Uzvišeni Budha je ponekad učio da atman postoji, drugi put da atman ne postoji.
”Onda se monah lutalica Vaććhagotta obrati Uzvišenome, Budhi, govoreći: ‘Kako stoji stvar, poštovani Gautama, da li postoji ja?’
Kad je on ovo rekao, Uzvišeni je ćutio. ‘Kako, dakle, poštovani Gautama, zar ja ne postojim?’ Uzvišeni je još ćutio. Onda monah lutalica ustade sa svoga sjedišta i ode.
Ali poštovani Ananda (Budhin učenik) reče Uzvišenome: ‘Zašto, gospodine, nije Uzvišeni dao odgovor na pitanje koje je postavio monah lutalica Vaććhagotta?’
‘Da sam ja, Ananda, kad je monah lutalica Vaććhagotta pitao da li postoji ja odgovorio: ja postoji, onda bi to potvrdilo učenje samamna i brahmana koji vjeruju u trajnost. Da sam ja, Ananda, kad je monah lutalica pitao: zar ja ne postoji? odgovorio: ja ne postoji, onda bi to, potvrdilo učenje onih samana i brahmana koji vjeruju u uništenje’.”
Nagarđuna komentira:
Uzvišeni Budha je ponekad učio da atman postoji, drugi put da atman ne postoji. Kad je propovijedao da atman postoji i da mora primiti bijedu ili sreću u uzastopnim životima kao naknadu za svoje karme, njegova namjera je bila da spasi ljude od jeresi nihilizma (uććhedavada).
Kad je učio da nema atmana u smislu tvorca ili promatrača ili apsolutno slobodno djelujućeg bića, nezavisno od konvencionalnog imena danog agregatu pet skandha – njegova je namjera bila je spasiti ljude od pada u suprotnu jeres eternalizma (šašvatavada).
Dakle, koje od ovih gledišta predstavlja istinu? Nema sumnje da je to učenje koje poriče atman. Ovo učenje, koje je teško razumjeti, Buddha nije namijenio ušima onih čiji je um tup i u kojima korijen dobrote nije uspio. Zašto? Jer bi takvi ljudi, slušajući učenje o nepostojanju atmana, siguno pali u jeres nihilizma. Ova dva učenja propovijedao je Buddha zbog dva različita cilja. Propovijedao je postojanje atmana kad je htio da prenese svojim slušaocima konvencionalno učenje; propovijedao je učenje o nepostojanju atmana kad je htio da im prenese transcendentalno učenje.” Ipak, čini se neizbježno:
”Postoji nešto nerođeno, nezasnovano, nestvoreno, nesastavljeno; kad njega ne bi bilo, o monasi, ne bi bilo spasenja od svijeta rođenih, zasnovanih, stvorenih i sastavljenih.”
Iliti, što kaže Platon, ako nema Jednog, ničeg nema.