Skip to main content

Osobna je vrijednost u današnje vrijeme najpopularnija tema. Bezbrojni su koji se njome bave. Nije moguće zamisliti terapiju bez te teme. To Me raduje jer osobna vrijednost je tema od odlučna značenja i u Mojoj misiji. Riječ osobna vrijednost, samovrijednost ili sebe-vrijednost točno pokazuje o čemu je riječ: o Sebstvu.

Sebevrijednost ne znači ništa drugo nego poznavanje vrijednosti Sebstva. To je sva zadaća. A kako ćeš je ispuniti ? Tako da sebi uvijek iznova predočuješ da si Bog, da si ti ono Sebstvo koje tražiš. U toj se izjavi krije nešto od odlučna značenja: u potrazi za osobnom vrijednošću ti ne tražiš ništa što bi ti bilo potpuno novo ili čak strano. Posve suprotno, tražiš nešto što te oduvijek prati jer je to zapravo tvoja bit. Ta izjava u početku zvuči posve jednostavno. Ali pri pobližem promatranju ustanovljavaš da ima nešto što uopće više nije tako jednostavno. Ta izjava naime znači da bez Boga nema sebevrijednosti, dakle nema ni njezina nalaženja. To ponekom modernom polu- ili posve ateističkom uhu zvuči prilično neugodno, ako ne i čudovišno. Iskreno rečeno, nalazim da je dobro ako ta izjava malo ubode i time uzbudi, jer ona ne opisuje ništa drugo do čistu istinu: bez Boga nema osobne vrijednosti.

Druga alternativa ili mogućnost ne postoji. Zato na ovome mjestu vrijedi obratan zaključak da, naime, veliki problemi koje danas mnogi ljudi imaju s osjećajem osobne vrijednosti, nisu izraz ničeg drugog do njihove manje ili veće udaljenosti od Boga. Ili drukčije rečeno: svetac koji je uronio u svoje bogoostvarenje nema nikakvih problema sa osobnom vrijednošću. On je jedno sa samim sobom jer se osjeća kao jedno s Bogom. Tu ne postoje nikakve sumnje, nikakvo kolebanje. Bogoostvarenje, tj. samoostvarenje, stvara jasnoću koja uklanja sve sumnje u osobnu vrijednost. Kada se Sebstvo doživi izravno, sve sumnje nestaju. Zanimaš se ovim i onim. Poduzimaš ovo i ono. Koliko li često misliš da je sve besmisleno, bez svrhe, bezvrijedno. Ali sve ima svoj smisao.

Ništa nije slučajno, ništa se ne rasipa, nitko i ništa se ne gubi.
Zašto ne ? Zato što je sve oduhovljeno. Tu dušu ti tražiš. Od početka. Ta duša dolazi do izražaja u služenju. Od početka. Pogledaj npr. magarca koji, u nekom malom brdskom selu u Grčkoj ili bilo gdje drugdje, radi svoj posao. On služi od jutra do mraka. Nevjerojatno koliko radi ! Njegov gospodar, većina, ako ne i svi oko njega, ni jednom ne pomisle da se tu, u tom magarcu, nalazi duša koja sve to čini. Poigraj se riječju “magarac”. Što ćeš dobiti ? “Soul”, duša! Sve je oduhovljeno.

Sve nosi u sebi božansku iskru. Sve mora postati čovjekom da bi ostvarilo Boga. Tako i mali magarac, oduhovljeni. Služenje domaćih životinja često je važan stupanj preko kojega životinje prelaze u postojanje čovjeka. Bilo bi opasno kada bi neka duša od lava postala čovjekom – iako se to iz karmičkih odnosno razvojnih razloga također događa. Da bi se obuzdale divlje sklonosti duši se u obliku domaće životinje doslovno stavljaju uzde. Određenje duše time postaje jasno: ono je naime božanska zadaća služenja. Pri čemu lav također služi. Rečeni primjer sadrži presudni iskaz za tebe, ako se osjećaš slabim i bolesnim: razmisli uvijek, uvijek, uvijek koliko moći izražavaš svojom bolešću, koliko prisiljavaš druge da skaču oko tebe, koliko drugi moraju raditi ono što ti hoćeš jer misle da ti ne možeš.

Razmisli dobro, razmisli jako dobro gdje ne možeš, gdje ne želiš. Nikada, nikada nemoj iskorištavati svoju slabost i tuđu spremnost da ti pomognu. Bolest ne bi smjela biti put kojim ćeš doći do moći, već prilika za tebe da naučiš ono što imaš naučiti – a tomu nikada ne pripadaju nepoštene igre oko moći ! Ono čudesno u cijelom Stvaranju je to da si sve, ali baš sve, ti sam.

Ti si lav, ti si zebra koju on lovi, ti si hijena koja ubija starog lava, ti si strpljivi magarac koji pod sunčanim zrakama drijema poluzatvorenih očiju. A ti si i njegov gospodar koji ga nemilosrdno tjera udarajući ga štapom, ne razmislivši nijednom o tome da nema posla sa magarcem, nego s dušom.
Sve to si ti. Tako velik, a ipak ti.

(Iz knjige ‘Sai govori o psihoterapiji’)

Komentiraj