Podjela tantre

Podjela tantre po školama školama

U antičko i rano-srednjovjekovno razdoblje, osobito u poslije-buddhistickom razdoblju na prijelazu između Stare i Nove ere, u dostupnim klasičnim spisima se spominje 5 osnovnih škola tantre:

1) Shaiva tantra ili shivizam (sljedbenici Shive):
Slijede tantričko učenje rane tantre iz Shivinog razdoblja, u mjeri u kojoj se ono do danas sačuvalo. Tijekom vremena mnogi pravci shivizma su se u vecoj ili manjoj mjeri pomiješali s vedskim (upanishadskim) brahmanizmom. Ipak, pretezan dio shivistickih smjerova još uvijek zadržava izrazit tantrički utjecaj. Glavni pravci današnje shivisticke duhovnosti su sljedbe koje su se očuvale tijekom povijesti:
– Pashupata ili lakulisha je najstarija poznata skola shaiva tantre, danas prisutna u sjevernoj Indiji.
– Trika shaivizam ili kashmirska skola tantre, poznata od 9.st.n.e. s glavnim zastupnicima Vasuguptom, Abhinavaguptom, Kshemarajom i Anandavardhanom.
– Lingayate ili Virashaive, zastupljeni većinom u jugozapadnoj Indiji, javno poznati od 12. st.n.e. s osnivacem Bhasavom
– Shaiva Siddhanta ili Tamilska tantra, zastupljena u jugoistocnoj Indiji s klasicnim izvorima poznatim vec od 2. ili 3. st.pr.n.e.
– Siddha Siddhanta ili Natha kult, poznat u sjevernoj Indiji od 10. st.n.e. do danas, osnivac Gorakshanatha.
– Shaiva Advaita, osnivac Shrikantha 11.st. na jugu Indije

2) Vaishnava tantra ili vishnuizam (sljedbenici Krshne za kojeg se vjeruje da je utjelovljenje vedskog boga Vishnua):
Predstavljaju pravac tantre koji njeguje kult Krshne, a zasniva se na tantrickim tumacenjima Bhagavad Gite i Mahabharate, kao i nekih Purana. Kod vishnusticke tantre nije toliko jasna i prepoznatljiva podjela izmedju tantra i Veda; pa mnoge skole ovog smjera priznaju i vedsku predaju kao mjerodavnu. Pri tome se uglavnom misli na upanishadsku vedsku bastinu (koja je vec sama po sebi poprilicno tantrizirana ranim shivistickim ucenjem u razdoblju prije nastanka Mahabharate i Bhagavad Gite).

Glavni pravci vishniusticke tantre su predstavljani skolama:
– Vaikanastha, nosi ime po mudracu Vikhanasi, pretpostavlja se kao odvojak upanishadske skole taittiriya. Slijede i vedske obredne tekstove, a praksa im je prozeta vedskom obrednoscu (zrtvovanje u oganj i sl.). Imaju razmjeno malo tantrickih utjecaja. Prisutni uglavnom na jugu Indije.
– Pancaratra, knjizevno najplodnija vishnuisticka sljedba, prisutna uglavnom na jugu, ali i s hramovima u Himalajama i diljem Indije. Spominju se vec u 2. ili 3. st.pr.n.e. kao ekstaticni sljedbenici Vasudeve (jedno od Krshninih imena).
– Alvari, juznjacka krshnaisticka narodna tradicija Tamila
Vecina danasnjih vishnuistickih predaja (sampradaya) nisu tantricke, pa ih niti ne navodimo u ovom opisu.
– Balui, izrazito tantricka, neortodoksna, narodna tradicija vaishnavske poboznosti i bhakti poezije u Bengalu i Assamu (istocna Indija)

3) Shakta tantra (sljedbenici Shakti, stvaralačke sile)
Riječ je vjerojatno od tantriziranim oblicima predvedskih (pa cak i pred yoginskih) narodnih kultova plodnosti i majčinstva, koji isprva nisu bili nužno povezani s tantrom kao disciplinom sabranosti pažnje koja se postiže tantrickom yogom kakvu slijedi shivisticka tradicija. Vjerojatno je izvorno bila riječ o domorodačkim i ruralnim kultovima plodnosti i ekstatičkog obožavanja prirode. Stoga je praksa 5m (panca-makara) ili uzivanja 5 stvari koje su zabranjene jednako u yogi, kao i vedskim obredima, uobičajena. Tih 5 stvari su: meso(mamsa), vino (madya), riba (matsya), opijati (mudra) i spolnos (maithuna). Danas postoje dva glavna smjera shaktistickih kultova:
– Shrikula (obožavanje Bozice)
– Kalikula (obožavanje Kali)

4) Saura tantra ili sljedbenici Surye (boga sunca)
Mala i danas gotovo beznacajna skupina koja je nastala naseljavanjem sakdonijanskih brahmana iz srednje Azije koji su našli utočiste u Indiji pred progonima i ratovima na prelazu iz Stare u Novu eru. Oni su sljedbenici vedskog boga Surye (Sunca), a nakon progona u Indiju nikada nisu bili priznati od strane domaćih brahmanskih staleža kao jednaki zbog svojeg bavljenja kirurgijom, sto je smatrano nečistim poslom (zbog seciranja leševa). Osim medicinom oni su bili i vrsni poznavaoci astrologije.

5) Ganapatya tantra ili sljedbenici Ganeshe
Malobrojna sljedba boga Ganeshe. Kult nastao vjerojatno od predvedskog narodnog kulta obožavanja plemenskog vođe, junaka koji je snažan kao najjača životinja (slon). Kult je uvelike asimiliran sa kultom Shive, a negdje djeluje i nezavisno od njega.

Podjela  glavnih učenja tantre mogu se svesti u 3 skupine: to isto nailazimo i kod  učenja glavnih pravaca vedante:
Monističke škole (advaita) – naučavaju da između svijeta i Boga, tvorevine i Tvorca nema razlike. No, za razliku od vedantinskog monističkog učenja koje tvrdi da je svijet obmana, tantrici su skloni na svijet gledati kao na ispoljenje (abhasa) samog Boga. Svijet je ispoljenje Božanske stvaralačke sile (shakti). Cilj duhovnog napora (sadhane) je prepoznavanje (pratyabhijna) izvornog jedinstva bez dvojstva (anuttara).

Monističko-dualističke škole (dvaita-advaita) – zadržavaju osnovno tantričko učenje o Božanskom ispoljenju u svijetu, ali načuvaju da je dvojstvo stvorenih bića ujedno uklopljeno u vrhovno jedinstvo Boga.

Dualističke škole (dvaita) – vrlo su rijetke u tantrizmu, ali postoje. Zadržavaju osnovno učenje o svijetu kao Božanskom ispoljenju, ali zastupaju učenje o temeljnoj različitosti bića i Boga, tvorevine i Tvorca.

Bodhisattva Mahadeva