Postoji jedna divna priča o Budi: Stigao je do vrata raja. Naravno, ljudi su ga tamo čekali.Otvorili su vrata i čekali ga. Ali je on okrenuo leđa vratima i pogledao u samsaru, u svijet – u milion duša koje su na istom putu, koje se bore u jadu i muci, koji se naprežu da stignu do vrata raja i blaženstva. Vratar mu je rekao, ‘Uđi, molim te! Mi te čekamo; A Buda je odgovorio; „Kako mogu ući ako ostali nisu ušli. pričekat ću. To bi bilo kao da su moje ruke prošle kroz vrata, a stopala još nisu. Pričekat ću. Ne mogu samo ruke ući“ Ovo je jedno od najdubljih značenja smisla duhovnog puta, istine . To nam kaže da, u stvari, nitko se ne može prosvijetliti.

Mi smo dijelovi jedni drugih, mi pripadamo jedni drugima, mi smo Cjelina! Netko može postati vrh, može postati jako veliki val – ali on ostaje u vezi sa malim valovima koji su svuda okolo.

Val nije sam, on ostaje jedno sa oceanom i sa svim ostalim valovima. Kako može val sam postati prosvijetljen? U ovoj divnoj priči se kaže da Buda još uvijek čeka. On čeka, niko nije otok, mi činimo kontinent, mi smo zajedno. Ja sam možda zakoračio malo dalje nego što si ti, ali nisam odvojen od tebe. I sada, ja duboko znam, za mene to više nije priča – ja vas čekam. Sada to više nije alegorija, sada znam da nema individualnog prosvjetljenja. Individue mogu malo iskoračiti, ali to je sve, one ostaju zajedno sa Cjelinom.
Ono stvarno što ti jesi; Je stanje u kojem nisi odvojen od Totalnom. Tvoje najdublje najskrivenije biće je tvoja osnovna mogućnost rascvjetavanja. To je kao da cvijet daje odgovor umjesto sjemena.
Sjeme ne zna -ali to je kao da cvijet, tvoja mogućnost, daje odgovor umjesto tvoje sadašnjosti; kao kad tvoja najviša mogućnost zauzme mjesto bilo čemu što ti jesi, i odgovara. Ili da budućnost zauzme mjesto prošlosti, nepoznato zauzme mjesto poznatom, bezoblično zauzme mjesto obliku — sve su ovo metafore, ali netko će razmeti njihovo značenje -kao kad tvoja starost zauzme mjesto tvom djetinjstvu, i daje odgovore. Na ovom svijetu sve je sjeme tuge. Ali uvijek kad se neko prosvijetli, probuđen zrak svjetlosti spusti se na svijet. Ako pratiš taj zrak svjetlosti, možeš doći do samog izvora svjetlosti, do sunca. Nemojte postati žrtve malih tehnika, maski i forme nekog koncepta obuzdavajući se i trudeći se biti što mudriji, sve to ostaje samo ukras. Vanjska disciplina je ukras.

Svjetlost, svijest-sebe treba doći iznutra, ona se treba širiti iz centra prema periferiji. Ovog trenutka vaša sudbina se može ispuniti. Svi vi već jeste to što trebate biti, ostvarite to. Već jeste cilj, budite toga svjesni. Što čekate? Ne vjerujte u postepene korake – skočite, budite hrabri. Samo hrabri mogu pratiti Veliko Učenje . Zabrinuti, uplašeni; oni koji se boje smrti, koji se boje gubitka sebe, koji su uplašeni pred predajom, postat će žrtve malih tehnika, neke forme, ili sljedbe pravila. Zato što male tehnike možete kontrolirati ne radi ovo, ne čini ono; možete time upravljati, sve je pod nekom kontrolom.

Biti Cjelovit je predaja, predaja svoje kontrole i dopuštanje Cjelini da vas uzme da tečete sa njom. Prepustite se tecite. Shvati da se u ovom trenutku vrata mogu otvoriti. Shvaćate da ste sva dijela učinili u neznanju, niste bili svjesni onoga što ste radili, bili ste potpuno opijeni neznanjem; u mraku ste napipavali, po mraku ste ulazili u sukobe sa drugima, u mraku ste se spoticali, i tako se nešto događalo. No, za cjelinu za budnost potrebno je samo svjetlo, svjesnost. Nije istina da morate morate naći rješenja za milion dijela; samo se jedna stvar treba uraditi: nemojte ostati u neznanju, postanite svjesni.. Jednom, kada postanete svjesni, nestat će sve što je pripadalo svijetu mraka. To će izgledati kao san, noćna mora. To neće ličiti na stvarnost. A to i nije bila stvarnost, jer kada si duboko nesvjestan, sve je samo san, a ne stvarnost. Sanjao si da si volio. Ti ne možeš voljeti. Tebe još nema, da bi mogao voljeti. Ti još ne postojiš, ti još nemaš nikakav budni centar. To je samo zamišljanje ili vjerovanje, slijeđenje nekog koncepta. Postoji li ikakva mogućnost da svoju ljubav mjeriš postocima? Takva mogućnost ne postoji. Ljubav, život, smrt, sve se to događa odjednom. Bez svjesnosti, tebe nema što znači kada se kaže, ‘Ti jesi’? Ne znači ništa, jer si u dubokom snu pa zato i nisi ovdje. Osoba koja čvrsto spava, ili koja je u komi – da li je stvarno prisutna? Ne možeš to razlučiti.

Probuditi se, biti svjestan, to nije postepeni proces? Da li je tako? Da li se prvo samo malo probudiš, zatim još malo, pa još malo; deset posto, dvadeset posto, trideset, pedeset; da li se na takav način budiš? Ne. Ili si budan, ili spavaš; u tome nema djelomičnosti. Na sto stupnjeva voda ključa i pretvara se u paru. Da li je to postupna transformacija? Da li voda prvo postaje samo deset posto para, pa zatim dvadeset, trideset? Ne. Ili je para, ili je voda. Kad se dijete rodi, ono je ili rođeno, ili nije. Takva je i istina Prosvjetljenja, Probuđena jer je ono vrhovno, vrhovna smrt, vrhovni život, vrhovna ljubav – u prosvjetljenju sve dolazi do svog vrhunca. To je nešto neočekivano. Što god radili pazite na ego poistovjećivanje, to je velika zamka – možeš ukrašavati što hoćeš, možeš napraviti zamak, možeš što hoćeš ali ti ništa neće pomoći – ako nisi svjestan sebe.

Nije u pitanju to što radiš, u pitanju je to što jesi.

Obrati pažnju na značenje. Ako razumiješ ovu promjenu značenja, a ona je suštinska, jedino ćeš tada biti sposoban razumjeti Veliko Učenje, je ono koje te ne uči o djelima, već te ući o biću. Suština je u tome tko si ti – da li si uspavan, hrčeš li, ili si budan. Tko si ti – da li si pažljiv, svjestan, ili se krećeš kao hipnotiziran, programiran istim radnjama. Kao u snu? Da li hodaš spavajući? Ili si budan, pažljiv, bez obzira što radiš?
Da li sve to radiš sa pamćenjem sebe? Pokušavate li promijeniti ponašanje? Da li pokušavate postati moralniji, čestitiji, poštovaniji? Ili da pokušavate promijeniti biće? Biće se može promijeniti. Nema potrebe da za to čekati neki drugi život. Ako imaš snagu razumijevanja, razlučivanja načini totalni napor, unesi energiju cijelog bića u razumijevanje, u takvom intenzitetu svjesnost će se iznenada u tebi upaliti, poput munje plamen će se izdići iz tvog bića, i tvoja cjelokupna prošlost, i cjelokupna budućnost, biće odjednom u tvojoj viziji.
Razumjet ćeš.
( učenje tantre)

Join the discussion 2 komentara

  • jurica kaže:

    molim jeli imate rješenje za mene nemam uspjha u stvaranju braka i vlastite obitelji uvjek postoji sprega

  • girija kaže:

    Za ovakav komentar koji traži i dužu raspravu uvažavajući još neke činjenice koje određuju takvo stanje najbolje da se javite na moj osobni majl u kontaktima.

    Veoma često u brakovima i romantičnim odnosima muškarac je sklon biti više mentalno fokusiran, a žena više emocionalno fokusirana. Dolazi do mnogo borbe jer niti jedan ne cijeni dar koji donosi onaj drugi. Moglo bi se reći da je svaki od njih zatajeno sebstvo onoga drugog. Onaj čija je volja snažnija, a potreba manja, opstaje čitav u braku sprega, no pitanje je gdje je tu onaj plamen što ga nazivamo ljubavlju? Jer obično jedno prema drugome postupaju kao prema svome vlasništvu: »Ona je moja«. »On je moj.«

    Ošo je rekao; Žene i muževi su društveni fenomen, brak je institucija, on nije odnos; on je institucija, to je iznuđen fenomen ‘ ne zbog ljubavi, već iz drugih razloga: materijalnih, zbog sigurnosti, uvjeta, zbog djece, društva, kulture, religije, svega drugog osim ljubavi

    Brak se može shvatiti i kao osobna sadhana
    U svjetovnom i kulturnom pogledu mnogi parovi su potpuno različiti. Stalno imaju prilike za trvenje među sobom. A to je ujedno velika priliku pružiti svojoj sebičnosti, egu, da se pokaže i bude uočen i odbačen! To je izazov Zajednička bi trebala biti duhovna odluka da se probudite.

Komentiraj