Skip to main content

U Upanishadama dio iz Shiva sutra govori o metodi, tehnici, putu (ne stanovište, ne pincipi) kako se istina može dotaknuti. Ne govori o tome što je istina. Ti trebaš promjene, mutacije. Dok si TI drukčiji. Jer Advaita, Zen, Yoga, Tantra se neċe moċi shvatiti, jer to nije intelektualna propozicija veċ iskustvo. Dok ne postaneš prijemčljiv, spreman, otvoren prema iskustvu, to ti neċe ni doċi. Zen te treba u svojoj sveobuhvatnosti, potpunosti, cjelog tebe bez fragmenata, djelova. To je jedan znatno dublji izazov.

Potreban je drugačiji um kako bi se moglo primiti. Bhairava Kod debate, argumenta, logike, sve je intelektualno, tada su i koncepti i principi značajni. Dok ovdje u ovoj vezi, ovoj vrsti ljubavi ono što se kaže, nije bitno, bolje reċi to je način na koji je nešto rečeno. Ako pitaš sa jednim uslovljenim umom, odgovor neće doći. Tada se ćine rezovi da se uslovljenosti I predubeđenja slome, I koncepcije unište. Inače ćeš ti sasvim ostati na svojoj strani, u svojoj prošlosti, ništa ti se tako neće moċi dati.

U Shivinim sutrama poćetak počinje Devinim pitanjem. Sva pitanja mogu se postaviti filozofski ili potpuno, intelektualno ili egzistencijalno. Ovo moramo razumjeti.

Na primjer ako netko pita. Što je ljubav? To možeš postaviti intelektualno, o tome možeš diskutovati, možeš izlagati teorije, može, se zalagati za određene hipoteze, možeš stvoriti sisteme, doktrinu o tome—ali neċeš moċi ništa više znati o ljubavi. Da bi stvorio doktrinu, iskustvo ti nije potrebno. Tako dolazimo do stanja u kojem što više znaš, sve više osjećaš koliko neznanja imaš. Biti filozofiċan, biti doktriniran, izložiti problem intelektualno je lako. ALI postaviti taj problem egzistencijalno-čak i ne razmišljajući o tome, veċ živjeċi kroz to, prolazeći kroz to, dopustiti sebi da budemo, da budemo transformirani kroz to—to je teško. Drugim riječima to znaći, spoznati ljubav osoba mora biti zaljubljena. Iskustvo ċe te promjeniti.

Devi (šakti) je pitala:

O, Šivo, što je tvoja stvarnost?
Što je ovaj univerzum prepun čuda?
Što sadrži sjeme? Ko centrira univerzalni točak?
Što je život izvan oglika koji prožima sve formr života?
Kako možemo u to ući potpuno, izvan prostora i vremena, naziva i opisa.
Dopusti da moja sumnja bude razriješena.

Šiva neće odgovarati pojedinačno na pitanja, već dati tehniku. Ako Devi prođe tu tehniku znat će odgovor. Tako se odgovor dobija posredno; to se neće dati direktno. On neće odgovoriti na pitanje “tko sam ja”, već će dati tehniku. Uradi to i tada ċeš znati. Dok ti nešto ne uradiš, dok nešto ne promjeniš, dok ne budeš imao drugačiji pogled na stvari, dok se ne budeš kretao u sasvim drugom pravcu, u drugačijoj dimenziji od intelektualne, tu neće biti nikakvog odgovora. Svi drugi dati odgovori su obmane i odjeće. A ovdje je interes bit, čista svijest za tebe. Nećeš dobiti odgovor što je svjetlost, već kako da kreneš u tom pravcu, kako da dođeš do uočavanja, kako da dospiješ do te vizije. To je egzistencijalno.

Ono što je od najviše važnosti je, da je tu prisutna ljubav između učitelja I učenika. Stvar je, da je to jdan drugačiji vid izražavanja, tu se ispoljava drugačiji jezik. Tada prenos može biti apsorbiran, upijen. To mora rasti u tebi, razvijati se, mora postati dio tebe. Taj rast u prijemćljivosti, otvorenosti te mjenja, preporađa I učiniċe te primaocem. U tom uvodu učenik postaje druga polovina učitelja kao I Devi i Šiva koji su sjedinjeni. Čitav pristup se mjenja, to biva nešto drugo. Onda kad ti postaneš sjedinjen nema više sumnje. Tada nema argumenata, logike, nama ispoljavanje razlika I razloga. Tada osoba jednostavno upija, apsorbuje, postaješ maternica (u čemu je lingam). A tada tehnika počinje djelovati u tebi I proces promjene započinje. To je jezik ljubavi u kojem učitelj nije zanesena svojim ego, veċ je zainteresirana za prenos učeniku- Kad si u ljubavi um nestaje, samo je sada. Čitaj iz tog sada, bez otpora, otvoren, nema ništa da se raščišćava, da se uništava.

Ta tehnika vodi iz svijesti, u stanje koje je izvan svijesti. “Vigyana Bhairava”. To je najveća moguća doktrina bez doktrine. Pošo smo mi nesvjesni, sve duhovne tehnike su usmjerene ka tome kako da nas odvedu iza svjesti, da nas odvedu do spoznaje stvari, do najviše svjesti. Na primjer svi mudraci, su se trudili kako da donesu više svjesti čovjeku, kako da ga osvjeste, jer je on nesvjestan. Kako biti budniji, svjesniji? Kako se pokrenuti iz nesvjesnog ka svjesnome. Tantra Zen Advaita kašu da je to dvojnost. Nesvjesnost i svjesnost.

Ako se krećeš od nesvjesnog ka svjesnom ti ideš od jednog ekstrema ka drugom. Pođi iza oboje. Na to se ukazuje, dok ne odeš iza oboje, nikada neċeš dospjeti do Vrhovnog. Zato ne budi ni nesvjestan ni svjestan: samo VEČ BUDI. To stanje ide iza svih tehnika, iza yoge, iza zena.

Zbog toga je Šiva poznat kao Bhairava, a Devi Bhairavi—ONI KOJI SU OTIŠLI IZA SVIH DVOJNOSTI. Pusti sve prosudbe, pusti sve svjetovno i prolazno, ako razumijes ovo gore. U našem iskustvu možemo reći da je samo ljubav ta koja samo moše otići iza dvojnosti.

Kad su dvoje u Ljubavi, oni sve više i više bivaju jedno, sve se više sjedinjuju, kad dođe vrhunac oni su dublje gledano jedno (naizgled su dvoje), dvojnost je prevaziđena, transcendirana. Samo u tom smislu je Isus rekao da je bog ljubav, samo tada to ima nekog smisla. U našem iskustvu ljubv je najbliža Bogu. To ne znaći da je ljubav prema bogu što i krščanstvo – da Bog posjeduje očinsku ljubav prema tebi. To je obmana, neznanje. “Bog je ljubav” je jedno vigyana stanovište. To znaći da je ljubav jedina stvarnost koja je kroz naše iskustvo najbliža Bogu. Božanskome. ZAŠTO? Jer se u Ljubavi osoba izgubi.

Dvojnost nestaje, samo u takvoj nedvojnoj ljubavi mi možemo osjetiti bljesak stanja koje nam Bairava ukazuje. S vrha ljubavi se više ne može natrag. Tada se zuvjek ostaje na vrhu. Zato su sveci od Šive stvorli Kailaš. TO je samo simbolično, to je samo najviši vrh, najsvetiji vrh. Međutim večina ide na hodočašće I vračaju se, skoro nitko ne ostaje na vrhu.

Svrha je kako doċi ostati na vrhu.

Tantru koju je Gospodin Šiva izrekao svojoj ženi Parvati čine upute koje se odnose na:  vrlinu (dobrobit), strast (plodonosno djelovanje), neznanje (destrukciju)

 

Komentiraj