Djela koja su izraz ispravnog djelovanja besmrtna su i samo oni koji to znaju mogu ih činiti. To je čovjekova najuzvišenija sudbina. Umjesto da je dosegne, čovjek kao da namjerno čini ono što je suprotno ispravnom djelovanju. Čovjek se na svim planovima svog života i djelovanja od položaja djeteta besmrtnosti srozao na položaj djeteta neistine ! Premda čvrsto držeći nektar u ruci, on pije otrov osjetilnih užitaka. Zanemarujući radost kontemplacije o atmanu, temeljnoj stvarnosti svijeta i svemira, on se upetljava u zamke materijalnog svijeta ili vanjske pojavnosti. Možemo se jedino sažaliti nad ovime što je čovjeka snašlo!
Čovjek ne može pobjeći od nemira tako dugo dok postoji njegovo temeljno neznanje. Puka promjena zanimanja, potaknuta željom za većom lagodom ili potrebom za zadovoljavanjem prolaznih hirova, neće vam darovati trajno zadovoljstvo. To je slično kao kad se nadate da će se okolnosti u mračnoj prostoriji poboljšati ako se u njoj na drugi način razmjesti namještaj. Ako se, nasuprot tome, u njoj upali svjetiljka, čak će se i bez razmještanja namještaja lako pronaći prolaz. To uopće nema nikakve veze s namještajem.Vezanost je rezultat svega što učinimo kad doživljavamo tijelo kao sebstvo, jer je čovjek tada samo igračka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je “sloboda” najviši stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u životne aktivnosti, može postati oslobođen (mukta-puruša).
Isto se tako u ovom svijetu ovijenom tamom teško kretati istinoljubivo, ispravno i mirno, a da ne udarimo u neku prepreku.
Kako onda uspjeti?
Upalite svjetiljku! Dopustite da ona otkrije stvarnost, zadobijte svjetlo mudrosti (jnana). To će riješiti sve vaše nedaće. Možete tvrditi da živite u skladu s ispravnim djelovanjem , ali vaša je osnovna pogreška to što svoja djela ne činite u duhu posvećenosti. Ako se tako obavljaju, djela će dobiti izvorni pečat ispravnosti Kad se podignu valovi sebičnog straha ili pohlepe i pokrenu osobu naprijed, bilo u privatnost doma ili samoću šume, te u bilo kakvo drugo utočište, nemoguće je izbjeći patnju. Kobra ne prestaje biti kobra kad se sklupča. Ona ipak ostaje kobra. U svakodnevnom životu, kada nas na djela potiče temeljni princip atmana, svako djelo dobija pečat ispravnosti. Ali kada nas na djela potiču lagoda i sebični interesi, ispravnost se promeće u neku lažnu ispravnost. To je samo druga vrsta vezanosti, ma koliko privlačna bila. Kao zatvorenici u zatvoru koje čuvari poredaju u kolonu kad ih vode na sud ili u blagovaonicu, tako i osjetilni poticaji usmjeravaju svog zatočenika k patnji ili k olakšanju-
Nije važno o kojoj je aktivnosti riječ ili koje ste ime i oblik odabrali. Lanac je lanac bez obzira na materijal koji vezuje, bio on željezni ili zlatni, zar ne? Isto tako bez obzira na vrstu rada koji se obavlja, sve dok se temelji na univerzalnoj ispravnosti , a božansko načelo (atma-tattva) mu je korijen, to je nedvojbeno ispravnost (dharma). Takav će vas rad darovati blagoslovom mira (santi).
Atman je jedan i nedjeljiv. Dharma koja se temelji na istini, istinska je dharma.
Neki se ljudi mogu zapitati: “Stalno se ponavlja atman, atman, a što je s njegovim oblikom (rupa)?” Ali, otkuda atmanu oblik? On je vječan, nepromjenljiv, besmrtan. On je dobrota, ispravnost, dobrobit. On je vječan, neokaljan i ne može se ograničiti na bilo koje određeno ime ili oblik. Može se shvatiti uz pomoć mudrosti (jnana) koja će zasjati kroz tijelo što je dobiveno kao rezultat djelovanja (karma-deha). Samo tijelo ima oblik i ime, i zato biste u svakoj aktivnosti tijela trebali očitovati božansku ispravnost , ispravnost temeljenu na svjesnosti o atmanu.
Kaže se: “Atman nije niti muško niti žensko; on nije niti krava niti ovca, niti konj niti slon, niti ptica niti drvo, on je iznad svih kategorija”. Ove se razlike temelje na djelima, atman se ne može mijenjati. Samo se jedno može sa sigurnošću ustvrditi za atmana — a to je da on jest. Puno značenje tih riječi jest da je atman Apsolut (paramartha). Sve je ostalo djelomično, beznačajno, pogrešno, nestvarno, odredivo i može se svrstati u kategorije. Kad je tako teško analizirati i shvatiti svoje biće, kako možete s bilo kakvom određenošću izreći sud o drugima? Ono što vi nazivate “ja” i “ti”, odnosi se na tijelo, pojavnost, a ne na istinu (sat).
Istina (satya), mir (santi), nenasilje (ahimsa) i ljubav (prema) danas znače neprekidnu uronjenost u atmana, pogleda čvrsto uprtog u unutrašnju istinu, kontemplaciju o vlastitoj stvarnoj prirodi i zna¬nju daje sve vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman), jedan i jedini. Ove temeljne i izvedene postavke moraju se prilagoditi i uskladiti. Samo ih se tada može nazvati božanskom ispravnošću (atma-dharma).
Ako je čovjek mudar, nije li mu pametnije da se umjesto toga okrene vrjednijim stvarima koje će mu podariti mir uma?
