Mindfulness
Pažnja, Svijest, Svjesnost, Mindful
Počnimo sa sadašnjim i bivšim definicijama “svjesnosti”. Pogledajmo aspekte i još neke vrijednosti, pojmove, prakse i stanja pod nazivom Mindfulness. Sinonimi su osim svijesnosti, pažnja, spoznaja, promatranje, razmatranje, procjena, opažanje, pozornost, koncentracija itd.
Engleska riječ “mindful” znači “imati na umu” ili “biti svjestan”. Riječ bi općenito značila usmjeravanje naše pažnje izvan nas samih.
Izvorno možemo definirati “svjesnost” kao “kvalitetu ili stanje svjesnosti; a primjenjuje se najopćenitije na stanje svjesnosti unutra. U naše doba, ima i novih definicija koju podržava New Age i Pokreti Mindfulnessa. Mndfulness meditacija je zapadnjački, ne sektaški, istraživački oblik meditacije koji proizlazi iz 2500 godina stare budističke prakse VIPASSANE ili meditacije uvida.
Mindfulness je svjesnost koja ne proizlazi iz razmišljanja, već dostizanje stanja uma u kojem si svjestan misli i osjetilnih iskustava. To je stanje bivanja u ‘sadašnjem’ trenutku, čime se zaustavlja ljuljanje uma iz prošlosti u budućnost, koje su iluzorne na putu spoznaje sebe. Kada je um usredotočen, naše unutarnje energije počinju se koristiti ispravno i racionalno.
Neke definicije privlače ljude unutra. Biti uvučen prema unutra ključno je za duhovni razvoj – jer je kraljevstvo Božje unutra; međutim, Pokret svjesnosti čini ljude više zbunjenim nego usredotočenim.
Pažnja se često definira kao “svjesnost koja nastaje obraćanjem pozornosti, namjerno, u sadašnjem trenutku i bez osuđivanja.” Praksa održavanja stanja bez reakcija povećane ili potpune svijesti o vlastitim mislima, emocijama ili iskustvima iz trenutka u trenutak
Meditacija svjesnosti se obično pripisuje budizmu. Na primjer, ispravna svjesnost je jedan od plemenitih osmostrukih putova koje je Buddha opisao. Premda praksi nije potrebna dogma može vrlo dobro stajati u svojim vlastitim psihološkim i praktičnim implikacijama, moderna praksa je mnoge stvari izvukla iz takozvanog drevnog izvora. Praksa Anapanasatija i Vipassane su možda najčešće slušani oblik meditacije svjesnosti, a budistička literatura govori i objašnjava mnoge stvari o tome više nego što je to učinila bilo koja druga osoba ili tekst.
Tri segmenta kvalitetnog stanja predstavljaju svjesnost opuštanja i zadovoljstvo (ne možemo imati jedno bez drugih). Zadovoljstvo je ono što Mindfulness zapravo govori, jer je tu povezanost s otvorenošću jasnoćom i osjetljivošću. Tri kvalitete nisu nešto što sebi dodajete, one su vam prirodne, kvalitete koje treba otkriti. U budizmu također predstavlja Budu, Dhammu i Sanghu, s Budom na vrhu.
Ukratko, uživamo u opuštanju i svjesnosti se poboljšava.
Vodimo računa o uživanju i opuštanje se poboljšava.
Opuštamo se s pažnjom i zadovoljstvo se povećava.
Zato je to sklad, poput simbola yin yang. Princip Yin i Yang je da sve stvari postoje kao nerazdvojive i kontradiktorne suprotnosti, na primjer, žensko-muško, tamno-svjetlo i staro-mlado…
Mindfulness u osnovi otkriva koji mentalni i fizički napori zahtijevaju opuštanje, otkriva kako se osjećamo u tijelu i otkriva kako naši postupci izravno utječu na to kako se osjećamo. Nezadovoljstvo je izravno proporcionalno nepotrebnom trudu. Zbog toga je naš osjećaj nezadovoljstva glavni vodič u procesu opuštanja (smanjenje nepotrebnog napora). Dakle, ako osjećamo nezadovoljstvo onda znamo da je nepotreban trud i dalje prisutan. Možemo vidjeti da se to događa u bilo kojem dijelu našeg tijela u ili izvan meditacije.
Mindfulness možemo još opisati i kao stanje jednostavnog ‘primjećivanja stvari’. Da, samo primjećujući stvari, stvarno izgleda da je tako jednostavno. Ako primjećujete stvari, pazite na njih. Ako ne primjećujete stvari, niste ih svjesni.
Dakle, što biste trebali primijetiti?
Stvarno bilo što: vjetar, pozadinska glazba, vaše misli, vaši osjećaji, prostor između obrva ili bilo koji tjelesni osjećaj. Možete čak i hodati, razgovarati, jesti, piti i pažljivo slušati. Dah je jedno od najpopularnijih sidra. Jer izreka koja kaže: „Život počinje dahom i završava se dahom; mora da je važan.”
Je li to stvarno tako jednostavno?
Ovo je bit svjesnosti, jer ako nakon što odaberete nešto što ćete primijetiti, od vas se traži da se usredotočite na to.
Razmotrite jedan svima znan primjer od 10-minutne vježbe disanja. Prvo, odaberete nešto što ćete primijetiti, u ovom slučaju, vaš dah. Najbolje je biti konkretni, pa ćemo se usredotočiti na zrak u vašim nosnicama. Udahnite kroz nos, izdahnite kroz nos. Primijetite kako hladan zrak ulazi, a topli izlazi van. Udahnite, izdahnite i nastavite s ovim ritmom.
Čini se lako, ali ovo može biti teže nego što mislite. U nekoj fazi misli će se pojaviti u pozadini, uvijek se pojavljuju. I bez shvaćanja, vaš će um lutati, obično o pričama iz prošlosti ili očekivanim događajima u budućnosti.
Ali ne brinite, takva je praksa. Kada primjetite da vam um luta, vratite se svom dahu. To činite više puta. Ideja je uhvatiti sebe kako vas svoje misli otimaju, a zatim se vratiti svom sidru. Tada se događa čarolija, a svakodnevnom vježbom pripremate se za ono što je stvarno važno, za jednu od životnih loptica. Moći ćete uhvatiti sebe kako ste pod stresom prije nego što vas preplavi. Poput igrača tijekom velike utakmice, svakodnevna praksa ih priprema za važan tren, ništa drugo. Još jedan važan savjet je bitan, ne osuđujte sebe ako se izgubite u mislima. Ne radite neki oblik prebacivanja već shvatite to je kao da štene učite hodati, ne ljutite se na štene kad padne. Nježno ga podignete i počinjete iznova. Zato budite ljubazni prema sebi i samo se vratite svome sidru.
Kao praksa Mindfulness meditacija je također i napor za nepristrano osvještavanje tjelesnih pokreta, osjeta i misli. Svjesna meditacija je život u kojem ste svjesni svojih mentalnih aktivnosti. Na primjer, ako ste ljuti, znate da ste ljuti. Stoga, znate razlog svoje ljutnje, takoder, znate želite li biti ljuti ili ne. Kroz svijest o tome preuzimate kontrolu nad svojom mentalnom aktivnošću, što je isto kao i preuzimanje kontrole nad svojim mislima, sudbinom ili tko ste.
U meditaciji svjesnosti od meditatora se zahtijeva da bude kontinuirano svjestan opaženog objekta, djelovanja percepcije i percipiratelja (sebe) u isto vrijeme. Ovaj zahtjev je najvažniji i svojstveni dio prakse koji razlikuje praksu svjesnosti od svakodnevne svijesti ili bilo koje druge vrste meditacije ili vježbe. Na primjer, ako čovjek hoda ulicom u nekim slučajeva najvjerojatnije će vidjeti moguće udubine, kamen, jarke ispred sebe te ih izbjegavati kako ne bi zapeo ili se ozlijedio. Ako mu se nešto nađe na putu, on jednostavno to primijeti, odmah odluči krenuti naprijed i to zaboravlja, lii ako nešto razmišlja, što je i uobičajeno, tada se mogu cijelo vrijeme vrzmati neke različite stvari u glavi. Ovo inače svima predstavlja svakodnevnu svijest.
S druge strane ako osoba vježba biti pažljiva prema definiciji. Tada će u datom slučaju kada hoda hodati, znati da hoda, može biti izrazito svjesna čak i kada podigne i spusti nogu, dodirne tlo, vidi kamen i što čini da izbjegne moguću ozljedu u vrijeme kada je hodala ulicom.
Ovdje je glavna razlika u tome što je prvi čovjek također bio svjestan da ima kamenja ili jaraka i bio je dovoljno oprezan da ne ode s ulice, bio je svjestan stvari koje percipira, ali ne i onoga koji opaža (sebe) i radnje opažanja. Nije bio svjestan obojeg, da je vidio kamen i hodao ulicom.
Mindfulness se može činiti u mnogim različitim ili bilo kojim situacijama. Može se izvoditi dok sjedite, hodate ili radite druge poslove. Inherentni dio ove meditacije je podjela pažnje. Faze za fokusiranje uma počinju s kontrolom fizičkih aspekata našeg tijela.
Prvo, opuštanje mišića. To je potrebno za minimalno korištenje energije u mirovanju.
Drugo, mišićno-koštano opuštanje. Potrebno za otkrivanje najboljeg držanja za stabilnost.
Treče, opuštanje disanja. Potreban za optimalno korištenje kisika u tijelu.
Četvrto, fiksacija misli. Potrebno za fokusiranje na ‘sadašnje’ stanje svjesnosti.
Peto, podizanje svijesti. Potreban za asimilaciju nove razine svijesti.
Postizanje pete faze značilo bi ‘uzdizanje’ s ranije razine svijesti. To je biti jedno s kozmičkom sviješću. Fokusiranje uma ne znači prestanak mreškanja misli, već njegovu unutarnju svijest o povezanosti s kvantnim oblakom – bazenom kozmičke svijesti, odakle sva živa bića crpe životnu energiju. Jedino naše fizičko tijelo vene.
Neka praksa će pokazati da ‘izvršitelj’ svjesne meditacije može vidjeti vlastiti um kao promatrač. Djeluje poput magije na imunološki sustav i metabolizam ljudi.
Pažnja se najbolje razumije u Satipatthana Sutti koju je dao sam Gospodin Buddha. Radi se o tome da budete dovoljno budni i pažljivi te da promatrate svoje tijelo i um cijelo vrijeme, uključujući jelo, hodanje, spavanje i ovladate područjem nastajanja i nestajanja osjeta i ostanete mirni cijelo vrijeme.
Mindfulness znači biti svjestan događaja (prisutnost u stvarnosti) cijelo vrijeme u svojoj fizičkoj granici, pa čak i izvan nje. Svijest o interakciji vanjskih objekata s/unutar fizičkih granica ostvaruje se pomoću Mindfulnessa. Ovo je vrlo jednostavna gruba definicija
Meditacija svjesnosti nije ništa drugo nego meditiranje u sadašnjem trenutku. To biti svjestan sebe dok meditirate.
Osim meditacije na dah, drugi način svjesne meditacije jednostavno je zatvoriti oči i biti prisutan. Samo budi u tami s mirom. Kad počnu dolaziti druge misli i slike, samo postanite svjesni toga i vratite se natrag u tamu, vježba je vrlo opuštajuća i vrlo dobro za vas. S vremenom polako počinjete živjeti svjesnije u svemu, a opuštanje je važno za dobro zdravlje.
Sagledajmo ovu temu šire ili izvan dualnosti.
Što znači pažnja?
Pažljivost “znači” svjesnost, ali Izraz “pažljivost” ili pažnja loš je prijevod izraza “svjesnost”, jer sadrži pojam “um” kao sposobnost razmišljanja i rasuđivanja, koja nema utjecaja na svijest.
U doba povijesnog Bude, mnoge su se misli odnosile na “svjesnost”, a ne na um koji razmišlja. Smatrao je da je sve što postoji svijest, zato se pojam „pažljivost“ pojavio da bi se odnosio na „svjesnost“, koja nije nikakva aktivnost uma kao misao, namjera, motivacija, izbor i volja.
Svaki rast uvida, koji proizlazi iz sve veće sposobnosti prepoznavanja misli kao samo misli, a ne činjenica, predstavlja gubitak svega što znate.
Stari budistički tekstovi sugeriraju da se pažnja može razvijati, kao da svijest, činjenica da postojimo, sama po sebi nije dovoljna za prosvjetljenje: da se oslobodi svake patnje.
Dok sve što je zapravo “razvijeno” je sposobnost razlikovanja misli i svijesti: prepoznavanje.
Dakle, jednostavno morate naučiti prepoznati da je odabir jedne misli nad drugom, jednog osjećaja nad drugim pogreška. Da biste došli do ove apsolutne slobode od svakog izbora, sve što trebate je svijest o sebi kao subjektu.
Vi možete steći sposobnost šireg prepoznavanja stvari i ispuštanja iluzije.
Sve interpretacije nisu ništa drugo i ništa više od misli.
Da bi mogli reći što je Mindfulness pažnja, imajte na umu da je izraz “svjesnost” samo još jedna misao.
