Da li današnji čovjek uopće traži, teži nekom vidu preobrazbe sebe, nekoj kardinalnoj promjeni, pomaku ka svjesnom sebi, naravno tu je i pitanje treba li uopće to.
Čovjekova nesigurna priroda teže probija otkriću svojim instinktima i nagonima jer mu je razum određen zemaljskim vrijednostima koje poput klatna se njišu između ograničenosti i neograničenosti, između duha i tijela, između vezanosti i slobode. Činjenica je da svako ima svoj smisao života koji neko nalazi u borbi za bolji svijet, u okviru neke vizije čovjekove budućnosti, neki su ateisti ili formalno religiozni, drugi pak privatno ateisti ili privatno religiozni. Jedni traže svoj opstanak u uspjehu, drugi u imanju i ambiciji, a neki treći ogrnuli se ulogom žrtve u trendovima yoga duhovnosti. Kod nekih mjesto preobrazbe biva savjest, kod drugih standard i karijera. A isto tako jedan veći dio samozadovoljnih, samozatajnih, apsorbirani su u svjesnosti “ja” i “moje” i zato u svakom  površnom djelovanju i pokušaju dubljeg osvješćivanja neće naći zadovoljstvo.

Malo tko shvaća da sve napetosti, nezadovoljstva bilo kojeg ljudskog izraza se rješavaju jedino u nadilaženju sebe, u onom smislu koji ostvaruje jasnu viziju o iluziji i smislu sebe-realizacije. Osoba može biti religiozna, može biti duhovno nečemu ili nekome podložna kao sljedbenik ili obožavaoc, a može biti u ljudskom smislu i indiferentna, no i tu je bitno koliko i da li si uopće svjesna osoba ili dio nesvjesnog svijet stada. Netko će pitati mogu li sam sebi dati savršenstvo ili je to nedohvatno. Mogu li doseći onu anonimnu  prisutnost u kojoj ću biti ono nešto „više” što će mi omogućiti da se ostvarim u samome sebi, od sebe. Svatko odabire svoj pomak ili namjeru u bilo kojem smislu koji to omogućava, moguće sam,  nekom praksom ili najbolje  sjedeći do nogu živog svjesnog bića.
Uvijek nanovo se postavlja isto pitanje zašto je oduvijek toliko malo živih, budnih, svjesnih pojedinaca, velikana duha, onih koji predstavljaju načelo Boga, ili onog što je baš svakoj osobi na planeti Zemlji pojam nedokučivog, Apsolutnog, Jednog zvanog bezbrojnim imenima. Također je poznato da nikakva obećanja ili podrazumijevanja ne možete dobiti od nekog realiziranog svjedoka, bilo gurua ili sveca, da ćete napredovati, povećati samopoštovanje, doseći svjetovno zadovoljstvo ili duhovnu samospoznaju.

Sve ono što simbolizira fatalne i mistične riječi nirvana, raj, Shambhala, Shangri-la za većinu i je utopija. Kad osoba čuje da potraga i postizanje toga nečega krajnjeg, nepoznatog, može dovesti do gubitka osobnosti, ega, identifikacije, um stava, a tek i do otuđenja prijatelja, rodbine, posla, kuće, djece, imanja, gubi i zadnji poriv i motivaciju za otkrićem iza vela svih snova, a kamoli za svjesnim bivanjem. 

Nema pomaka sve dok se ne shvati i ispravno razumije da se ne možete oslanjati na duhovnu uzvišenost, stvarnu promjenu, preobrazbu uma, tranziciju, ili nadilaženje iluzije izvan svijesti. Čak i oni koji se trude nisu svi došli do spoznaje svoje samo-svjesnosti, naravno, da se mnogi nisu dovoljno razvili, kako bi saznali taj status. Samo na vrhovnim razinama ljudskog bića moguće je to saznati. To vrijedi za sva kreirana bića, tebe i mene, one i ove. Naravno, prvenstveno je bitna spoznaja o stvarnoj prirodi moći iluzije i njenim odrazima koji su ukorijenjeni gospodari ljudske osobnosti. A ima i dalje.
O sagledavanju i pokušaju razlučivanja što su to odrazi iluzije o kojem se ovdje raspravlja i mogućnost susreta licem u lice s osobnim slabostima, demonima (nesvjesnost) i duboko ukočenim strahovima traži se svjesna volja da bi detaljna analiza osobne identifikacije bila jasno razumljiva.
Kad nešto stvarno razumiješ onda to i prihvaćaš. Velika je prilika u kriznim situacijama probuditi, pokrenuti osobnu volju i potruditi se stvarno pogledati golog sebe, svoje obmane i ovisnosti. Čovjeka muči podijeljenost u njemu samom, koja mu slabi volju, moć razlučivanja, a odatle se rađaju mnogostruko brojni razdori u pojedincu i u društvu.
Na koji se način izražavaju transcendencije u čovjeku? Mnoge život u praktičnom materijalizmu odvraća, doslovno blokira, vidjeti iluzornost vrtloga nesvjesnog postojanja i dramatičnost toga stanja, a mnoge strah od gubitka poznatog sprječava da o tom stanju bistro razmišljaju. Sam iluzorni opstanak odupire se bilo kakvoj mogućoj promjeni, jer mnogi misle da nekim akcijama će naći smirenje u podršci istih, da baš vi ste bitni u spašavanju svijeta koje se čeka u budućnosti. Tu nastupaju tronovi bezbroj podobnih učitelja, gurua sličnih nivoa svijesti čije se vrijednosti učenja i vašeg opstanka temelji na ponavljanju istih lekcija dualnih i materijalnih  vrijednosti u okvirima posebne Božanskosti, kako bi tapkali i dalje u samsari. Možete sve i sami provjeriti da li vam Guru ističe važnost rada za svjetovne domete, statuse i podjele na ove i one ili vam objašnjava da um ne može ovladati umom. Da li vam je objasnio da su svi oblici i slike u svijetu stvari koje dolaze i odlaze, koje vidiš očima svog tijela, samo alegorije i otisci ideja koje su uistinu nepromjenjive i koje posjeduju neprolazni život. Neznanje je pomisliti da se u grubotvornom svijetu može pronaći bilo što što je zaista čisto. Kada se pomisli da je pronađeno nešto što izgleda čisto, ono ipak nije stvarno čisto, jer ne može postojati istinska čistoća u nečemu što nije vječno. Tek nakon te spoznaje jasna svijest obznanjuje da su Stvarnost i iluzija ista stvar! Naravno i to ovisi s koje strane zavjese to gledate.
Realnost ili Apsolutna Istina je ono što nam se čini! Nema Apsolutne Istine same po sebi osim za ono što smo mi… Dokle god bilo koji učitelj ne pomaže aspirantu ka totalnoj katarzi lažne osobnosti i nadilaženju podjela na oni, ovi, dobri, loši viši niži, u snovima su. Ljudsko osjećanje je vrlo prijemljivo za moćne, mistične i slatke riječi, pohvale, isticanje jer utješno očekuje izlaz izvana, ne shvaća da to ego osobnost jača svoju dominaciju. Ima i takvih koji, zdvajajući nad time da život nema smisla, trude se da mu sve značenje daju iz svog vlastitog duhovnog genija. Budući da je ljudski život u osnovi praktičan, lakše je osmisliti, podobnu praksu dobrog  duhovnog, religioznog ili posebnog čovjeka ne mijenjajući individualni i društveni status. Zato je  mali broj onih koji teže višem smislu. Osobito stvaralačkim radom i služenjem slabijih i potrebitih ljudi nadilaze ništavnost i besmisao postojanja. U tom su radu svjetovna i materijalna ljepota, ljubav i dobrota najviše vrijednosti kojima se teži kao opravdanom smislu života. Rijetki su u svijetu svjesno prisutni pojedinci za koje se zna i koji djeluju kao svjetlo i izlaz iz vrtloga iluzije, tu su za one koji ih prepoznaju i spremni su za svijesni skok iz samsare (vječne patnje) iluzornog postojanja.
Na nivou svijet iluzija Ljubav je svijest izražena kroz iskustvo. To se može promatrati i kao pojedinačna istina. Ljubavlju izraziti sebe je ljudska najviša priroda. Ljubav ili Razumijevanje je stanje svijesti, stanje u umu, stanje milosti ili unutrašnja Jasnoća koja svojom čistoćom može biti izvor za izražaj sebe u stvaranju. To stanje je božansko u kojem se izgubimo kada to činimo. To je ono što nam je činiti u cilju biti svjestan i da znamo što možemo učiniti. To nam daje iskustava, daje znanja, to nam daje mudrost, to je ono što nas  dovodi do samo-realizacije. 

Stoga riječ ljubav treba dobro razumjeti, tek kad budemo izrazili sebe mi ćemo izgubiti naš san. To je ono što treba biti shvaćeno. Tek tada možeš reći „Mi smo svi jedno”. To je izraz Ljubavi. Stvarnost ili iluzija u sklopu koje se izrazila Ljubav je sama po sebi taj jedinstveni trenutak. Mogli bismo taj trenutak nazvati kao stvarni ili privremeni događaj. Za to vrijeme sve se mijenja, sve – osim Realnosti. 

Materijalni svijet je nečistoća nečistoće, ispunjen bukom i vrtlozima. Ono što je apsolutno čisto, neokaljanu čistoću duše, moraš tražiti negdje drugdje, a ne u svijetu stvari koje dolaze i odlaze. Mi kao ljudske duše premještamo se i plutamo unutar univerzalne energije kao što je Beskrajna Svjetlost. Mi smo svi kozmička energija ili bića. Solidnosti postoje samo u snu – ne u stvarnosti… 

Drugim riječima Stvarnost  ili privid ovisi o stanju svijesti promatrača.

Svrha je shvatiti da je jedino pravo rješenje smisla života samotranscendencija. Tada se razumije da ljudski um ne može ništa riješiti, to može biti samo iskustvo koje je po fazama izgrađivano u svojim beskonačnim spoznajama da je to tako. I to su samo indicije stvorene kao izmišljotine u snovima. One nisu zapravo stvarne! Možemo reći sve je iluzija ili mašta u vlastitom snu. 

Kada smo probuđeni – san propada. Svi snovi nestaju nakon buđenja  

Zaista, nisam postigao ništa s potpunim prosvjetljenjem.”   Buda

Komentiraj