa malim „ja“. No kada se “ja” pravilno razumije, njegovo se značenje doživljava kao beskonačna svijest. Kada se ova istina otkrije čovjeku čistoga duha, njegovo se neznanje odjednom rasprši. Drugi se drže svoje vlastite neistinite zamisli, kao sto se dijete drži zamisli o postojanju utvare.

Kada čovjek spozna lažnost “ja” kao odvojenog entiteta, kako može vjerovati u druge zamisli (kao sto su nebo, pakao itd.) koje su vezane uz njega? Čežnja za nebom, čak i oslobođenjem, javlja se u čovjekovu srcu samo tako dugo dok se doživljava “ja” kao entitet. Dok traje “ja”, u životu postoji jedino nesreća, patnja i parovi suprotnosti. Kada u skladu sa svojom vlastitom prirodom Bog otvara i zatvara oči, nastaje ono sto je znano kao stvaranje i rastvaranje univerzuma. Neispravnom razumijevanju, “ja” (ahamkara) izgleda kao nečista zamisao u beskonačnoj svijesti.

Čovjek se “ja” zamisli može osloboditi samo samospoznajom. Međutim, visi oblik “ja”, proširen do neograničenosti, koji stvara osjećaj “ja sam jedno s čitavim univerzumom, ne postoji ništa osim mene”, spoznaja je prosvijetljene osobe. Druga je vrsta “ja” čovjekov osjećaj da je “ja” krajnje fino i atomske strukture i stoga različito i neovisno o svemu u ovom univerzumu. Tome se također ne može prigovoriti jer vodi do oslobođenja. No ranije opisano “ja” predstavlja čovjeka čije se sebstvo poistovjećuje s tijelom i mora se odlučno odbaciti. Postojanim njegovanjem višeg oblika “ja”, niži oblik nestaje.

Samospoznat se čovjek može baviti svakojakim djelovanjem ili ostati u osami. On je uvijek budan. Svijet nije ništa drugo već čisti prostor svijesti.

Svijet uma je fatamorgana. On, ustvari, ni ne postoji. U njemu je sve nestalno. Taj nedostatak um čini nestabilnim. Prijelazne faze nikada ne odgovaraju istini. Intelekt stoga ne bi smio dušu onečišćavati lažnim zamislima i željama. Mnogostrukost je posljedica kratkovidnosti i neznanja. Nema potrebe za pretpostavkom drugoga entiteta različitoga od atmana.

Neznanje, kratkovidnost ili privid (maya) samo su proizvod volje atmana. Ne razlikujući se od atmana. Snaga se ne razlikuje od snažne osobe, zar ne? Atman se ne razlikuje od nečega iste vrste, od različitih vrsta ni od vlastitih osobina. Za njega se kategorično tvrdi: samo jedan (eka eva).

Komentiraj