Ovaj naš fizički svijet dio je kolektivne svijesti. Možete to nazvati Bogom. Ova svijest je poput oceana. Vaša individualna svijest, tko ste ili što ste, kap je iz ovog oceana. Kapljica se po kvaliteti ne razlikuje od kolektivne, oceanske svijesti. Razlikuje se samo količina.
Možemo se, i to nam i preostaje, osloniti na vlastito izravno iskustvo. Često čujemo izreku koju samozvani duhovnjaci, bez obzira provede li to što savjetuju, vole savjetovati: “budi u svijetu, ali ne od svijeta”.
Sasvim je moguće iskusiti da ste na ovom svijetu, ali više ne u njemu. Kad pročešljate razna iskustva o ovoj temi teško je čuti o izravnoj realizaciji. Treba se na sebe i u toj dimenziji osloniti.
Glavni pomak u radu ma kako to zvali je, kad shvatiš da si bez smrti, znaš. Nikakvi “znanstveni dokazi” pa i neznanstveni koji bi mogli to suprotstaviti, nikada ne bi mogli ukloniti tu unutarnju sigurnost.
Neki pojedinci priznaju da u svom radu što god sa sobom u sebi radili za postizanje svjesnosti (budnost) se često osjećaju lažnim.
Nedostaje razumijevanje u svemu. Napredniji sadake priznaju da još otkrivaju kako promatrati sebe, promatrača, a ne nešto promatrano. Ovo nije novo otkriće: ova metoda stara je koliko i čovječanstvo. Ono što vas sprječava da to shvatite biva vaša pogrešna percepcija, uzrokovana mišlju, da morate promatrati „ja“ ispred sebe. Ovo je osnovna ljudska pogreška, predodžba da smo nas dvoje: ja i “ja” koje znam. Ovo „ja” su moje ideje o sebi: sastoji se od tijela, uma, sadržaja uma, emocija, moje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Poput slike cvijeta, „ja” ne može utažiti stvarni pomak, a razlog su um stanja koja imamo u masama nesvjesnih bića. Svaki istinski impuls pretvara u varalicu. To je razlog zbog kojeg se mnogi osjećaju lažno.
Ljudski um je zeznuta stvar; pokušava očajnički stalno bježati, bez obzira na to što se ne brine o sebi.
Neobična stvar u stvarnosti je sljedeća: za sve što je stvarno i što stvarno postoji, postoji krivotvorina. Primarna krivotvorena vrijednost, u koju svi vjeruju nažalost izgubi se, razlog je jezik, napisana riječ, svjesni glas u našim glavama. Biblija tako lijepo opisuje tu zabludu u svojoj alegorijskoj priči o rajskom vrtu i rezultat: protjerivanje iz rajskog vrta. To je zato što svi jedemo zabranjeno voće, s drveta spoznaje dobra i zla.
Nažalost, vjerovanje u ovo (što znači da se riječi koriste pogrešno, da bi se jelo zabranjeno voće) uranja ljude u tamu.
U stvarnosti smo svi dio nedjeljive cjeline. Ja sam dio svega i sve je dio mene. To znači da ja, svjesnost, nikada ne djelujem na isti način kao što zub nikada ne grize sam sebe.
Osnovni je problem što se svi brkaju sa svojim umom.
Um je promatrano. Promatrač je svjesnost koja promatra um. Da biste otkrili pravu bit, da smo svi jedno, dio jedne nedjeljive cjeline, potrebno je povući pozornost s onoga što je pred vama i umjesto toga ga usmjeriti na sebe, promatrača. To dovodi do samootkrivanja da ste vi svjesnost i da je svijest Jedno: Sve, svi. To također dovodi do otkrića da to nikad ne glumite. Ne možete djelovati, više nego što zub može ugristi sam sebe. Nema se po čemu postupati, nema se što kontrolirati. Cijeli Svemir je poput jednog divovskog zuba. Ne može se ugristi.
Što onda djeluje? Tko djeluje? Um djeluje. Um je divovsko programabilno kvantno računalo. Jednom kad je nešto naučio, djeluje automatski. Reagira automatski. Poput slušalica za virtualnu stvarnost s prekidačem u položaju “uključeno”, nastavit će izvoditi iste klike zauvijek, sve dok promatrač ne otkrije prekidač. Te se klike čine vrlo stvarnima, jer se prekrivaju materijalnom stvarnošću.
Jedino isključenje je Samosvijest, poznata i kao samopromatranje. Ili možemo reći Samosvijest je rezultat iskrenog samopromatranja.
Kad postanete svjesni sebe, promatračkog subjekta, a ne nečega što promatrate ispred sebe, pronašli ste prekidač. Svaki put kad uspijete primijetit ćete da su sve vaše mentalne reakcije suspendirane. Na kraju kliknete i shvatite da uopće niste počinitelj. Tijelo i um čine izvršitelji.
Vi ste samo nepristrani promatrač. Dakle Samopromatranje se obično opisuje kao nepristrana svijest o svemu što se događa u vama i izvan vas. To je zapravo cilj samosvijesti, a ne taktike, metode. Taktika je zaboraviti na sve ono što se čini problemom, zaboraviti na pristranu svijest (kao da biste to ikad mogli!) i osvijestiti sebe, promatrača (subjekt).
Kada otkrivate što zapravo znači nepristrana svijest. Kad živimo od svog Istinskog izvora, opušteni smo i ne brinemo se. Zapravo, nema znanstvenih dokaza koji bi govorili suprotno, a dostupni znanstveni dokazi sve više upućuju na jasnu činjenicu da svijest ne proizlazi iz tijela i nije ovisna o tijelu za svoj nastavak. Dokazi koji se pojavljuju su da ljudski mozak i tijelo djeluju poput filtra, smanjujući svijest na ograničene percepcije koje možemo doživjeti kao ljudska bića, čak i kad su prosvijetljeni.
Zahvaljujući ovom samootkrivanju, počinjete razumjeti samosvijest.
